Dobro i zlo kao principi jedinog rasta
Dobro i zlo kao principi jedinog rasta
Pitanje dobra i zla je pitanje koji ljudi ne mogu razumijeti jer faza razvoja u kojoj se nalaze je početna faza u kojoj sebe ljudi vide kroz etničku skupinu i mjesto gdje su rođeni. Sebe izvan toga okvira samo nekolicina vidi. No, to je faza i cijena razvoja. Na ovoj fazi razvoja većina ljudi mora tražiti neprijatelja u drugome: od nacije, religijske pripadnosti, partnera, šefa ili novca. To je put dok se ne pronađe glavnog projektanta unutar sebe. Kako Jung kaže:
Kad bi, kao što mnogi vjeruju, nesvjesno bilo samo podlo, samo zlo, onda bi situacija bila jednostavna, a put jasan: činiti dobro i izbjegavati zlo.
Ali što je “dobro”, a što “zlo”?
Nesvjesno nije samo zlo po prirodi, ono je i izvor najvišeg dobra: ne samo tamnog nego i svijetlog, ne samo zvjerskog, poluljudskog i demonskog nego nadljudskog, duhovnog i u klasičnom smislu riječi, “božanskog”.”
Kada bi stvari bili tako jednostavne onda bi lako pronašli krivca i eleminirali ga, ali ovako moramo neprestano tražiti uzroke unutar sebe i provoditi ih svijest uz pomoć boga nesvjesnog:
“Merkur koji personificira nesvjesno u biti je “dupleks”, paradoksalno dualistički po prirodi vrag, čudovište, zvijer, a u isto vrijeme panaceja, “sin filozofa”, sapientia Dei i donum Spiritus Sancti. Budući da je to činjenica, ukida se svaka nada u jednostavno rješenje.
Sve definicije dobra i zla postaju sumnjive ili zapravo nevaljane.
Kao moralne sile, dobro i zlo ostaju nepokolebljivi, a kao jednostavne istine za koje ih uzimaju kazneni zakon, deset zapovijedi i konvencionalni kršćanski moral.”
C.G. Jung
Dakle, uređenje u kojem postoje zakoni ustvari je pojednostavljeno tumačenje stvarnosti i želja da se živi u dječjem pješčaniku. Ono što obrazovanje uči djecu potpuno je iskrivljena stvarnost vođena poslušnosti koja ubija kreativnost, najvredniji sadržaj u djeci, odnosno kreativnost je najbolji most da premostimo polaritete dobra i zla.
“Ali sukobljene suprotnosti mnogo su suptilnije i opasnije, a savjest izoštrena mudrošću ne može se više zadovoljiti propisima, idejama i lijepim riječima.
Kada se mora suočiti s tim ostatkom iskonske psihe….koja žudi za razvojem, svijest postaje nemirna i traži neki vodeći princip ili fiksnu točku.
…dogmatski formulirane istine kršćanske Crkve gotovo savršeno izražavaju prirodu psihičkog iskustva.
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar