Idealizacija prošlosti i što nam arhetipovi govore o budućnosti?

Idealizacija prošlosti i što nam arhetipovi govore o budućnosti?


Idealizacija prošlosti i što nam arhetipovi govore o budućnosti?

Na ovim prostorima jaka je idealizacija prošlosti jer ona većinu veže za djetinjstvo i njegovanje bratstva i jedinstva, duboke ideje koja je došla iz kršćanstva i koja se zasnivala na komunama.
Psihologija i sociologija religije su otkrile spomenuti religijski obrazac u komunizmu i nacizmu. Danas se nacionalizam vratio, zasniva se na socijalnim programima i traženju neprijatelja u drugom narodu tzv. Sjena. Komunizam nikada ne bi mogao biti toliko jak da u kolektivnom nesvjesnom Zapada nije postojala ideja bratstva i jedinstva preuzeta od kršćanstva. Stoga, ideologija svake države jest jačati takvu ideju na kojoj se gradi kolektivni duh kako bi se moglo manipulirati ljudima, te kroz obrazovanje učiti što više neupotrebljivog znanja koje ne jača intelektualnu neovisnost i nezavisne građane već ovisnost, slabost, pokornost, jednom riječju bezličnu masu koja je ustvari negativno nastrojena prema individualcima. Upravo se Nietzsche pobunio protiv takvog shvaćanja Boga, države i morala koji se zasniva na kvazi pomaganju i suosjećanju dok se uspjeh i razvijenost pripisuje zlu. Nietzsche se okreće Zaratustri ili starom germanskom Bogu Wotanu, onom slobodnom i neuhvatljivom, onom koji prezire ideologiju jačanja slabosti i ovisnosti i kulturu koja slobodne pretvara u slabe. Mnogi filmovi koji su tzv. art ustvari se zasnivaju na veličanju ovog duha slabih i nemoćnih. Nietzsche, a kasnije Jung, primjetili su ovu apolonijsku stranu života koja se zasnivala na pristojnom ponašanju imitiranju drugih i potiskivanju svega što donosi spoznaju.
   Patandjalijeva yoga ili theravada budizam se upravo zasniva na spoznaji kao i kršćanski gnosticizam. Oni ne ljube bratstvo već samstvo ili samorazvoj. Takvi pristupi nisu poželjni, oni se guraju u fasciklu pod radnim naslovom: čudaci ili luđaci. Raspad ideologija ustvari znači da nema spasa u sretnom društvu, a to je bilo društvo ovih prostora i onda smo naglo istrgnuti iz idealizma i bačeni u realnost života u kojem od pamtivijeka vladaju gospodari dok su ispod njega potlačeni, kako je to dobro primjetio Hegel.
Ovo je vrijeme u kojem više ne možemo živjeti stare vrijednosti i Nietzsche je to dobro primjetio te je govorio upravo o duhu vremena i onoga što će se dogoditi.
Jung kaže:  “Nietzsche je bio izuzetno osjetljiv na duh vremena; vrlo je jasno osjećao da sada živimo u vremenu kada bi trebalo otkriti nove vrijednosti… Nietzsche je to osjetio i odmah, prirodno, čitav simbolički proces. . . započeo je u sebi.” 
Jungovo je uvjerenje bilo da će ovaj arhetipski sadržaj koji je Nietzschea očarao, zahvatiti Europu, što se i dogodilo. Europa je razbila stare ploče moralnosti i oslobodila je Nietzscheovo dionizijsko i uživalačko koje nas je dovelo do nekoliko totalitarizama zadnjih 120 godina. Arhetip Wotana nije umro s nacizmom, on je nastavio i dalje živjeti. „Bog oluje i uznemirenosti, osloboditelja strasti i žudnje za bitkom, kao i čarobnjaka i gospodara iluzija koji je utkan u sve tajne okultne prirode. ” C. G. Jung
Upravo taj arhetip, prema Jungu, leži u korijenu Zaratustre. Wotan je povezan s obnovljenim interesom za poganstvo, šamanizam, nove duhovnosti i erotiku, ali i za katastrofe rata. Jung u viziji 1914.g. kaže sljedeće:  Europa se otuđila i otvorila put katastrofi.. U mladosti me nesvjesno, uhvatio taj duh doba” (duh vremena ili Wotan).
Wotana se povezuje s dionizijskim kao što je to Zaratustra, a mi smo civilizacija Wotana ili uživanja koja je još uvijek potpuno uronjena u čari potpunog prepuštanja užicima, gdje se gubi duh. Naime, kako su Grci imali apolonijsko koje je slično kršćanstvu, tako je oduvijek postojalo i ono dionizijsko kojeg su Grci njegovali. Polaritete nalazimo kod Freuda: Superego i Ono, Junga: Animus i Anima, u jogi: ida i pingala, u kineskoj filozofiji jin i jang. To zovemo enantidromija i cijelo vrijeme plešemo i prelazimo iz jednog polariteta u drugi.
Ono što je Zapad dvije tisuće godine potiskivao, sada je ponovno izašlo u spomenutom dionizijskom, a Wotan je preuzeo arhetipski opsjednuće Europe. Inferiorni dijelovi nas samih ili kolektiva tj. naši divlji i neukroćeni instinkti, kao i naše neetičke karakterne osobine i ideje, poprimile su svoje obličje u ovom vijeku, gazeći prema dionizijskoj destrukciji samouništenja cjelokpunog života na zemlji. Afrikanci, Azijati, povučeni Wotanom dolaze u Europu, Australiju i Sjevernu Ameriku jer su i oni opčinjeni ovom dionizijskom, slatkom i autodetruktivnom energijom.
 Prema Jungu, najbolji način da se nosimo s ovom sjenovitom stranom naše osobnosti nije negiranje, već osvještavanje i stvaranje ravnoteže između polova koji su u nama. Ako bi uspjeli sada, kao civilizacija osvijestiti ovaj aspekt svoje prirode onda bi ona bila izvor velike snage i kreativnosti. Drugim riječima, sjena mora biti integrirana u svjesnu osobnost ili u kolektivu ako želimo stvoriti stvarno društvo, a ne propagandno u kojem statistike pokazuju da danas mladi žele od svih zanimanja biti influenceri.  Ono što mi danas učimo jest da je dionizijsko ili Sjena bila duboko potisnuta i zanemarena tijekom kršćanske ere iako je ona:  “izvor vitalnosti i nadahnuća, prikladno bogatstvo koje predstavlja istinski duh života” C.G. Jung
Ono što je zadnjih dvadeset godina europljane potreslo jest susret s islamskim fundamentalizmom gdje su ljudi bili spremni umrijeti za svog Boga, dok je Bog uživanja, iluzije i propagande Wotan kojeg nesvjesno obožavaju bio potpuna suprotnost (apolonijsko-dionizijsko). Danas su ljudi ponovno suočeni s Wotanom ili triksterom-prevarantom, koji ih je prevario, ali im nije dosta, oni su još uvijek u idealističkom – hedonističkom stanju koji im daje sve pogodnosti. Ako su ljudi opsjednuti Wotanom onda ih nije briga što žive lažni život jer on im nudi život dionizijskog tj., nemoralnog, uživalačkog. Nije ih briga što postaju glupi jer Wotan prodaje iluzije,  to je danas čak i moderno jer su opsjednuti njegovom glupošću triksterom ili prevarom.
  Prepoznati duh vremena kojim je bio opsjednut Nietzsche, crni prorok kako su ga zvali, Jung je dubokim uvidom dešifrirao njegovo značenje. Sve ono što su naši preci potiskivali zadnjih 2000 godina, zadnjih 120 godina izašlo je na vidjelo tolikom snagom i žestinom što nam dovoljno govori koliko je bilo potisnutoga sadržaja kao i ogromnog potiskivanja ženskog principa. Žena je danas oslobodila svoju dionizijsku stranu koja je bila zabranjivana i zato je ona preplavila našu kulturu.
Psiha je čudesna i kada ljudi svode duhovnost na pozitivno razmišljanje, te zakon privlačenja obilja, a neprihvaćaju rečeno, onda je jasno da smo još daleko od istine i čudesnih uvida jer ovaj proces malo tko istražuje, a kamoli razumije ili propitkuje. Ljudi su još u naivnom dječjem razmišljanju u kojem traže uzroke problema u pokvarenoj politici i kapitalizmu, ne mogu prepoznati spomenute polaritete koje sami pokreću, a kamoli da razumiju duh vremena ili opsjednuće hedonizmom. Razumjeti duh vremena, velik bi to bio korak čovječanstva, shvatiti Wotana i iskoristiti njegove uvide koji nas kroz spoznaju mogu dovesti do shvaćanja polariteta.

Pročitaj  Nova otkrića znanosti u odnosu na budističku filozofiju

jyotish savjetnik i terpauet
 
 



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email