Arhetip Boga u obliku države

Arhetip Boga u obliku države



Mnogi smatraju da nisu obuzeti ali ustvari svaki ateist ili agnostik neprestano je nečim obuzet, ali pošto to svi rade onda se takvo ponašanje smatra normalnim. Primjerice, otvorite facebook i portale vidjet ćete što je opsjednutost. Međutim, ljudi se ne bavi psihom i nerazumiju o čemu je riječ, dok vlasnici društvenih mreže kao najbogatijih kompanija na svijetu shvaćaju da je opsjednutost moć i novac. Čitam neki dan post kako su dva prijatelja za vrijeme Yugoslavije bili nerazdvojni, ali kada je došao rat, oni su oboje povjerovali svom božanstvu i jedan je emigrirao, drugi otišao rat. Iako mu je susjed bio kao brat, razdvojili su ih tuđa uvjerenja. Zašto? Zato jer arhetip Boga ako ga ne živimo iznutra on postaje dijabolični političar, vlast, nacionalnost. Ovaj zakon psihe ljudi ne vide a kamoli da mogu raspoznati ovaj aspekt, lak niti nakon rata nikome nije jasno zašto.
Autoritet koji se ne transformira u individualnost postaje dijabolična. U sociologiji religije državni praznici su ustvari religiozni praznici, točnije, u njoj žive opsjednuti pojedinci. Jung kaže: „Država diktator ima jednu veliku prednost nad buržoazijom: zajedno s pojedincem guta njegove vjerske snage. Država zauzima mjesto Boga; zato su, gledano iz ovog kuta, socijalističke diktature religije, a državno ropstvo oblik štovanja. Ali religijska se funkcija ne može dislocirati i krivotvoriti na ovaj način, a da se ne pojave tajne sumnje, koje se odmah potiskuju kako bi se izbjegao sukob s prevladavajućim trendom masovnosti. […] Državna politika uzdignuta je do vjeroispovijesti, vođa ili šef stranke postaje polubog izvan dobra i zla, a njegovi votari su počašćeni kao heroji, mučenici, apostoli, misionari. Istina je samo jedna, a pored nje nijedna druga. To je sveto i iznad kritike. Svatko tko misli drugačije je heretik, koji je, kao što znamo iz povijesti,prijeti svim neugodnim pretnjama. Samo šef stranke, koji drži političku vlast u svojim rukama, može autentično protumačiti državnu doktrinu i to onako kako njemu odgovara. “
Biti u njemu, u Nerođenom, osjetiti njegovu numinoznost, prvotnost izvora, ono što te obuzima kao ništa što je zemaljsko ustvari je osobno iskustvo koje čovjek traži jer sve spomenuto je površnost samoga života. Zato svaki onaj koji poznaje ovaj odnos, vraća se u svoj unutarnji Sveti gral i u svim nedaćama pronalazi jedinu iskrenu motivaciju i prilagođava prema njoj život. Jung kaže:  “Kršćani se često pitaju zašto Bog ne razgovara s njima, kao što se vjeruje da je to činio prijašnjih dana. Kad čujem takva pitanja, uvijek me natjera da pomislim na rabina kojeg su pitali kako to da se Bog često pokazao ljudima u stara vremena, dok ga danas nitko nikad ne vidi. Rabin je odgovorio: “U današnje vrijeme postoji već svatko tko se može prikloniti dovoljno nisko. Ovaj odgovor pogađa čavao u glavu. Toliko smo zarobljeni i zapleteni u svoju subjektivnu svijest da smo zaboravili vjekovnu činjenicu da Bog uglavnom govori kroz snove i vizije. Budist svijet nesvjesnih maštarija odbacuje kao beskorisne iluzije; kršćanin stavlja svoju Crkvu i svoju Bibliju između sebe i svoje nesvijesti; a racionalni intelektualac još ne zna da njegova svijest nije njegova ukupna psiha. To neznanje traje i danas, usprkos činjenici da je više od 70 godina nesvjesno osnovni znanstveni koncept koji je neophodan za svaku ozbiljnu psihološku istragu. ” Ipak, cilj čovjeka nije zaljubljenost ili bijeg u nešto više, odnos je čovjeka i Boga uzjamano spoznavanje: Za alkemičara onaj kojem je prije svega potrebno otkupljenje nije čovjek, već božanstvo koje je izgubljeno i spava u materiji.  Njegova pažnja nije usmjerena prema vlastitom spasenju po Božjoj milosti, već prema oslobođenju Boga iz tame materije.
   Mnogi su danas zabrinuti i razmišljaju na način da će ih država (autoritet) ili zakoni porobiti i da će nastupiti stanje potpunog totalitarizma, ali to pokazuje kako ljudi uopće ne poznaju unutarnje zakone psihe koja pokreće društvene anomalije i opsjednutosti. S druge strane, ne razumiju da živimo u polaritetima, ako nastupi zlo, iza ugla dolazi njegov prijatelj dobro. Zato smo rođeni u različitim znakovima ili arhetipovima, Marsovi tipovi ili arhetip junaka kada nastaju anomalije u društvu kreću u borbu, a ljudi ih slijede i tako je bilo kroz vjekove i tako će biti kroz buduća tisućljeća. 
Čovjek traži istinu u polaritetima, ustvari kada objedini u sebi polaritet onda spoznaje ono što zovemo mistično iskustvo. Vratiti se Nerođenom, prvom licu postojanja, odsjaj koji nosimo u sebi kao sliku, bit je našeg smisla, tj., svaki gubitak na ovom svijetu je pokušaj da se vratimo ovom odsjaju. Vraćanje ne može biti jednodimenzionalno kao povratak dobrom, ono mora sadržavati ono što je spavalo u materiji, što mukotrpno radimo svakodnevno kada promatramo dobro i zlo u ovom svijetu. Sagledati korupciju koja ubija milijune, sagledati ljudsku nesposobnost koje se vraća upravo mučiteljima koji ih uništavaju, uvijek po još i još, a promatrač spoznaje ovu igru i ne dopušta da postane rob tog polariteta. On ostaje nezapažen za većinu, on je moderni isposnik koji zna da ljudi ne traže stvarnu pomoć, već korisnike koji će ga dovesti to ostvarenja svoje želje. On živi kao alekmičar, svoje loše emocije pokušava integrirati kako bi mržnja živjela pored ljubavi, sreća pored ljutnje. Bez te alkemije u kojoj svaki pojedinac iz materije izvlači ljubav ili božanstvo, ne može shvatiti smisao ovog svijeta. 
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
 

Pročitaj  Mars i Saturn – psihološko objašnjenje



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email