Dva puta tantre

Dva puta tantre



 

Tantra je razdijeljena na tzv. desnu i lijevu stazu ruke. Staza desne ruke predstavlja potragu za atmanom odnosno Bezgraničnom Stvarnošću koja se odvija kroz vanjsko nametanje čistoće. Većina jogija koje viđamo na slikama ili oni koji su dolazili na Zapad, pripadaju tantri desne ruke i oni njeguju put meditacije i askeze, bez partnerskih odnosa.
Staza lijeve ruke, koja postoji i u budizmu tzv. put Bijele Tare i u hinduizmu. Staza lijeve ruke se oslanja na unutarnju praksu koja se odvija kroz mnogo godina priprema kako bi se seksualna ili kundalini energija mogla transformirati u seksualnom odnosu.
 Također, postoje Agori koji primjenjuju tantru ali često neprihvatljiv i za tradicionalne hinduse, kao što je nekromantija (prizivanje duhova), upotreba opojnih sredstava, kao i seks u svrhu doživljaja božanskog. Najozbiljniji aspiranti se klone staze lijeve ruke jer su svjesni da je to hodanje po oštrici mača. Mnogi nisu svjesni da ovaj put predstavlja jaku disciplinu koja se ne vidi izvana, pa je zbog toga ovaj put neprihvatljiv jer o tom putu je Jung govorio da traži od čovjeka prepuštanje onom dionizijskom, onom tamnom libidu u sebi koji je razoran. Recimo, danas se Zapad okrenuo dionizijskom iz narcisoidnosti, misleći da će moći kontrolirati tu energiju. Ono što vidimo jest da ljudi nakon mnogih veza ostaju razoreni jer ona sloboda koju propagira Zapadnjak, Agori mnogim ritualima i vježbama mogu apsorbirati, svjesni i tada s kakvom razornom energijom se igraju. Jung je oslobađanje dionizijskog shvatio ozbiljno i zato je rekao da živimo u razdoblju kada lako može doći do razornih posljedica koje se ne tiču samo odnosa već i globlane situacije. Dionizijska struja traži puno veću snagu da se transformira, dok nam poznati putovi u odnosu ipak daju jednu sigurnost.
Kroz tisuće savjetovanja vidio sam ljude u početnim fazama avanturističkih veza, kada su bili entuzijastični i propagirali slobode koje ne mogu apsorbirati. Međutim, puno sam više vidio one na kraju procesa tj. emocionalno rastrojene, nakon mnogih eksperimentiranja u odnosima. Dionizijsko ili ono što se zove lijeva tantra, traži mnogo prakse da bi ona bila pravodobno asimilirana, a malo je stvarnih praktičara koji su u tome uspjeli, o čemu je Jung govorio često jer radeći sa svojim klijentima, vidio je koliko je ta sila jaka. Ljudi žele avanturizam, ali ne mogu se nositi s posljedicama avanturizma.
Za započinjanje one klasične lijeve tantre, potrebna su nam pravila desne ruke, a to je asketizam, ovladavanje čulima, a tek poslije toga se možemo upustiti u praksu lijeve ruke. Discipline staze lijeve ruke pripadaju Agorima, odnosno u njihovoj tradiciji ona je najviše živa. Agori silom preobražavaju mrak u svijetlost, bljedilo ograničenog karaktera u blistavo svjetlo Aposoluta. Kada dospijemo do Apsoluta, prestaje svako odricanje jer tu nije preostalo više ništa čega bi se mogli odreći.
U Indiji, Agore nalazimo pored raspadnutih tijela gdje u obredima nekromantije pokušavaju ovladati dušama umrlih ulazeći toliko duboko u tminu da bi pronašli svijetlost. Pravi Agori, koliko god mislili da ih se može prepoznati, to nije moguće jer mnogi se lažni Agori ističu vanjskim znakovima i načinom oblačenja iako to oni nisu. Agori teže uništiti smrt kao ograničenje ubijanjem sebe samih unutarnjim ili vanjskim postupcima. Zato kada ne uspiju u svojim naumima, to se ne smatra gubitkom jer je sam stav takav da za njih nema osrednjosti ili uzmaka. Agori rade direktno sa kundalini energijom koja je okrenuta majčinom principu. Agori se okreće ženi, personalnosti koju ne ubija asketizmom već je okreće prema osobnosti svemira. To je rastapanje, a ne ukidanje osobnosti.
To je put kurmaguru (učitelj kornjača) koji se prema ljudima koje podučavaju ponašaju kao majka kornjača koja nakon što se male kornjače izlegu, svojom ljubavlju vuče mlade prema oceanu.
Dakle, na ovom se putu ne možete identificirati s niti jednom maskom jer se on ponaša kao i sam Apsolut. Bivamo rođeni od Apsoluta i kasnije mu se ponovno vraćamo iako taj čitav proces ne možemo objasniti. Bit Agorija jest napustiti osobnost i identifikaciju sa osobnošću, pa su njihove metode naizgled lagane, a ustvari puno teže jer mi u svim stvarima tražimo pravila gdje kroz njih posjedujemo, a ustvari se udaljujemo od ljubavi jer ona je u svojoj prirodi protivna identifikaciji i hijerarhiji bez koje mi u ovom obliku postojanja živimo i bojimo se napuštanja takvog oblika postojanja.
U tantri je često prisutan alkemijski simbolizam, poput vizualizacije baze ili prve čakre gdje se nečista tvar pretvara u nektar. Ova simbolika predstavlja transmutaciju kontaminiranih emocija u prosvjetljenje. Jung je došao do zaključka da se nešto slično događalo u srednjovjekovnoj zapadnoj alkemiji,  kao metafore za transmutacije nečistog duha u usavršene duše.
Nikola Žuvela

Pročitaj  Krajevi strasti početak su ljubavi

 
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email