Etika i naše nade

Etika i naše nade



Mi nemamo znanje već pretpostavke o svijetu koje nastaju na temelju naših želja na kojima postavljamo krive projekcije i krive zaključke. Kada i nešto saznamo onda SUDIMO, A SVAKA OSUDA NE OSLOBAĐA VEĆ GUŠI, SVAKI POGLED PREMA SRCU NAS BUDI, A SVAKI POGLED IZVAN SRCA NAS NAVODI NA SANJANJE. Ukoliko želimo nešto zaista promijeniti onda je potrebno shvatiti principe suprotnosti. U svakom slučaju, nalazimo se u situaciji kada nam je potreban preobražaj.
Dodir sa zlom nosi u sebi susret s predrasudama pogotovo onih u partnerstvu. Koliko su one teško prihvatljive govori broj rastava. Ne smijemo  podlijegati  ni dobru, ali 2000 godina pod kršćanstvom ili drugim religijama, koliko je dobra donijelo? Takozvano dobro, kome podliježemo, gubi svoj etički karakter. Ne radi se o tome da u takvim opredjeljenja ima nečeg lošeg, već o tome da samo podlijeganje dobru može izazvati poslušnost u kojoj nema razvoja i spoznaje. Svaki oblik robovanja nekoj navici jest loš, bez obzira je li to narkotik, alkohol, droga ili idealizam. Moramo se čuvati stava o dobru i zlu kao o krajnjim suprotnostima. Mjerilo etičkog djelovanja ne može se svoditi na jednostavno stajalište da dobro posjeduje snagu u kojoj je ono rješenje svih problema, dok se iskušenju tzv. zla može oduprijeti snagom volje. Dobro i zlo nisu očigledni sami po sebi. Svako od njih izražava sud. Mi ne možemo biti uvjereni da ćemo uvijek donositi ispravne sudove.
Mogli bismo sasvim lako postati žrtva pogrešnog prosuđivanja. Kada je u pitanju etika, ovaj princip važi jedino ukoliko smo donekle nesigurni u pogledu etičkog vrednovanja. Usprkos tome, moramo donositi etičke odluke. Relativnost “dobra” i “zla” ukazuje na to da su ove kategorije bezvrijedne ili da ne postoje. Etičko prosuđivanje uvijek je prisutno i nosi sa sobom karakteristične psihološke posljedice. Zato što se etičko vrednovanje uvijek zasniva na jasnim mjerilima moralne navike koja umišlja da ispravno razlikuje dobro i zlo. Ipak, ništa nas ne može osloboditi donošenja etičkog prosuđivanja. Rješenje je da pokušamo što više razmišljati mimo usvojenih etičkih shvaćanja odnosno ne podlijegati suprotnostima. Sudove ne smijemo donositi ni na temelju naših želja već ono što u srcu osjećamo ispravno, a ne što nam društvo govori da je ispravno. Recimo, raditi u današnjem suvremenom sustavu, većina ljudi osjeća kao protuprirodno, ali većina donosi sud na temelju straha i ostaje u toj represiji. A ne samo to, sudimo one koji ne žele raditi za drugoga iako svi znamo da smo se toliko puta već razboljeli zbog posla i rada za drugog.  Zato, ako ste se već prethodno odlučili živjeti prema svojim pravilima, svoja nadanja i odluke donosite u svojem srcu, a ono će davati ispravne odluke. To je put prema ispravnosti dok će vas društvena etika otrovati, u njoj je uvijek poštivanje autoriteta, a oni su u pravilu osinja gnijezda, nikada se društvo je može razviti iz autoriteta već samo iz poštivanja sebe.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
nikola@vedski-jyotish.net

Pročitaj  Većina živi u instinktivnoj odnosima a mali broj razvije ljubav, zašto?

 



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email