Iskrivljena duhovnost u odnosu na stvarne simbole i shvaćanja našeg zadatka

Iskrivljena duhovnost u odnosu na stvarne simbole i shvaćanja našeg zadatka



 Jung kaže da se arhetip Spasitelja “utjelovljuje” u sebi. To je arhetip cjelovitosti nakon čega se “utjelovljuje” u egu. Kad se pretvori u “arhetip”, osobni ego dobiva bogoliki status, čovjek postaje bogočovjekom ili prosvijetljenim.
 Iako je danas povećana duhovna svijest, duhovnost je neshvatljiva jer je nama Zapadnjacima potrebna intelektualna razrada u kojoj možemo dokazati ono duhovno i neshvatljivo, a upravo nam snovi o tome govore i pokazuju realnost rečenog.
Naime,  svjesni ego nikako ne može sadržavati cjelokupnost sebe i jedino s prihvaćanjem ostalih dijelova sebe postajemo sposobni sagledavati stvarnost onakvom kakva ona jest.
Kako djeluje taj aspekt u realnom životu? Jastvo ili arhetip Spasitelja  šalje egu s jedne strane pomoć, ali i probleme kako bi mogao ispuniti svoj zadatak. Inače, naše Jastvo se bavi temom preživljavanja i samospoznajom.
Jastvo je zabrinuto za čovjeka jer se ostvaruje kroz njega, zanima ga ego uglavnom kako mu ego može služiti. Jastvo ili Bog u čovjeku je usredotočeno na sebe kao što je i ego usmjeren na sebe. Zapravo je ego svojevrsna replika Jastva ili kako se kaže Imago Dei, slika Božja. I zato smo toliko usredotočeni na sebe, oponašamo ono božansko u sebi.
Naše ego stavove napuštamo kada su poslužili svrsi. Saturn ili Sjena kao tamni dio nas samih, reflektira naše ponašanje, osobnost se tako oslobađa infantilnih veza, te postižemo socijalnu prilagodbu i tada smo spremni okrenuti se Jastvu. Jung to objašnjava kroz svoj san, kako je u zasjedi ubio junaka Siegfrieda, ubivši pritom vlastiti herojski tj. ego-stav.
Razvijeni ego ujedinjuje i miri suprotnosti muškoga i ženskoga. Ego  dovodi do sjedinjenja suprotnosti i time otkriva Jastvo. To je krajnji cilj partnerskih odnosa ili čovjekovog puta. Ipak, to ne znači gašenje našeg ega jer to bi bila potpuna smrt.
Kad je Jung, u svojim osamdesetim godinama, u svojoj kući razgovarao o procesu osvještavanja s grupom mladih psihijatara, završio je razgovor iznenađujućim riječima: “A onda morate naučiti postati pristojno nesvjesni. “
Individualni ego je štala u kojoj se rodilo Kristovo dijete kaže Edinger. Ovdje je bitno vidjeti da smo rođeni u službi Jastva i da je sve okrenuto ovom samorazvoju. Često na savjetovanjima upozoravam kako u odnosima svaka iluzija dođe kraju jer svaka natalna karta kroz razdoblja pokazuje kraj i buđenje tj. početak spomenutog procesa kojem se ljudi odupiru kroz materijalizam, ovisnosti ili ostale procese bijega. Dovođenje u red, Jastvo u nama to čini neumoljivo, poput sadašnje situacije u kojoj se nalazimo. Malo tko poznaje ove procese pa niti ne može vjerovati da oni imaju uzrok u psihi. Često ljudi vole jednodimenzionalnu stvarnost gdje postoji zli vrag ili vlade u kojima smo jadnici gdje je interpetacija da ne mogu ništa učiniti. To je potpuna degradacija ljudske misli, indijske i kineske filozofije. Takve gluposti tvrde ljudi koji nikada nisu ništa iznutra doživjeli i ne mogu shvatiti ovaj tako važan proces unutar nas samih, ili alkemiju emocija. Jastvo nas vodi složenijoj stvarnosti i složenim emocijama u kojima povezujemo i shvaćamo tugu i ljubav, mržnju i sreću i ne možemo te emocije shvatiti kroz spomenutu jednodimenzionalnu sliku stvarnosti.
Jung kaže: „Mi nismo ništa više od jaslica u kojima se Gospodin rodio“. Ova dobro poznata predodžba da se ego mora prevladati, nadići, zajednička je Jungu, kršćanstvu, a posebno istočnjačkoj mudrosti, poput taoizma koji je ovu misao razvio do savršenstva.
Problem je što mitologija i religija kroz priče žive u snovima, a danas je to ljudima gadljivo jer oni bi htjeli iz sebe izopćiti instinkte i mudrosti povijesnog čovjeka. Primjerice, današnji uvriježeni pojam koji se koristi u duhovnosti jest težnja pojedinca za sviješću, ali ova misao je duboko već bila u svijesti izrečena arhaičnim govorom ili prispodobom o vinogradu Gospodnjem. U današnjem dobu mi ne koristimo taj pojam, a Jung je tu misao arhaičnosti definirao kroz poniznost pred čudom nesvjesnog.
Imamo princip Prometeja, kojeg sam spomenuo u prošlim člancima, koji krade vatru jer mora pronaći svoju suprotnost ili patnju da bi rastao. Tu patnju nalazimo i kod Joba. On spoznaje dvostruku prirodu Boga ili suprotnost koja je za njega u tom trenutku prestrašna ili kod Isusa koji predstavlja smrt ega i rađanje božanske prirode.
Ego je predstavljen kao junak u oklopu ili vitez koji doživljava svoju patnju i dramu. U prijevodu, on predstavlja smrt ega zajednice i rađanje u Jastvu. Često se pojavljuje simbol koplja koje probija Isusa, ili kralja u bajkama. Bol donosi povećanje svjesnosti. Kako je to samo kontradiktorno i suprotno svemu onome što smo učili o životu i duhovnosti. Zbog toga mnogi koji se bave duhovnošću nemaju rezultata jer ono što nas iznutra mijenja, izvana donosi stvarnu promjenu. Ego treba naučiti nešto iz svega što podnese. On je kroz muku naučio i osvijestio nesvjesne suprotnosti ili Jastvo koje uz pomoć čovjeka nastaje bogočovjekom.
Iskrivljena duhovnost Zapada i Istoka najviše se bavila seksualnošću koju, ako savladaš onda si duhovan. Uz pristojnost i simbolično davanje to je ustvari to što se traži od tebe u duhovnosti. S druge strane, današnja duhovnost opsjednuta je kršćanstvom ili evanđeljem u prijevodu radosne vijesti tj. preplavljeno je pozitivnim razmišljanjem. Dakle, ako pozitivno razmišljam i ako se bavim zakonom privlačenja, odmah sam duhovan. To je zaista  degradacija čovjeka i njegove misli te dubine.
 U tradicionalnijem jungovskom shvaćanju, raspeće simbolizira poraz starog ili kraj takvog shvaćanja. To je smrt zastarjele kolektivne svijesti i naših društvenih običaja. Današnji simbol Saturna u Jarcu na najzorniji način govori da živimo u Jahvističkom uređenju Starog zavjeta u kojem postoji jedan gospodar i zajednica bez individualnosti. Teško je ljudima predočiti da se nisu pomakli iz tog stanja i da se nalaze u takvom uređenju neprevladanog obrasca ponašanja iako su uvjrenja da su moderni i slobodni, ali u svom duštvenom uređenju potpuna su kopija tog stanja. Tamo Bog kažnjava kada su ovce neposlušne, ili u ovom slučaju stožer. To su biblijske slike ili ponašanja iako je uvjerenje suprotno, ali to ljudima ide na teret jer ne razumiju svoju mitološku povijest i da su ponašanja samo kopiranje povijesti.
Simbol raspeća ili u bajkama ranjeni kralj poput Kralja Ribara govori o potrebi smrti starog čovjeka, kolektiva i rađanja individualnosti ili bogočovjeka.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Četvrtak – Kraljevska zvijezda Aldebaran kroz današnji dan



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email