Etika koju ne vidimo u odnosima

Etika koju ne vidimo u odnosima



Nesvjesno ne poriče vidljivo i stvarno postojanje dobra i zla, ono je neodojivo. Nesvjesno se ponaša tako da izbjegava apsolutne generalizacije. Stoga zlo i dobro žive unutar čovjeka koji ima priliku voljeti, graditi, stvarati; isto kao i mrziti, uništavati i ubijati. Život u društvu je moguć kroz potiskivanje agresivnih i seksualnih nagona. Jedino potiskivanje nam omogućuje život u društvu. U tom smislu možda možemo govoriti o ‘etici represije’, budući da nije moguće živjeti u društvu prema principima zadovoljstva, iluzornih i neposrednih ostvarenja želja (agresije ili ljubavi); neophodno je uzeti u obzir stvarne činjenice. Stoga zbog tog potiskivanja mnogi psihički sadržaji ostaju nedostupni, a oni se najviše potiskuju kroz školovanje. Kada osjećamo da se potiskujemo, javljaju se otpori, ali radi prihvaćanja društva mi izabiremo potiskivanje.
Suprotan proces jest konflikt jer ne želimo osvijestiti potisnuto, skrivene sadržaje. Nesvjesno tada napada i o isno o savjesnosti pojedinca ovisi kako će ga primorati na spoznaju. Hoće li to biti kroz bolest ili gubitak drage osobe, nesvjesno nije nježno kada ga se ne uzima ozbiljno.
Zato je neophodno da  svatko od nas shvati da posjeduje agresivne i destruktivne želje, ljubomoru, zavist, seksualne pohlepe, želje za iskorištavanjem drugih radi osobne nadmoći. Te želje imamo svi, ne samo oni u kojima tražimo krivca.
Kroz  svjesnost i jednih i drugih želja, možemo imati priliku učiniti etički izbor. Ipak, ovog je malo tko svjestan i ljudi se u etičkom izboru koriste oponašanjima, nametnutim potiskivanjem, strahom, licemjerjem i projekcijom dobra. Primjer je opsesivno-kompulzivni neurotik (ovo je postalo društvena pojava) čije ponašanje može izgledati krajnje etično, poslušno zakonu, pokazujući veliku ljubaznost i ljudskost u kontaktu s drugima. Ipak znamo da su takva ponašanja reaktivni načini postavljanja prema snažnim nesvjesnim agresivnim porivima kojih on nije svjestan.
Cilj života je postići cjelovitost i osvijestiti potiskivanje. Potiskivanje je nesvjestan mehanizam zabrana i cenzure agresivnih težnji. Svjesnost počinje tek kada zauzmemo etički stav procjenjivanja takvih težnji i privođenja u svijest. Često to završi osamljivanjem jer u procesu slušanja sebe otkrivamo jedino vrijednosti koje dolaze iz nas. To je sadržaj koji imaju roboti u Spilbergovom filmu Umjetna inteligencija, razumno sagledavanja stvarnosti. Oni filmu pokazuju da su iznad ljudi jer mogu živjeti sa svojim strastima u odnosu na ljude koji to ne mogu.
Etički odnos, ravnopravni odnos je moguću koliko postoji poštovanje totalnih razlika, radikalna razlika između deugog i mene. Ako još imamo  narcistički odnos s ljudima, mi ljude i svijet vidimo u fantaziji koja je iskrivljena mojom čežnjom.
Ljudi žive u narcističkim odnosima, budući da objekt ne postoji kao takav; on je samo puka projekcija i materijalizacija nečije želje. Mi živimo ovako: Ne želim preuzeti rizik da imam dijete ili ljubavnika, jer bih bio izložen patnji i gubitku; od mene bi se zahtijevalo da volim bez garancije da mi se uzvrati ljubav; bilo bi teško prihvatiti odnos gdje bih morao prihvatiti i poštivati drugoga sa svim njegovim različitostima u odnosu na mene; ne želim ništa od toga, želim kupovati stvari koje jednostavno volim, ili savršenog sina, savršenog ljubavnika koji ne traži ništa od mene, koji jedino postoji da me zadovolji.
Dakle, mi živimo tako u nesnošljivosti prihvaćanja drugoga i njegovih različitosti; zahtijevanje ispunjenja svih želja, ne vodeći računa o stvarnosti.
To je patetika života: vjerujemo u priču za koju znamo da je bajka. Nalazimo se licem u lice s nevjerojatnošću predstavljene situacije. Paradoksalno ona sadrži neočekivano čovjekoljublje u sebi. Kada izgubimo nekoga ili nešto u životu, mi se trudimo vratiti izgubljeni raj idealiziranog stapanja s majkom, a to je trenutak koji se nikad nije dogodio jer u tom trenutku stapanja osobnost kakvu poznajemo još nije postojala.
Civilizacija u kojoj živimo, ne želi sagledati da gradi idealne okvire života u kojima isključujemo sve one koji su slabiji i koji ne odgovaraju našoj slici stvarnosti.  To je poistovjećivanje i voljenje samo osobnog raja u kojem ne postoji drugi.
Nikola Žuvela

Pročitaj  Kad čovjek odraste….

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email