DRUGAČIJA PRIČA O SRODNIM DUŠAMA Kad nađeš svog, "domaćeg"… Osim b…
DRUGAČIJA PRIČA O SRODNIM DUŠAMA
Kad nađeš svog, "domaćeg"…
Osim brojnih drugih, malih čuda koje sada doživljavamo sve češće u svakodnevnom životu, jedno od najljepših je kad slučajno sretneš svog "domaćeg".
Ko je ta osoba?
To je netko koga do jučer uopšte nisi poznavao, a kad sasvim "slučajno" sretneš tu osobu, najednom se osjećaš – domaće, kao kod kuće. To je i više od termina srodna duša. Tačno znaš i osjetiš da je to "tvoja osoba". Ne mislim tu na ljubavne odnose prvenstveno nego na susretanje s dušama koje dolaze iz našeg zajedničkog oblaka duša. S tim dušama se uvijek skupa inkarniramo, ali s nekima se upoznamo u prvom dijelu života pa su nam to najčešće oni najbolji prijatelji iz djetinjstva ili je to neko od naše biološke rodbine.
No, s drugima se sretnemo u životu puno kasnije jer smo kao duše dogovorili prije nego smo se inkarnirali, da se sretnemo tačno u određenom periodu života . I ti susreti su upravo oni o kojima govorim ovdje.
U zadnje vrijeme i meni se to događa sve vise i sve češće. Tako sam nedavno upoznala svoju sestru iz jednog od mojih prošlih života, kojoj sam ja bila – brat. Znači, bila sam muško u vrijeme naseljavanja Divljeg Zapada, a imala sam 10 godina mlađu sestru za koju sam bila njen "veliki brat, zaštitnik". No, vrlo brzo sam ubijena od strane nekih drumskih razbojnika nakon te scene koju sam vidjela tokom tretmana. Obzirom na tu "zaštitničku ulogu" koju sam imala kao duša u tom prethodnom životu, sada sam je samo prenijela u ovaj život. Danas sam žensko, ta osoba je muško i to je neko koga skoro svi vi moji fb prijatelji poznajete jer njegove objave i live javljanja pratite redovno. Kad smo se prvi put čuli telefonom,osjetili smo se "domaće", kao da se znamo 100 godina.Sigurna sam da svi već poznajete taj osjećaj.
Potom, prošle sedmice dogovorim s klijentom skeniranje aure i tokom postupka vidim da je ta osoba temeljno po svojoj kosmičkoj genetici Plejađanin. No, odmah krene i onaj osjećaj dubokog prepoznavanja duše. Prepoznala sam tu prefinjenost, senzibilnost i unutarnju ljepotu, ali sam detektirala i onaj dobro poznati, vlastiti osjećaj teškog podnošenja života na Zemlji.
No, idemo dalje. Ovdje u Sloveniji upoznala sam više osoba s kojima sam "domaća". To vam je onaj osjećaj kad se uživo sretnete, ispričate jedno drugom u 15 minuta sve svakodnevne novosti, a onda ugodno ćutite jedno pored drugog. I baš vam fajn u toj tišini i ljepoti prepoznavanja tog osjećaja "domaćeg". Kao kad se nalaziš u vlastitom domu, slušaš pucketanje vatre u peći, mirišeš tek skuhano jelo i čekaš da zajedno sa svojim domaćima uživaš u zajedničkom ručku. I znaš da si kod kuće. A do jučer nisi imao pojma da ta osoba uopće postoji, a kamoli šta drugo…
S druge strane, kada iz tvog života odu takve “domaće” osobe, osjećaj gubitka je puno veći. Iako sve razumijevaš, duši je teško kad u ovom surovom svijetu izgubi nekog svog, domaćeg. Tako je bilo i sa našim dragim fb prijateljem Draganom Koraćem, koga još nisam preboljela, a koji mi je znao hiljadu puta dati bratski savjet, razmjeniti sa mnom svoje dileme i iako se nikad uživo nismo upoznali, osjećala sam ga kao svog, domaćeg, kao brata kojeg nikad nisam imala.
Još jednu osobu ovih dana puštam iz svog života, a koja je zadnjih godina bila u njemu svakodnevno prisutna. Iako već neko vrijeme nismo skupa, gubitak nekog s kim se osjećaš "domaće" je nešto što malo teže pustiš iz svog života. Ali, ipak, pustiš! Jer znaš da svako treba dalje svojim putem i da su naše duše "odradile" ono što su imale među sobom. Da, pusti se i pokoja suza, ali uz nju ide istovremeno razumijevanje i samilost te osjećaj one univerzalne ljubavi, koja nema nikakve veze sa ovom zemaljskom. Znaš da trebaš pustiti i to je sasvim uredu.
No, s druge strane, kad se rastaješ od svog domaćeg, u srcu znaš da se vi ustvari nikad ne rastajete već je taj rastanak privremenog karaktera sve dok opet svi skupa ne odemo Kući. Tamo smo opet svi svoji domaći i radosno se susrećemo te razgovaramo o tome "kako je ovaj put bilo" kad se tiče ove inkarnacije. Svi smo mi međusobno dodijelili sebi uloge šta i tko ćemo biti jedni drugima kad dođemo ovdje. I sve što se među nama desi, unaprijed je dogovoreno. Zato sam spomenula potrebu ogromnog razumijevanja ovakvih situacija i nepotrebnost žaljenja za bilo čime ili bilo kime. Jednostavno, vrijeme je da se ide dalje.
U idućoj godini, ovakvi susreti će postati mnogo češći jer je u ovoj godini došlo do ogromnog razdvajanja vibracija i razmak među njima je sad takav da više nema povratka na staro. To znači da nema više povratka na stare veze, na ljude s kojima smo proživjeli određeni dio svog života. Naime,moramo napraviti mjesta za nove duše u našem životu i zajedničkom bivanju na ovoj planeti i ti ljudi, zasigurno, stižu. Već ih osjećam "u zraku" i beskrajno im se radujem.
Prelaskom u višu dimenziju postojanja, zajednička simfonija se nastavlja, a svako od nas savršeno svira svoj instrument i time činimo jedno ogromno planetarno tijelo koje se sve više usklađuje i time sve skladnije zvuči, tvoreći pjesmu Izvora. A ta pjesma govori o tome da nikad nismo ni bili sami, da smo svi uvijek zajedno i smo svi dio Jednoga ili Svega-što-Jest. Shvatamo da nam je samo iluzija i donedavno čvrst veo zaborava ovog svijeta, priječila da to i spoznamo. Velovi se sad podižu, iluzija se rastače i zauvijek nestaje sa ove planete. Sada, između ostalog, duboko shvatamo da nitko nikad ne odlazi stvarno iz našeg života, to su samo privremeni rastanci i ponovno radosno okupljanje, tamo negdje iza Duge…
Do našeg sljedećeg susreta!
Jasna Luminus –
Utočište – Sanctuary
Ostavite vaš komentar