Čovjek bez slobode nije čovjek

Čovjek bez slobode nije čovjek



Kada sam studirao filozofiju bio sam premlad da shvatim zašto ona toliko puno govori o slobodi i smislu. Kada su Platon i Jung rekli da je to pitanje koje se javlja u drugom dijelu života, bilo mi je kasnije jasna činjenica o kojoj su govorili. Suština psihe je da doživi slobodu bez koje ne može živjeti. Kao što je filozofilinja Hanna Arendt rekla da kada je ljudima u koncetracionim logorima oduzeta sloboda oni su izgubili želju za slobodom. Takvo apatično društvo ponovno gledamo koje bez ikakvih problema prihvaća gubitak svojih prava radi kvazi zdravlja.
Nepoznavanje svoje vlastite povijesti kao ni Zapadne filozofije dovodi do ovog stanja ili kako je Jung rekao, da je najpogubnije za Zapadnjaka nepovezanost s  vlastitom unutarnjom prirodom i korijenima. Žalosna je činjenica da čak i materijalistički filozofi ukazuju na činjenicu važnosti slobode pa čak po pitanju odabiranja smrti poput Galileja koji odlazi na lomaču radi svojih ideja ili Sokrata koji uzima otrov pokazujući da je čovjek bez slobode ništa. Mnogi Sjevernoamerički Indijanci kada su ih zatvorili bijelci umrli bi u zatvoru jer njihova duša je sloboda. Današnja objave vlade o zabrani ulaska u prodajne centre bez dozvole, pokazatelj je fašizma iako psihijatrija govori da će 10 posto populacije psihički oboliti od mjera zabrana. Mogao bih ovdje navesti mnogo znanstvenih dokaza o posljedicama zabrana za ljudsku psihu i zdravlje, ali ako ljudima nije jasna važnost činjenice slobode onda je besmislena svaka uznesena činjenica. Posljedica za psihu koja kao bumerang stvara protuvrijednost, odnosno očekuje nas uskoro pokret otpora jer tako se psiha uvijek organizira kod nastanka zabrana, ali to je jadno jer živjeti u tako primitivnoj organiziranoj tvorevini koju smo vidjeli kroz povijest. Moji preci su izgubili život radi slobode, pokazujući da težaci i mali ljudi imaju svoje ja i dostojanstvo. Ljudima hedonizma nije bitna sloboda jer je hedonizam ionako narcisoidna faza razvoja, problem je što je velika većina u tome i što narcizam dovodi do nacizma. Zato je Jung dobro vidio problem ovoga svijeta: “Znanje o događanjima u pozadini rano je uobličilo moj odnos prema svijetu. U osnovi, taj je odnos ostao jednak od djetinjstva pa sve do današnjeg dana. Kao dijete osjećao sam se usamljeno, i još uvijek se tako osjećam, jer su mi poznate stvari koje moram tek natuknuti, a o kojima drugi očito ništa ne znaju, i najčešće niti ne žele znati. Usamljenost se ne javlja zbog toga što čovjek nije okružen ljudima, nego zbog nemogućnosti da drugima prenese stvari koje mu djeluju važno, ili kada ima određena gledišta koja su drugima neprihvatljiva. Moja usamljenost je počela s iskustvima mojih ranih snova, da bi dosegla vrhunac u vrijeme kada sam radio na nesvjesnom. Ako zna više od drugih, čovjek postaje usamljen. Ali usamljenost nije nužno prepreka druženju, jer nema osjetljivijeg na druženje od usamljenog čovjeka, a druženje uspijeva samo ako svaki pojedinac ne zaboravi svoju individualnost i ne poistovjećuje se s drugima.”
Slobode ne potiču na osnovi: biti protiv već na razumijevanju spomenutog unutarnjeg procesa na koje nastaje sloboda.
Nikola Žuvela

Pročitaj  Bliži nam se Gandanta – tranzitna kombinacija duhovnosti



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email