Gdje je iščezla dubina odnosa?
Ljudski su se odnosi jako promijenili i u toj promjeni naravno da su postali površni. Dubina je iščezla u svim dimenzijama: žena više nije žena nego je djevojka. Muškarac nije suprug nego dečko. Prijateljstva između muškarca i žene isto su tako slaba, pa ne postoji intimnosti. Odnosi ni u tom smjeru ne idu naročito duboko.
S druge strane, ako pogledate slike Vlahe Bukovca ili pak njegovih suvremenika, lako je uočljiva razlika između muškarca i žene, a na toj podjeljenosti nastaje privlačnost. No, danas ako pogledate muškarca ili ženu, oni brišu tu razliku, ne zbog modernosti već zbog toga da bi se naglasio dječji pristup. Šalju se poruke i oblačenjem: ja sam još uvijek nezreo ili nezrela, odgovornost mi nije jača strana, kao ni važnija životna pitanja koja su više za odrasle. Ovdje ne govorim o moralnom aspektu već o neverbalnoj komunikaciji. Dakle, upućujem vas kao promatrača da gledate kako ljudi s kojima razgovarate nemaju svoj izgrađeni stav, a kako onda postići snagu ljubavi? Na čemu da se ona temelji? Na dječjem stavu: danas sam tu, a sutra tko zna gdje?
U tome nema ništa loše, ali glupo se onda pitati gdje je ljubav? Zašto su se odnosi sveli na trivijalnost? Kako iz tih stavova može proizaći ozbiljniji stav o ljubavi?
Ono što Zapadnjak doživljava u odnosima je plitka voda, nema tu nikakve dubine.
Brak je nešto što se dešava isključivo u dubinama. On i jest događaj na najdubljem nivou. Ako se ne predate, nikada se nećete usuditi na skok. Možete plutati po površini i dubina nije za vas. Naravno, ići u dubinu je stvarno opasno, a tako i mora biti jer ste vi uspješni i snalažljivi samo na površini. U plićaku djelujete kao automat koji obavlja zadatke velikog oca i nikakva svjesnost vam nije nužna. Ali što više prodirete u dubinu, to vam je budnost sve potrebnija. Drugim riječima, strah od dubine, stvorio je plitkost u svim međuljudskim odnosima. Sve je to tako nezrelo. Mladić ili djevojka mogu biti zabavni, ali oni ne mogu u tom stanju do onog najdubljeg, do onog što je skriveno u svima i svakom. Mogu biti samo u seksualnom odnosu, ali tad ljubav ne može rasti. Ljubav jednostavno zahtjeva duboke korijene. Seksualnost je moguća na površini, ali ona je čisto biološka potreba, animalna aktivnost. Ona može biti lijepa samo ako je dio jedne dublje ljubavi. U seksualnosti bez ljubavi nema zajedništva. Dodirujete se i razilazite; spajate se i razdvajate. Samo se tijela susreću i to samo kao trljanje tijela o tijelo. To je ono što se dogodilo s međuljudskim odnosima. Kad bi bili imalo iskreni, kada bi nam iskrenost bila bit, lako bi vidjeli da se bojimo dubine i odnosa jer da tomu nije tako, posvetili bi život odnosu, radiklano, tako radikalno da više ništa nećete raditi osim što će vaš život biti smisao tako što ćete ga posvetiti odnosu. Bez predanja nema ni dubine, a bez dubine nema ni ljubavi.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar