For life – serija o modernom Jobu

For life – serija o modernom Jobu



Ova istinita priča se radi o modernom Jobu, čovjeku koji je nevin optužen na doživotni zatvor, u zatvoru je položio za odvjetnika, branio druge zatvorenike, a na kraju je uspio obraniti i sebe pobijedivši koruptivni sustav.
Kroz to vrijeme, žena mu je bila podrška, ali je završila s njegovim najboljim prijateljem što ga je jako pogodilo iako je bio osuđen na doživotni zatvor. Dakle, vidi se njegova nerealnost odluka, pravednost često prikazuje emotivnu funkciju i zamračuje realnost. Vrijeme u zatvoru je pokazalo da se sve u što je vjerovao raspalo. Od prijateljstva, velike ljubavi koja je, kao i svaka ljubav, pokazala čovjekovu slabost i potrebu da se nauči što je to suprotnost u nama samima, do sustava koji je uvijek bio i ostat će avet koja izvana sebe prikazuje kao dobrog oca, a u tajnosti se na najgori način obračunava sa svojim građanima.
Baš kada ga je sudbina okrenula prema arhetipu pravednika, kako to biva kod ovog arhetipa, svi su se okrenuli protiv njega. S jedne strane, priča jako dobro svjedoči sam život, varke života, točnije, izazove arhetipa trickstera – varalice koji mu je cijelo vrijeme pokazivao njegovu vjeru u ideal, poput biblijske težnje za sretnom zajednicom u koju je vjerovao.
Kao odvjetnik, spašavao je ljude sa samog dna, te je postao utjelovljenje velike želje kolektiva koje je tražilo Spasitelja i dobilo ga je u njegovom liku. On je preuzeo sve njihove želje i imao je snage proživjeti svoju suprotnost ili Sjenu. Utjelovio je ono što su drugi ljudi htjeli za sebe, ali nisu uspjeli postati. On je bio utjelovljenje ideje da će nas netko spasiti.
 Kako Jung kaže, individuacija ovisi o tome koliko bola možete podnijeti, a ova priča govori baš o tome. Pokazuje modernog Joba, čovjeka koji je tako rijedak ili čovjeka prošlosti koji je nestao, koji želi živjeti idealističke ideje naših predaka. On je bio zaljubljen u idealnu ženu, a njegova žena kao svaki čovjek pokazuje slabost. Slavoj Žižek, filozof kaže: “Jedino vrijedno u kršćanstvu jest spoznaja da se ljubav rađa u mogućnosti opraštanja slabosti. To je doista najveća unutarnja spoznaja u kojoj u trenutku slabosti otkrivaš ono drugo, ono zlo koje je uvijek bilo tu, ali smo ga svi zajedno zanemarivali, kao kod Joba koji otkriva tamni dio, kako u Boga tako i sebi samom. To je najdublja inicijacija koja nas čini sposobnim za stvaranje stvarnih odnosa.”
Priroda je dualna, osim tame pokazuje i svijetlo. Izdaja najboljih prijatelja, život   mu vraća u novim prijateljima. Nekoliko njih ga je spasilo u zatvoru, a onda i oni koji su radili za njega izvana, kao i njegova žena što nije uspio pri izlasku iz zatvora prepoznati. Nekoliko puta je i sama riskirala zatvor pomažući mu izvana.
Opasnost svakog pravednika jest da svoju patnju pokušava prikazati kao svetu u pogledu zaduživanja dugih. Kada ženi prigovara da je bila s njegovim najboljim prijateljem, on ne shvaća da je tada bio osuđen na doživotnu robiju. Očekivao je da ona preuzme žrtvu žene patnice, ali to je bila njegova ideja života koju je htio nametnuti i drugima, a to je narcisoidnost ili tamna strana svakog arhetipa, a u ovom slučaju arhetipa pravednika. Aron, glavni lik, upada u klasična očekivanja, djela koja čini i utjelovljuje božanske spasiteljske karakteristike dok se nesvjesno prema ženi postavlja kao Bog u smislu: Zašto ti nemaš ista očekivanja i stavove kao ja?
Susret s narcisoidnošću i idealizacijom tako često u partnerskim odnosima predstavlja početnu fazu odrastanja koju prolazi svaka veza.
  Očekivanje je kao tihi ubojica svake veze. Naime, kada je mogao potpisati da odsluži kaznu od 12 godina, odbio je iako je žena rekla da će ga čekati. On je rekao da je nevin i da će se boriti, ubacuje se arhetip trikstera. On želi ostati nevin i ne prihvatiti svoju Sjenu već je projicira na nju da je ona prihvati. “Ja ću ostati pravednik i prihvatit ću kaznu doživotnog zatvora, ali borit ću se i mene će sigurno pustiti.” Vidimo njegovu Sjenu kako se poigrava s kvazi pravednošću gdje želi uvući i druge u svoju patnju i svoju idealizaciju života. Poslije je ljut jer ona nije prihvatila njegovu idealizaciju, odnosno on nju ne prihvaća kao osobu, a želi od nje žrtvu ili projekciju u kojoj je žena samo privjesak, gdje unaprijed projicira ženi neku biblijsku žrtvu koju bi ona trebala podnijeti jer je on odlučio biti pravednik. Istina jest da se ovdje upliće poznati arhetip čekanja ili ispitivanja vjernosti ljubavi, ali to je njegova idealizacija. Naime, on je prije zatvora bio običan tip kojeg nije zanimala duhovnost, niti je bio netko tko se čitav život borio za prava. Njega su kao i svakog čovjeka “zažuljala” prava kada ih je sam izgubio. Svatko tko se bavi sobom svjestan je da je potrebno puno godina da čovjek pomakne stvari u sebi, a on se njoj predstavljao kao tip koji je to bio oduvijek.
To je narcisoidnost koja ljude ponese pa žele da netko vjeruje u njih, a da iza njih ne stoje nikakva djela. To je kao i s pravima, imamo ljude koji se čitav život bore za prava i tim ljudima vjerujemo, a on je bio običan tip koji je bio vlasnik disko kluba, a onda kaže ženi da ga čeka i vjeruje mu. On je njoj trebao zahvaliti na hrabrosti i reći: Odgajala si dijete, završila si edukaciju, zaposlila si se i svaka čast što si toliko izdržala, dala si maksimum.”
   On nije razgovarao sa svojom ženom i koji su njeni životni stavovi, a niti što on želi i očekuje. On je  narcistički previdio da ga ona voli bezuvjetno.
Trickster ili arhetip varalice otkriva malo pomalo njegovu narcisoidnost koja se skrivala, kao i u svakom arhetipu, njegovu tamnu stranu. Ako ne živite moje ideale, onda ne valjate, a to je karakteristika narcisoidnosti. To je kažnjavanje svih onih koji ne žele živjeti po idealima sretnog društva i to je neprihvaćanje ljudi onakvima kakvi oni jesu.
   S druge strane, ako Arona promotrimo kao modernog Joba onda možemo odgovoriti Jungovski: “Njegova grmljavina na Joba toliko potpuno promašuje točku da čovjek ne može ne vidjeti koliko je zaokupljen sobom …. Jahve uopće ne zanima Jobov problem, on je daleko više zaokupljen vlastitim poslovima.”
  Aron u seriji je starozavjetni tip koji nam pokazuje sva zavaravanja kojima smo skloni, ali ujedno i njegovu snagu da pokuša proživjeti taj arhetip jer on je na kraju osoba koja dolazi do sebe za razliku od drugih koji su promatrači i koji pate u Sjeni jer svakodnevno izjedaju sebe optužbama, ogovaranjima kako se ne bi živio život već se živi tuđi život. Trickster mu je pokazao njegove nadljudske snage, ali i ono skirveno u njemu, a to je strast za pravom. Aron u stvarnom životu kaže da nikada ne bi izašao iz sudnice koliko voli svoj posao. Morao je vidjeti da ljubav ljude stavlja na kušnje i pokazuje im jesu li spremni za nju. Iako ga izdaje i majka, on na kraju pokazuje da je čovjek i da je vrijednost jedino što je u čovjeku najvrednije. Možemo reći da Aron izvlači maksimum od onoga što je dobio i predstavlja istinskog i stvarnog Joba pravednika, osobu na koju se možemo osloniti i koja nam pokazuje način kako se jedino isplati živjeti.
Aron polako dolazi do mudrosti u kojoj je ustvari spas, ili oslobađanje od suprotnosti i tada shvatimo da nas je idealizam vodio do mudrosti u kojoj možemo prihvatiti život.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Moj unutarnji kompas



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email