Emocije ovise o vježbi

Emocije ovise o vježbi



Emocije koje osjećate simbolika, bajke i mitovi ih opisuju kroz priče a psihoterapija te emocije pripisuje nesvjesnom ukoliko nisu osviještene. Dakle, mi smo pod utjecajem nesvjesnog ili planeta što je i Jung tvrdio da su planeti arhetipovi. Sve dok ne započnemo rad u kojem malo po malo vježbamo prihvaćati emocije i na taj način otrove uma stavljamo u prirodnu ravnotežu činimo korak k prihvaćanju svijeta oko sebe.  Mi živimo u društvu koje je prirodno potpuno potisnuto i većinu života trošimo da stvari vratimo u ravnotežu koji je ustvari neravnoteža.
Primjerice,  zavist dominira odnosima, a što ona znači? “Ne mogu podnijeti misao da je sretniji/ja s nekom drugom ženom, ili muškarcem.” Iza zavisti se skriva strah od napuštanja i osjećaj nesigurnosti, a oni su povezani s nedostatkom unutarnje slobode. Svaki dan činimo korake, mislimo da je ovo dobro za nas, pa ono i tako prihvatimo puno pravila koja se uopće ne tiču nas, ali mi smo ih prihvatili jer su to učinili i drugi. Velika većina ne vidi da se iz društva skriva vjerovanje autoritet u kojem se bespogovorno povinjujemo, a on naređuje da ako ne uživaš ti ne živiš. Ljudi hodaju s osjećajem da nešto propuštaju.
 U osjećaju zavisti se natječemo i onda dolazi do zavisiti u kojoj se uspoređujemo s drugima i reagiramo kad taj drugi ima više od nas. Sve to su izmišljene mjerne jedinice kojih u prirodi nema. Oni postoje za emocionalne nezrele jer s tim emocijama izbjegavamo živjeti stvarni život i kojima razmjenjujemo. Često čujem da je takav život dosadan, suprotno, znači živim tako da u vezi imam puno drama, ali prepuštanje bi značilo i moj kraj. Naravno to su konstrukcije koje omogućavaju memo fućnost voljenja i na taj način uvijek imam razlog za prekid kako bi se mogli ponovno zaljubiti.
Da bismo to uspjeli promjeniti, vježbanje suosjećanja, nipošto sažaljenja dovest će da stvari nakon godina vježbanja postanu drugačije. Uz pomoć meditacije razvijamo suptilne mogućnosti svojeg uma i na taj način imamo mogućnost doživjeti sebe u jednom drugačijem svijetlu bez obzira na okolinu i okruženje. Osamdeset posto veza propada jer ljudi ne mogu biti sami sa sobom, meditacija mijenja taj stav. Jedino prihvaćanjem sebe možemo prihvatiti svijet. Ova metoda je jednostavna, kada vidimo osobu pokušavamo suosjećati s njom nipošto je sažaljevati a to znači da se ne miješamo u njen proces kojeg mora proći. S druge strane, u tišini vježbamo meditaciju. Ova metoda kroz godine vježbanja donosi mekoću srca i promjenu percepcije, a onda i načina života. Ono što treba pripaziti jest ne raditi ovu radnju mehanički nego doslovno vježbati srce, tj. suosjećati i ne donositi sudove, tako učimo gledati kroz oči drugih ljudi što nas obogaćuje. Zašto ljudi u ovoj tehnici ne uspijevaju, upravo jer nemaju teoretska i iskustvena znanja. Ako niste vježvali dugotrajne meditacije, ako niste u praksi slušanja ne razumjete što ljudi govore i na kojoj su razini postojanja. Primjerice, osoba govori imam problem u odnosu, a onda izgovara da radi na sebi ali da u ljubavi voli vatru. Iz mog slušanja vidio sam da osoba ne radi na sebi, ona malo čita, ali oni površnu literaturu u kojoj je duhovnost predstavljena dječje. U ljubavi ne voli vatru već povrijeđivanje zove vatrom. Jasno, njegov način života govori sve suprotno. Suosjećanje je što je tražio savjet koji mu se nije svidio, prije deset godina kada sam mu izložio njegov problem, nije vjerovao, rekao samo i to da ako ovako nastavi živjeti ovako završit će s ozbiljnim poremećajem ličnosti. Suosjećanje jest da si svjestan da nisi spasitelj, nego netko tko može ponuditi ono što zna sa svojim mogućnostima, ni više ni manje. Sreli smo se prije pet godina rekao sam mu isto, sreli smo se prije dvije godine rekao sam isto, dok je danas ta osobu na liječenju, odnosno: ljudi su u ljubavnim fikcijama toliko fanatični da su spremni sebe uništiti. Ono što se ljudima ne sviđa kod ovog stava jest što nema gracioznih djela što nema ekstarićnosti već samo jednostavna prirodnost, to ljudi ne vole. Stavljaju su prevelike spasiteljske zadatke i zaboravljaju na prirodnost samoga života. Suosjećanje je u najvećem broju slučajeva osjećaj u kojem mnogima nećeš pomoći, ali učiš osjećati što daje jedan novi osjećaj mira sa samim sobom, postaješ oslobođen velikih djela i zadataka i tako se pravilno možeš posvetiti sebi.
Nikola Žuvela

Pročitaj  Utorak – Novi početak

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email