Dok duboko smrzavanje kao metoda hibernacije na više godina još nije otkrivena, postoje brojni dokazi o misticima koji su imali takovu moć

Prema nekim novijim shvaćanjima potpuna suspenzija životnih funkcija će biti ključna za daleka svemirska putovanja ali i spoznaju „paralelnih svjetova“

DOK DUBOKO SMRZAVANJE KAO METODA HIBERNACIJE NA VIŠE GODINA JOŠ NIJE OTKRIVENA, POSTOJE BROJNI DOKAZI O MISTICIMA KOJI SU IMALI TAKOVU MOĆ

Prvi dio

Medicinski gledano čovjek umire kada mu temperatura tijela padne ispod +28 stupnjeva, no postoje u stručnoj literaturi opisani slučajevi osoba koje su se nakon utapanja u ledenoj vodi ispod koje su ležale i pola sata – potpuno oporavile!

Postoje nebrojene legende o mudracima Istoka koji su tehnikama disanja i meditacije smanjili fizičke funkcije do te mjere da mogu živjeti desetine pa i stotine godina u takovom stanju. Ima ih navodno na Himalajama ali i drugim dijelovima Indije, gorju Altaj, diljem Kine, Japana, Tajlanda. Nedavno su senzaciju izazvale dvije mumije iz Burjatije, 200 godina stara čudesno očuvana tijela mongolskih lama za koje su budisti tvrdili da su zapravo – još živi! Dakako da je priča dočekana s podsmjehom.

Godinama sam istraživao fenomen hibernacije ponešto nalik na one u životinja u zimskom snu. No, još radikalnije. Lame i jogiji najvišeg ranga su mi potvrdili isto: da se postigne gotovo potpuno gašenje tjelesnih funkcija potrebno je postići potpunu obustavu disanja, što se zove k e v a l a k h u m b a k a.
Prvi čovjek kojeg sam osobno sreo a kojem je to pošlo za rukom na 21 dan nakon postizanja stanja nirvikalpa samadhija bio je Swami Narayanananda. Uz njega sam u tim godinama sreo i Kumara Swamija koji je, prema tvrdnjama više svjedoka, u tanku za vodu na plantaži Tapovan na dnu prosjedio čitavih dva sata. I Geshe Rabten, tibetanski lama, mi je potvrdio da je takova sposobnost predanih pojedinaca stvarna i moguća je suspenzija svih funkcija na za naše pojmove fantastičan vremenski period.

Najuvjerljivija je svakako priča objavljena u prestižnom britanskom medicinskom časopisu „The Lancet“ a autor je dr. J. Vakil. U Mumbaiju je sredinom veljače 1950. godine u betonski lijes dimenzija 1,5 X 2,4 metra hermetički na 56 sati zatvoren sadhu, Sri Ramdasji. Pustinjak nakon isteka tog vremena nije pušten iz lijesa već je on do vrha napunjen vodom i zapečačen na još sedam sati! Nakon eksperimenta praćenog od brojnih i kvalificiranih svjedoka sadhu je izašao iz betonske zamke živ i zdrav.

Pročitaj  Za sve treba vremena, truda i napora, kažu. U znanosti sigurno da, ali životu......

Svi se autori slažu da je od znanstveno samo posredno dokazanih najutemeljenija priča o fakiru Haridasu kojeg je provjeri podvrgnuo sam Maharadža od Lahorea, uz nazočnost nekoliko britanskih liječnika, dvadesetih godina 19. stoljeća. Fakir je imao prerezanu bazu jezika i mogao je izvesti tzv. k e c a r i m u d r u i saviti jezik tako da je zatvorio prolaz između grla i nosa a za pokus se spremao rigoroznim jednomjesečnim čišćenjem koje je podrazumijevalo „trljanje“ organizma sa čak 27 metara tanke tkanine koju je progutao. Zatim su mu voskom začepili nosnice i uši, zamotali ga u svilenu tkaninu, položili u lijes i zakopali u dva metra dubok grob koji su 24 sata dnevno nadzirali maharadžini vojnici.
Izgledao je kao mrtvac, kako piše Sir Charels Wade koji je stajao blizu kada je fakir izvađen iz kovčega u kojem je zakopan i odmotan iz tkanine u koju je bio zamotan. Nakon jednog sata masiranja Haridas se vratio u normalno stanje. Bio je klinički mrtav čitavih 40 dana.

Nedvojbeno je najuvjerljivije istraživanje objavljeno u kolovozu 1973. godine, u časopisu „American Heart Journal“. U kubičnu rupu promjera 1,5 metra na osam je dana zakopan šezdesetogodišnjak Yogi Satyamurti a bio je spojen na medicinske instrumente izvan svog privremenog groba. Njegov je EKG (elektrokardiogram koji mjeri aktivnost srca, op.a.) prvih 29 sati bio normalan, no zamijećeno je da mu se puls penje na čak 250 otkucaja. Odjednom je linija EKG-a postala potpuno ravna! Jogijevo je srce prestalo kucati. Pokus nije prekidan jer su neka druga mjerenja dala naslutiti da nije mrtav u punom smislu te riječi. Nakon više od šest dana za vrijeme kojih srce ispitanika nije pokazivalo nikakove aktivnosti, na ekranu su se prvo pojavili slabašni impulsi. U roku od sat vremena to su postali normalni otkucaji srca. Jogi je otkopan a tri liječnika koji su nadgledali ovu demonstraciju objavila su znanstveni rad o neobjašnjivoj sposobnosti mistika da suspendira rad srca pa tako i cirkulaciju svede na minimum u teško shvatljivo dugom periodu.

Pročitaj  Obrasci sprečavaju razvoj ljubavi

I nepomično sjedenje u meditaciji koje može trajati i više mjeseci a da praktikant ne uzima hranu niti pokazuje znakove života u istočnjačkoj tradiciji ima ime – a j a g a r v r i t t i.

Slika 1.: Nedavno je u 92-oj godini umro Bob Ettinger, otac kriogenike, metode smrzavanja umrlih osoba u tekućem dušiku, na temperaturama nižim od -130 stupnjeva a u nadi da će ih znanost nakon kojeg stoljeća – vratiti u život. Iako stručnjaci misle da je to nemoguće, neistiniti spin da je tako zamrznut Walt Disney (umro u 65-oj godini od raka jetre) privukao je stotinjak osoba koje su zamrznute u posebnim tankovima po cijeni od 30,000 dolara.
Slika 2.: Jedan od najvećih mitova Indije se odnosi na Herakhan Babu, mistika za kojeg tvrde da je 1922. godine „pred velikim brojem ljudi nestao u bljesku svjetlosti i otišao u paralelni svijet“.
Slika 3.: Lutajući pustinjaci, sadhui, često su nakon desetljeća rigorozne duhovne prakse obdareni teško razumljivom moći kontroliranog gašenja fizičkih i mentalnih funkcija



Vir, Autor: Drago Plečko

Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email