ARHETIPOVI Da bismo lakše riješili neke unutrašnje blokade posebno one koje op…
ARHETIPOVI
Da bismo lakše riješili neke unutrašnje blokade posebno one koje opstaju jako dugo vremena, dobro je da se upoznamo sa arhetipovima. Nadam se da ćete se pronaći u jednom od ovih i tako lakše shvatiti sebe, a potom i riješiti ono što vas najviše muči.
ARHETIPOVI – VRSTE (I dio)
I arhetip – MAG
Prvi arhetip u svom optimalnom obliku predstavlja muški kozmički princip, odnosno ispravnu akciju te čistoću percepcije i jasnoću komunikacije. Sve komunikacijske vještine spadaju stoga pod ovaj arhetip pa u svojem najvišem smislu on simbolizira jednostavnost i iskrenost, a također i slobodu od stalnog i ponekad prisilnog trčanja za „životnom čarolijom“. U svom ograničavajućem aspektu prvi adut predstavlja sve ono što je suprotnost optimalnom – zamućenu percepciju, probleme s komunikacijom, kompliciranje, iluzije, želju da budemo fascinirani, opčarani i time zavedeni od strane nekoga ili nečega. Dakle, ukoliko stalno tražimo i trčimo za životnom magijom ili nam je, s druge strane, život postao dosadan i isprazan, bez životne čarolije, dobro je poraditi na Magu i njegovoj transmutaciji.
Ovo je i jedan od arhetipova koji leže u pozadini uloge Heroja, pogotovo današnjih „super-heroja“ iz hollywoodske produkcije crtanih i igranih filmova, ali i svih ostalih koje utjelovljuju krajnje nerealistični likovi iz sapunica ili krimi-forenzičarskih tv-serija u kojima su sve policajke i policajci super zgodni i nevjerojatno pametni – ukratko, nadljudi (što onda rade u policiji, pobogu?!?).
Mag također simbolizira i ljudsku volju te sve probleme koji nastaju zbog preslabe ili, s druge strane, prejake volje. Na volju se izravno nadovezuje i karakter ljudske aktivnosti pa ovaj arhetip određuje naš odnos prema aktivnom djelovanju te svjesnom ne-djelovanju. Kad je riječ o ostvarenju ciljeva, omjer između aktivnog djelovanja i svjesnog ne-djelovanja trebao bi biti pedeset naprema pedeset posto. Zato havajski šamani i tvrde da ukoliko dugo i uporno radimo na nekom cilju, a ne postižemo ga, možda previše radimo, odnosno nismo u stavnju poštovati ovaj omjer. Tako ovaj arhetip zahvaća i sve probleme vezane uz hiperaktivnost ili pretjeranu pasivnost.
II arhetip – SVEĆENICA
U svome najvišem smislu Svećenica predstavlja ženski kozmički princip. Takav princip obično nazivamo pasivnim pa je u tom smislu Svećenica ženski komplement Magu. Suština ovog principa jest njegova utemeljenost na svijesti o izvornoj suštini vlastitoga bića kao kreativnoj Praznini, odnosno stanju „Ja Nisam“, praćenom dubokim mirom te potpunom opuštenošću. Zato je ovaj arhetip moguće usporediti s mirnim jezerom u kome se ogleda izvorna priroda svih pojavnih oblika. Svećenica također ukazuje na činjenicu da je vanjski svijet ogledalo naše unutrašnjosti, odnosno naše duše. Jednom kad ovo shvatimo i prihvatimo odgovornost za kreiranje vlastitog individualnog univerzuma, lako je raditi na promjeni životnih okolnosti. S druge strane, odbijanje odgovornosti ne donosi nikakve dobitke, samo nepotrebno produžuje patnju. Stoga ovaj arhetip zahvaća sve probleme sa svjetonazorom, odnosno percepcijom vanjskog svijeta te odnosom prema njemu. Svećenica je također i iscjeliteljica, njegovateljica, brižna majka. Sve žene koje imaju problema s ulogom majke, bilo da je riječ o otporu prema njoj ili pretjeranoj vezanosti, svakako imaju posla s ovim arhetipom.
Svećenica vlada i procesima direktne percepcije, i manifestiranoga svemira (samoga sebe, drugih ljudi, života), ali duhovnog svijeta. Ako Mag predstavlja muški aktivni princip, odnosno duhovnu aktivnost utemeljenu na intenciji, volji te svjesnom djelovanju ili ne-djelovanju, tada Svećenica predstavlja ženski oblik duhovne aktivnosti koja je utemeljena na svjesnom ne-djelovanju, zaustavljanju unutarnjeg dijaloga te blagom ukliznuću u stanje jednosti sa sveopćim Duhom. Takva se jednost ogleda u trenutnoj znatosti, odnosno u sposobnosti prepuštanja i dopuštanja da Duh djeluje kroz nas, bez našeg uplitanja. Transmutacija ovog arhetipa u konačnici omogućuje preuzimanje odgovornosti i za apstraktne aspekte vlastitog postojanja. Za razliku od pasivnosti, tuposti, uspavanosti ili nemoći te uloge žrtve koja često prati ovaj arhetip, njegovo nadvladavanje donosi osobi novu količinu slobode jer omogućuje još veći utjecaj na unutarnja stanja te vanjske okolnosti.
III arhetip – CARICA
Zajedno sa Svećenicom Carica predstavlja ženski princip, no dok je Svećenica povezana s njegovim duhovnim aspektom, Carica predstavlja ženski psihološki i tjelesni aspekt. Ovdje je riječ o ženi kao utjelovljenom biću određenog spola, s čitavim nizom pratećih psiholoških i bioloških funkcija – žena kao samostalna kreatorica vlastite sudbine, emancipira i slobodna, ravnopravna muškarcu te ostvarena kroz sve svoje aspekte pa tako i partnerstvo te majčinstvo. Stoga bi zrela i ostvarena žena bila optimalan izraz ovog arhetipa.
Transmutacija ovog arhetipa doprinosi nadvladavanju ženskih problema sa ženskošću te muških problema sa ženama i ženskim principom. Carica je i anima, ženski aspekt muškarca, zajedno sa svim kompleksnim utjecajima koje sa sobom donosi. Kod muškaraca omogućuje slobodu od destruktivnih utjecaja anime, od opsjednutosti ženskim spolom, odnosno stvara zdrav temelj za kreiranje skladnog partnerstva. Kod žena dovodi do deidentifikacije od pretjerane identificiranosti s ulogom žene, u bilo kojem od njenih ekstremnih aspekata – od erotične zavodnice, preko isuviše brižne majke i njegovateljice pa sve do agresivne feministkinje. S druge strane, žene koje imaju problem prihvatiti sebe kao ženu također mogu profitirati od rada s ovim arhetipom te uravnotežiti i na pravi način dozirati ulogu žene jer takva uloga ima i svoje konstruktivno mjesto u životima osoba ženskog spola.
IV arhetip – CAR
Car predstavlja muški psihološki i tjelesni princip, odnosno figuru oca. Car je i animus, muški aspekt ženske psihe kojeg treba u potpunosti integrirati kako bi žena bila u stanju kreirati istinski skladno partnerstvo. Na taj je način Car komplement Carici i predstavlja sve što i prethodni arhetip, samo s muškim predznakom. Zahvaća sve probleme koje muškarci imaju s vlastitom muškošću, odnosno probleme koje neintegrirani muški princip stvara ženama. Zreo, odrastao i ostvaren muškarac optimalan je izraz ovog arhetipa jer i uloga muškarca ima konstruktivno mjesto u životima osoba muškog spola.
Car također simbolizira i integritet – zdrav ljudski ego koji stvara svijest o vlastitoj vrijednosti te fizičkim i psihološkim granicama koje treba poštovati i zahtijevati od drugih njihovo poštivanje. Stoga ovaj arhetip zahvaća i sve probleme s integritetom – prejak ili preslab integritet, odnosno probleme s upornošću, postojanošću ili čvrstinom. Zajedno s Caricom, integracija ovog arhetipa omogućuje uravnoteženje muškog i ženskog principa, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu.
V arhetip – SVEĆENIK (Hijerofant)
Svećenik je arhetip posredništva između čovjeka i sveopćeg duha ili Boga, no ovo je njegov neintegrirani aspekt. Posredništvo je potrebno samo onima koji nisu osviješteni, odnosno prosvijetljeni, a onima koji jesu takav je posrednik suvišan. Do tada čovjek upire svoju pozornost na osobe koje smatra utjelovljenjima duha, odnosno svece, učitelje, čarobnjake, gurue, a i prosvijetljena osoba koja nije integrirala ovaj arhetip sklona je skliznuti u ulogu „gurua“, „sveca“ ili „velikog učitelja“. Koliko je lako identificirati se s takvom ulogom dovoljno govori prisutnost mnoštva duhovnih vodiča koji čak nisu niti sami krivi za takvu identifikaciju – još veću odgovornost snose oni koji opsesivno traže učitelja te ga na taj način sami kreiraju (potražnja stvara ponudu).
U svom optimalnom, integriranom izdanju Svećenik predstavlja slobodno ljudsko biće, svjesno sebe kao utjelovljenog Boga, odnosno višu svijest u nesputanoj i izravnoj manifestaciji, bez potrebe za posredništvom bilo koje vrste. Ovaj arhetip također simbolizira i besprijekorno življenje, potpuno usklađeno s duhovnom sviješću te slobodu od potrebe za bilo kakvim izvanjskim uzorom. Na taj je način svatko od nas svoj svećenik ili svećenica, odnosno učitelj, a put do Boga vodi izravno preko nas samih.
VI arhetip – LJUBAVNICI
Ovdje je riječ o arhetipu koji simbolizira univerzalni kozmički princip bezuvjetne ljubavi i njegov izraz kroz međuljudske odnose najrazličitijih vrsta – od obiteljskih, poslovnih i prijateljskih pa sve do onih najintimnijih, partnerskih. Stoga i zahvaća sve probleme kojima je zajednički nazivnik nepoštivanje ovog principa, to jest ljubav uvjetovanog tipa ili potpuno odsustvo ljubavi. Postići sklad u odnosima s drugim bićima vrhunski je cilj ljudskog postojanja pa ovaj arhetip u svom optimalnom izrazu predstavlja upravo to – harmonične međuljudske odnose.
Ovo je i arhetip „vjenčanja“ pa kad je o partnerskom odnosu riječ, transmutacija i integracija ovog arhetipa dovodi do slobode od prisile partnerstva, odnosno braka. Iako bračna zajednica, ozakonjena ili ne, jest temelj obitelji kao društvene jezgre i društvo je nameće kao nužnu, kada i kako ostvariti brak trebalo bi ovisiti o slobodnoj volji svakog pojedinca, a ne o pritiscima društvenih očekivanja. Sreća jest u ljubavi, čistoj i ničime uvjetovanoj, no trčanje za „ljubavlju“ pod svaku cijenu također može čovjeka uvaliti u brojne nevolje. Stoga integracija ovog arhetipa može uvelike pomoći ostvarenju skladne partnerske zajednice, ostvarene u trenutku kad su partneri za nju uistinu zreli.
VII arhetip – BOJNA KOLA
Bojna kola simboliziraju ratništvo. Međutim, postoji ratništvo i ratništvo. Postoji divljaštvo koje se danas naziva ratništvom, a koje to nije, barem ne u pravom smislu riječi. Na primjer, konstruktivno ratovanje o kojem je pisao Sun Cu u kolekciji taoističkih tekstova po imenom Umijeće ratovanja prilazi strategiji na način koji omogućuje najmanje gubitke u svakom pogledu – u ljudstvu, oružju i materijalnim stvarima, a kad je o civilima riječ oni ostaju netaknuti. U današnjim pak ratovima najviše stradavaju upravo civili, a logistika, teritorij i građevine se ravnaju sa zemljom. Naime, biti etičnim ratnikom spiritualna je disciplina o kojoj današnje vojske izgleda da ništa ne znaju, ili ne žele znati. Stoga vjerojatno ne postoji teži posao od ovog, no nitko nas njemu ne uči. Riječ je o ratovanju bez borbe, koje na prvo mjesto stavlja nadvladavanje vlastitih slabosti, odnosno rat protiv nižih instanci vlastitog bića.
New age danas puno govori o takozvanim „ratnicima svjetla“, a kad tome terminu ne bismo prilazili kao potpunoj mistifikaciji, tada bi ovakav izraz imao smisla. Da, ratnik svjetla ili borac za pravdu i istinu jest najviši aspekt ovog arhetipa. Odnosno ratnik koji ne ratuje ako to nije nužno, koji pobjeđuje bez borbe, koji ne koristi niske strasti i ne zloupotrebljava vlastitu moć – to bi otprilike bili optimalni aspekti ovog arhetipa u transmutiranoj varijanti. Svi ostali su neprirodni – identifikacija s velikim ratnicima, borcima, „fajterima“ samo je izraz arhetipa, a ne i izvorne prirode vlastite duše. Ista je stvar i s pasivnošću i kukavičlukom, odnosno bijegom od bilo kakve borbe, pa makar i za vlastitu ostvarenost – obje reakcije su izraz arhetipa, a ne njegove integriranosti. Imate li stoga problema s agresijom ili, s druge strane, pretjeranom pasivnošću, ne znate li kako se postaviti prilikom borbe za neki cilj, koju strategiju preuzeti, odnosno nedostaje li vam borbenog duha, tada bi od pomoći mogla biti transmutacija ovog arhetipa.
VIII arhetip – RAVNOTEŽA
Ovaj arhetip zahvaća sve probleme s ispravnošću (mišljenja, odluka ili postupaka). Nema, naime, ispravnog postupka osim onog koji je ostvaren iz čiste intencije. Zato su ravnoteža ili pravda, kako se ovaj arhetip naziva u nekim školama Tarota, odraz čiste intencije, i ničeg drugog. To znači da je ispravna odluka ona koju mi donesemo, bez obzira na bilo kakve izvanjske kriterije, ali iz čiste intencije. Zato ovaj arhetip u svom neintegriranom obliku proizvodi probleme koji u korijenu imaju nesposobnost da se ostvari kontakt sa svojom izvornom intencijom, da se otkriju istinski ciljevi i potrebe.
S druge strane ovdje je riječ i o ravnoteži između dviju krajnosti, čuvenom „srednjem putu“ o kojem je govorio Buda, ali i o harmoničnom življenju utemeljenom na uravnoteženim suprotnostima. Neutralizacija primordijalnih polariteta svakako spada pod ovaj arhetip pa je u tom smislu rad na njemu nužan ukoliko nismo u stanju uravnotežiti krajnosti u svojim životima, bilo da je riječ o specifičnima koje se manifestiraju kroz razne vrste unutarnjih konflikata ili temeljnima, koje nazivamo primordijalnima. Primordijalni polariteti jesu jedan od pet primordijalnih kodova upisanih duboko u energetskom tijelu čovjeka, točnije u zvjezdanim centrima, te je bitno poznavati ih i integrirati kako ne bismo bili pod njihovim ograničavajućim utjecajem.
IX arhetip – PUSTINJAK
Ovo je arhetip meditacije i suočavanja sa samim sobom. Zato zahvaća sve probleme povezane s meditacijom, odnosno samospoznajom, a također i sa samoćom – pretjerivanjem u samoći ili strahom od nje. Naime, da bismo došli do odgovora na određena životna pitanja ili razriješili probleme, nužno je suočiti se sa sobom, pogledati duboko u sebe i u svojoj izvornoj prirodi pronaći rješenje ili barem put prema njemu. Takav proces ponekad zahtijeva izolaciju od okoline, od svakodnevnog života, iako ne i pravo „pustinjaštvo“. Stoga svi oblici straha od suočavanja sa sobom, otpora prema meditaciji ili privremenoj samoći spadaju pod ovaj arhetip.
Pustinjak također simbolizira i proces ostvarenja duhovnog iskustva, prosvjetljenja, odnosno direktnog iskustva Istine. Za takvo iskustvo treba ući duboko u samoga sebe te doseći izvornu suštinu vlastitoga bića, otkriti „unutarnje svjetlo“ koje je na većini špilova Tarota simbolizirano fenjerom koji pustinjak drži u ruci. Zato i sve vrste blokada neposrednom kontaktu s unutarnjim svjetlom spadaju pod utjecaj ovog arhetipa pa njegova transmutacija može znatno doprinijeti nečijoj sposobnosti da neometano i po volji uranja u sebe i stupa u dodir sa svojim izvornim bićem.
X arhetip – SREĆA
Ovaj je arhetip (pre)često korišten u reklamnoj industriji kako bi se vlastitome proizvodu pripisalo magično svojstvo proizvodnje sreće kod pojedinca. No, sreća ne leži u posjedovanju nekoga ili nečega, niti bilo kakvom izvanjskom ostvarenju – sreća je jednostavno spontani izraz naše izvorne prirode, sama suština našeg jastva. Odnosno, ako i postoji nekakav apstraktan preduvjet, onda je to ljubav – sreća je, naime, u ljubavi. A ljubav pak vodi do stanja jednosti s vlastitim jastvom – zato je povratak u stanje sreće jednak povratku izvornome sebi. Stoga sreća nije ni u kakvom procesu – ona jednostavno jest. S druge strane činjenica je da živimo u društvu utemeljenom na stalnoj odgodi sreće, iako se naizgled stvara imperativ „neprestane ushićenosti“, odnosno „prisilne sreće“, kako je to izrazio književnik Pascal Bruckner[1]. Forsiranje „sreće“ u društvu koje pojma nema na čemu počiva prava sreća naravno da dovodi do nemogućnosti ostvarenja sreće, odnosno njenoj odgodi u neodređenu budućnost. Ovome cilju posebno doprinose i velike religije zapadnoga svijeta, naročito kršćanstvo i judaizam, koji uz sreću nužno vezuju krivnju – dobar vjernik tako odgađa sreću do daljnjeg, odnosno u život nakon smrti jer nije dolično biti sretan na planeti ispunjenoj patnjom.
No, ovo je i jedan od najperfidnijih oblika manipulacije ljudskim rodom – odgoda sreće, njena njeno stalno izmicanje, žrtvovanje ili izbjegavanje pomaže svjetskoj eliti da vlada ostatkom populacije. Oni su bogati, sretni i moćni, a nas su uvjerili da dobrom vjerniku, odnosno etičnoj i suosjećajnoj osobi ne priliči biti sretan na planeti kojom vlada nepravda. Dovoljno je zadovoljiti se malim, u svakom pogledu – samo povremenim bljeskovima sreće, minimalnim plaćama, ograničenim pravima i minimalnom slobodom. Međutim, iako sreća ne može biti u novcu ili posjedovanju, deseti arhetip simbolizira i materijalno bogatstvo. Ima nešto u novcu što može stvoriti preduvjet za sreću, a to je određena vrsta slobode te mogućnost osobne emancipacije. Naime, sretnoj osobi potrebno je vrijeme za sebe te neovisnost od svjetske ekonomske mašinerije, inače kreirane da ga iscijedi do posljednjeg novčića i zrnca energije. Materijalno bogatstvo stoga stvara preduvjet („materijalnu bazu“) za sreću i ostvarenost, ali ne kroz statusne simbole i ego, već kroz vrijeme koje ćemo provesti ostvarujući se kroz skladne odnose s bližnjima te kreativan rad. No, većina ljudi nije u stanju probiti barijeru ovog arhetipa te dozvoliti sebi sreću i bogatstvo, odnosno postići spremnost za propuštanje energije koju donosi uspjeh. Da, energetska otvorenost i spremnost je bitna za uspjeh, a ne samo talent ili sposobnost kvalitetnog obavljanja neke djelatnosti.
Jasna Luminus –
Utočište – Sanctuary
Ostavite vaš komentar