Društvo kao neprijatelj odnosa i rasta
Općenito su ljudi zabrinuti s onim što se događa izvana i poistovjećuju se s mišljenjima drugih stavljajući sve ono osobno u drugi plan gdje nastaje Sjena, odbačeni dio osobnosti koja se pretvara, nazovimo ga tako, Lucifera, koji je u antičkoj tradiciji svjetlonoša. Neki odlaze toliko daleko da uopće ne mogu razaznati što su oni, a što su mišljenja drugih. Primjerice, Mario je uspio u svom poslu jer njegovi roditelji i okolina su smatrali da je to jako bitno, time je izgubio sebe i u odnosima je stvarao situaciju nepovjerenja koje su njegove partnerice prihvaćale, on je ustvari odigravao situaciju nepovjerenja u sebe. Dakle, njegov uspjeh se sastojao od toga kako izgubiti sebe ili stvoriti nepovjerenje u sebe. Odbačeni Mario postaje društvena slika gdje je uspjeh mjerilo, nepovjerenje u emotivnost i osobnost pravilo života.
To bismo nazvali Sjenom, tako se ljudi ponašaju, oni jesu učinili sve ono što društvo očekuje od njih, a onda su u emotivnom odnosu reakcija onoga što su ustvari postali, a to je kolektivna izdaja samoga sebe. Zato većina ljudi ima problema s povjerenjem u partnera. Htjeli bi odnos, a izgradili su svijet u kojem žele biti društveno prihvaćeni ili biti dio društva nepovjerenja. To se obično onda pretvara u devijantna stanja, gdje velika većina mora upotrebljavati alkohol i ostale navike s kojima se vraćaju u životinjsko, kojeg ujedno odbacuju kao dio sebe ili Sjenu. Ne mogu biti ono što jesu pa pod utjecajem alkohola, droga, prevara, tajnih veza, postaju intimni s odbačenim djelom sebe. To mora biti na tako ružan način jer odbiti sebe i pretvoriti sebe u gađenje ustvari je normalna stvar ili način života.
S druge strane, istodobno, ljudi se obračunavaju s individualcima, društvo ti tolerirala da možeš biti samo ono što jesi u nekoj tajnoj ljubavnoj vezi, ili pijan, dok je veće zlo biti umjetnik, filozof, mistik. Sjetite se samo naše glumice koja je otišla u potpunu osamu napustila je čak i karmelićanke koje žive odvojeno od svijeta, dan danas je spominju, ali prevara, pijanstvo, to je sasvim normalno, biti individualac veći je grijeh i strah čovjeka.
U prihvaćenom ponašanju nagon ili životinja može biti što jest, ali društveno ćemo potiskivati ovaj aspekt prirode koji se smatra ružan, odvratan, neprihvatljiv. Nedavno čitam kako je svećenik pretukao časnu, a kada je izašao iz zatvora pretukao je i neku drugu ženu. Ljudi se prave da ova Sjena ne postoji, oni su je prihvatili kroz svoja razularena ponašanja jer smatraju da taj dio osobnosti može živjeti jedino tako, dok osobnost jedino može rasti ako prihvaćamo taj dio sebe i odjednom, možemo vidjeti kako je taj dio kreativan. Ono odbačeno postaje najbolji dio nas samih gdje prihvaćamo svoju jadnost, ljutnju i počinjemo kroz taj aspekt rasti. Suočavanje sa svim strahovima uz pomoć meditacije koja pojačava ulogu promatrača, baca nam svijetlo na smislenost tih emocija i počinjemo od njih graditi onaj zdravi dio sebe. Rasti jedino možemo kroz sebe, društvo je nužno samo do 30 godine, nakon toga ono postaje smetnja i otrov za čovjeka.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar