Gnoza kao drevna psihologija

Gnoza kao drevna psihologija



Gnoza ili spoznaja je nesvjesna psihologija nastala u gnosticizmu, jednom od oblika tumačenja kršćanstva koje je kasnije mješali svoj utjecaj sa alkemijom. Onaj element koji se najviše odupire pravilu vjere, ono Prometejsko i stvaralačko što se klanja samo vlastitoj duši, a nikako onom što svijet diktira kao vlastitu istinu pripada gnozi ili spoznaji. U gnozi pronalazimo onu vjeru u moć spoznaje koja je nedostajala prošlom vijeku. Vjera ima svoje porijeklo u ponosnom osjećaju vlastite povezanosti s Bogom, dok u gnozi vlada ne vjerujem dok ne spoznam.
U gnozi leži početak onoga puta koji vodi do psihološki tako značajnih spoznaja njemačke mistike, koja je cvjetala u srednjem vijeku, poput mistike Majstora Eckharta. Eckhart je stran kršćanskom osjećaju grešnosti. On je imao osjećaj unutrašnjeg srodstva s Bogom. U Eckharta se dogodilo snažno povišenje duševne vrijednosti kad se mogao uzdići do relativnoga shvaćanja Boga i njegova odnosa prema čovjeku. Relativnost Boga jedan je od najvažnijih koraka na putu do psihološkog poimanja religioznog fenomena. Naime, takvo poimanje govori da koliko je čovjeku potreban Bog toliko je Bogu potreban čovjek što je Jung jako dobro opisao u svom najboljem djelu: Knjiga o Jobu, pokazujući kako nastaje ovaj fenomen o kojem sam pisao prije nekoliko mjeseci na ovom blogu.
Dakle, mi u sebi nosimo sliku Boga koju sanjamo kroz snove u različitim simbolima poput mandale koja se može pojavljivati kao okrugli ili kvadratni stol, kvadratna slika, dijete i dr. Ukoliko ne priznajemo tu sliku u nama ili Jastvo uvijek nešto drugo postaje Bog poput partnera, novca, pandemije ili slave. Navedene kompezacije Boga stvaraju veliku opsesivnost. Pogledajmo ovu opsesivnost s pandemijom i svima će biti jasno da se radi o iracionalnim strahovima, odnosno kako i dalje postoji opsesije, a ako je nešto opsesivno to znači da je nešto nadređeni je iznad svijesti.
Gnostička učenja u teološkom smislu uzdrmavaju temelje kršćanske doktrine, ali pogledamo li povijest velikih svjetskih religija onda možemo vidjeti da je religija kao duhovni fenomen u neprestanoj mijeni i da su uvijek postojala odbačena učenja koja su u Indiji postojali pravci. Primjerice, u Indiji postoji tisuću pravaca hinduizma ili desetine pravaca u budizmu. Ipak, kršćani su ove pravce rješavali pokoljima poput ubijanja bogumila ili gmostika u Lionu.
Gnostičko učenje se temelji na spoznaji samoga sebe i ono je spoj mnogih tadašnjih učenja poput platonizma, hermetičkih učenja i indijske filozofije. Kao takvo, mnogo je privlačnije za one ljude kojima je bliža samospoznaja od institucionalne religije, međutim u takvom obliku, smetala je tadašnjoj kršćanskoj doktrini koja uči da smo svi već spašeni, jer je Isus svojom smrću na križu otkupio naše grijehe.
Gnosticizam kao doktrina nije oslobođen teološkog nauka.  Prema gnosticizmu ovaj svijet je stvorio Demjrug – zlo božanstvo koje povezuje materijalni i duhovni svijet. Stoga su gnostici ovaj svijet i tijelo smatrali zatvorom za dušu, koja se mogla osloboditi spoznajom Boga ili Duha koji se nalazi unutar nas samih. U samim počecima kršćanstva oba učenja su imala loš stav prema tijelu za razliku od helenizma koje je govorilo o skladu duše i tijela. Gnosticizam je smatrao da je suviše lako u čitavoj drami proglasiti Judu krivcem. Isus je u konačnici  znao da će biti izdan jer da nije, ne bi ni Petru rekao da će ga do zore triput zatajiti. Naime, Isus je došao ispuniti ”ono što je pisano”, a njegov dolazak nagovijestili su i starozavjetni proroci. Za gnostike, bez Judine ”izdaje” uskrsnuće ne bi bilo moguće. Gnostici su svu tu dramu promatrali kao dio božanskog plana.
Put samospoznaje je vijugav kao Merkurov štap i kao takav vrlo brzo postaje neprivlačan za većinu jer ljudi vole pravila iako s pravilima postajemo prestrašeni i formali. U suvremenoj civilizaciji Zapada gdje su se velike objavljene religije pokazale nedostatnim da zadovolje složene duhovne potrebe modernog čovjeka, taj put za mnoge tragače ostaje jedini put. Gnosticizam je ponovno dobio svoju snagu danas jer se temelji na iskustvu i zadire u psihičke sadržaje, a kako to izgleda objasnio je Jung u svojim djelima koja pripadaju drugom djelu života. Zbog muškog shvaćanja religije promakla nam je najvažnija činjenica gnosticizma, a to je da je previše racionalnosti, dogmi ili pretjeranog isticanja funkcije mišljenja (muškosti) koja guši kreativnost ženskog aspekta nesvjesnog, te da je vjersko iskustvo u osnovi neobjašnjivo svjesnom funkcijom. Zato je Bog povezan sa strahopoštovanjem, pa čak i strahom kojeg danas osjećamo kroz pandemiju, ali on je opet iracionalan kao Bog. To za psihu znači neku vrstu smrti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Značenje Venere kroz funkcije svijesti



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email