Astrologija- neoslobođeni nesvjesni sadržaji
Astrologija je umjetnost i znanost jer kroz tisučljeća iskustva potvrdila se njena istinitost, a tumačenje karte je individualno i svaki astrolog donosi nešto novo u analizi jest umjetnost i fenomen postojanja individualnosti koja je bit alkemije. Astrologija živi unutar kozmološke mitske vizije koja je skraćeni pregled naših osobnih mitova. Ona funkcionira na temeljima „kako gore tako je dolje,”tj., kako se kreću planeti tako funkcionira psiha i kozmos koji su povezani sinhronicitetom. Određene konstelacije predstavljaju emocije koje su bile ispod svijesti i kroz njih proživljavamo ono što nismo vidjeli o sebi. Planete upućuju na određene arhetipske principe koji se manifestiraju u ljudskim iskustvima. Tisućljetna empirijska istraživanja, s početkom Veda a kasnije Babilonska kultura u drugom tisućljeću prije Krista, pokazali su da su geometrijski odnosi
koje planeti čine jedan s drugim podudaraju s iskustvima u ljudskim životima koja su povezana s arhetipskim obrascima ponašanja.
Mjesec i Sunce, te planeti vidljivi našim golim okom, povezani su s psihom i arhetipskim principima kolektivnog nesvjesnog. Astrologija kao simbolički sustav pojavljuje se u cijelom Jungovom radu zbog razumjevanja alekmijske simbolike koja je sastavni dio snova. Doživljavanje planeta u svakodnevnom životu predstavlja ustvari doživljaj arhetipskih kombinacija. Simbolika Saturna-Sunca i Vodenjaka-Lava jedna je od najznačajnijih teme Jungove psihologije – ili sjedinjenje suprotnosti. Ovdje imamo Svijetlo i Sjenu, spajanje te dvije suprotnosti naš je zadatak u ovome svijetu. Taj proces se odnosi na pretvaranje Saturna olova (psihološki straha) u zlato (spoj suprotnosti). Zanimljivo je primijetiti da danas znanstvenici zapravo mogu pretvoriti male količine olova u zlato kroz ubrzanje čestica, budući da su međusobno udaljene samo jednu atomsku težinu, ali je trošak energije previsok. Unatoč napretku znanosti, ono što zovemo”nepoznato”ili ono što nerazumijemo se još uvijek projicira u područje materije, a psihološki je nažalost ostalo zaboravljeno ili zarobljeno u alkemiji, astrologiji i snovima. Newton je napisao 95 posto svojih tekstova o alekmiji, a tek pet posto o današnjoj fizici. Njegova obitelj je spalila većini njegovih tekstova kako bi se o njemu govorilo da je znanstvenik.
Opsjednutost ovom materijom nosi svoje posljedice jer ostali sadržaji psihe ostaju zarobljeni. Kako Jung kaže: “Kada sklonosti prema disocijaciji (raspadanje, odvajanje) ne bi bile urođene čovjekovoj psihi, djelovi se ne bi nikada otcjepljivali; drugim riječima, ni duhovi ni bogovi ne bi nikada nastali. To je, također, razlog što je naše vrijeme u tolikoj mjeri bezbožno i profano, jer nam nedostaje poznavanje nesvjesne psihe a kultu svijesti podređujemo sve ostalo. Naša prava religija je monoteizam svijesti, opsjednutost njome, praćena fanatičkim odricanjem da postoje dijelovi psihe koji su autonomni. Ali mi se razlikujemo od budističke doktrine joge po tome što čak poričemo da je takve autonomne dijelove uopće moguće iskusiti. Tu se javlja velika psihička opasnost, pošto se dijelovi onda ponašaju kao svi ostali prigušeni sadržaji: oni nužno induciraju pogrešne stavove, jer se potisnuti materijal ponovo pojavljuje u svijesti u lažnoj formi. Ta činjenica, koja je toliko upečatljiva u svakom slučaju neuroze, takođe važi za kolektivne psihičke pojave. U tom pogledu naše vrijeme je upalo u fatalnu pogrešku: mi vjerujemo da možemo kritizirati religiozne činjenice intelektualno, vjerujemo, na primjer, kao Laplace da je Bog hipoteza podložna intelektualnom razmatranju, potvrđivanju ili odricanju. Potpuno je zaboravljeno da razlog zbog koga čovječanstvo vjeruje u ‘demona’ nema nikakve veze sa vanjskim faktorima, već da proističe iz jednostavnog zapažanja moćnog unutrašnjeg efekta autonomnih fragmentarnih sistema. Taj efekat se ne potire intelektualnim kritiziranjem, ili ako ga opišemo kao lažnog. On je kolektivno uvek prisutan; autonomni sistemi neprekidno djeluju, zbog toga što osnovna struktura nesvjesnog nije dotaknuta kolebanjima prolazne svijesti. Ako poreknemo postojanje autonomnih sistema, zamišljajući da smo ih se na taj način oslobodili, onda ni njihov, i dalje prisutan efekat ne može da se shvati, niti svijest može da ih asimilira. Oni se pretvaraju u neobjašnjivi faktor nemira, čije postojanje moramo na kraju da pretpostavimo negde izvan nas. Na taj način, dolazi do projekcije autonomnih fragmentarnih sistema, i u isto vrijeme se stvara opasna situacija, pošto se uznemiravajući efekti pripisuju zloj volji izvan nas koja se, naravno, nalazi upravo kod našeg bližnjeg – de l’autre cote de la riviere. To vodi do kolektivne obmane, ‘incidenta’, rata i revolucije, riječju, do destruktivne masovne psihoze.Ludilo je opsjednutost nesvjesnim sadržajem kojeg, kao takvog, svijest nije asimilira, niti može da ga asimilira, pošto svijesni um poriče postojanje takvih sadržaja. Izraženo religioznim terminima, taj stav je ekvivalentan slijedećem: ‘Mi se više ne plašimo boga i vjerujemo da se sve može procjeniti ljudskim standardima’. Taj hybris, odnosno, takva uskost svijesti, uvek predstavlja najkraći put prema bolnici za umobolne.Prosvetljeni Europejac će vjerovatno osjetiti olakšanje kada se u Hui Ming Chingu kaže da ‘oblici koje duh-vatra stvara samo su prazne boje i oblici’. To zvuči sasvim europski i naizgled savršeno odgovara našem razumu. Štaviše, pomišljamo da možemo da se hvalimo što smo već dosegli takve visine jer zamišljamo da smo takve fantome bogova ostavili daleko za sobom. Ali ono što smo prerasli su samo riječi – bogovi, a ne psihičke činjenice odgovorne za rađanje bogova. Još smo uvek opsjednuti našim autonomnim psihičkim sadržajima kao da su oni bogovi. Danas se oni nazivaju fobijama i sl., riječju, neurotičnim simptomima. Bogovi su se pretvorili u bolesti; Zeus više ne vlada Olimpom već solarnim pleksusom i proizvodi primjerke za ljekarske ordinacije ili remeti mozgove političara i novinara koji tada nesvjesno oslobađaju mentalne epidemije.” Kao što je rečeno, vjerovanje u savršeni razum neće niti ne može shvatiti astrologiju i alkemiju jer sada smo na vrhuncu opsjednosti razumom koji će u daljnjim godinama sve više izgledati kao umobolnica ljudskog roda.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar