Arhetip kraja

Arhetip kraja



Priroda ne brine za pojedinca, nju zanima razmnožavanje, zato čovjek  mora blagoslivljati život, poštovati pojedinca jer kroz njega se rađa svjesnost. Prava povijest koju djeca trebaju učiti jest povijest pojedinaca koji su promijenili svijet, a ne povijest mase ili ubijanja.
Kaže Hopkins, što je čovjek stariji postaje emotivno hladniji. Mi živimo u svijetu medicine i statistike koja hladi srce i samog čovjeka. Nudimo djeci statistiku i znanstvena objašnjenja da im srca postanu što hladnija, ali nimalo pametnija, a bajke i mašta koje stvaraju kreativnost i svijet slobode, ne postoje u obrazovanju.
Strah od smrti odrasle Zapadnjake straši oni o njoj ne mogu razmišljati i učiti o njemu, tzv. tantosu ili nagonu o smrti. Kaže Erazmo da se ludi i djeca ne boje smrti. Kao Petar Pan koji stoji nad lagunom i kaže: smrt je očito velika avantura. Dijete vidi u smrti prilike, a odrasli strah jer on sjedi nad svojim dnevnim rasporedom, to razbija njegovu empirijski rutinu u kojoj nije sposoban biti više dijete. Jung kaže da živjeti potpuni život znači prirodno se približiti smrti. Treba živjeti kao da će on vječno trajati.
Simboli smrti ili straha od smrti mogu biti simboli u snovima: zalasci sunca, večer, prijeđena rijeka, zaustavljen sat; izvađeni zub,  prazan ponor, prohladni vjetar; padajuće lišće i dr. Arhetip smrti koji razmatramo nije u potpunosti fizička smrt. Riječ je o našem opažanju o tome kako su ga stekle naše kulture te naši dojmovi o njoj. U susretu sa bilo kojom slikom ili iskustvom smrti ili košmarom, ako ih susrestnemo bez straha, to se pretvara u iskustvo života i ljepote. To je zato što se unutarnji svijet sastoji od buđenja i prevladavanja strahova.  Živimo samo zato što neprestano umiremo. Naše tijelo cijelo vrijeme umire dok tisuće stanica umiru, a pritom se novo i živo tijelo može nastaviti.  Ako se ne možemo pomiriti s onim što stoji iza opsjedajućih slika smrti, ne možemo živjeti potpuno i odvažno. Stoga izbjegavamo živjeti na način koji bi bio rizičan.   Ono što ne želimo priznati  jest odgovornost. Jung kaže: “Ali dok čovjek koji očajava korača prema ništavilu, onaj koji je svoju vjeru stavio u arhetipu smrti, slijedi tragove života…  Smrt je psihološki jednako važna kao i rođenje i sastavni je dio života. … Kao liječnik činim sve da ojačam vjeru u besmrtnost, posebno kod starijih pacijenata kada se takva pitanja prijeteće približe. Jer, gledano u psihološkoj perspektivi, smrt je cilj, a životna sklonost prema smrti započinje čim se prođe meridijan…Stariji ljudi trebali bi prihvatiti mit o smrti. Budući da većina Amerikanaca čuje riječ „mit“ i misli na „lažnu priču“. Jung uopće nije definirao riječ „mit“. U svojoj raspravi o arhetipovima i kolektivnom nesvjesnom, Jung je primijetio da su „mitovi izvorna otkrića predsvjesne psihe, nehotične izjave o nesvjesnim psihičkim događajima i sve samo ne alegorije fizičkih procesa. Takve bi alegorije bile besposlena zabava za neznanstveni intelekt. Mitovi, naprotiv, imaju vitalno značenje”
Marie-Louise von Franz smatra: “Analiza starijih ljudi pruža bogatstvo simbola snova koji psihički pripremaju snove za predstojeću smrt. Zapravo je istina, kao što je Jung naglasio, da nesvjesna psiha posvećuje vrlo malo pažnje naglom kraju tjelesnog života i ponaša se kao da će se psihički život pojedinca, odnosno proces individuacije, jednostavno nastaviti. … Nesvjesno sasvim očito „vjeruje“ u život nakon smrti.”
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
 

Pročitaj  Sunce/Merkur – razgovorom se sve rješava



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email