Jesu li geni sudbina ili je moguće zaustaviti njihovu aktivaciju koja je fatalna?

Iz genoma Charlesa Darwina se neočekivano pokazalo da je umro od Crohnove bolesti a geni Elvisa Presleya pokazuju da mu je bila suđena smrt od miokardiopatije do 40-e godine starosti

JESU LI GENI SUDBINA ILI JE MOGUĆE ZAUSTAVITI NJIHOVU AKTIVACIJU KOJA JE FATALNA?

Iz samo dvije 130 godina stare dlake iz brade tvorca teorije evolucije i autora „O porijeklu vrsta“ analiza gena je objasnila zašto je patio od jutarnjih povraćanja, teških proljeva i grčeva u abdomenu. Bolovao je od bolesti za koju su svi mislili da se javlja tek negdje u drugoj polovici 20. stoljeća – Crohna.

Genom čovjeka sadrži oko 6 milijardi baza, samo četiri njih, ponekad još i dvije više, u raznim kombinacijama, kod svakog čovjeka drukčijima. Kada bismo imena baza svakog pojedinca ispisivali u tomove enciklopedija dobili bismo 91 metara visoki stup knjiga koje ne bismo mogli pročitati do kraja života. I tako svaka od milijardi naših tjelesnih stanica sadrži takav genom. Nasljedni faktori su kod ljudi beskonačno komplicirani. Igra Prirode sa promjenama u samo j e d n o j od milijardi baza može dovesti do sudbonosnih promjena.

Dramatičan je i primjer legendarnog Elvisa Presleya koji je umro u 42-godini, na putu od svog imanja Graceland kraj Memphisa u bolnicu. Bio je teško ovisnik i navodno je u zadnjih godinu i pola popio čak 13,000 tableta. Patio je od spastičnog kolona, neugodne kronične bolesti crijeva dugi niz godina pa se čak šuškalo da je imao rak crijeva što se skrivalo kako bi se lakše našlo osiguravajuću kompaniju koja bi ga osigurala. Kažu da se našao njegov bogati fan, vlasnik moćnog osigurateljskog društva koji je njegov život bez obzira na to osigurao na 6 milijuna dolara što je jedino što je ostavio svojoj kćeri Priscilli jer je bio praktično na rubu bankrota. Također se skrivalo da je bio gotovo slijep od glaukoma pa su ga pod kraj karijere morali odvoditi s pozornice. Ipak, konačni uzrok smrti je bila miokardiopatija.

Tek će se iz analize kose koju je godinama skupljao njegov frizer vidjeti da mu je genetska sudbina namijenila upravo to: spastični kolon, glaukom i miokardiopatiju za koju se procjenjivalo da bi ga mogla pogoditi u dobi između 20 i 40 godina.

Pročitaj  Otkrivenje, kraj svijeta, zapravo je opis duhovnih i individualnih iskušenja poj...

Još je Freud u doba dok se nije znalo za postojanje gena rekao: „Anatomija je sudbina…“. Mada nije znao ono što mi znamo danas očito je da je nešto slutio, vezano uz nasljeđe.

Pitanje koje je ključno jest da li su Darwin i Presley po rođenju osuđeni na vrlo neugodno umiranje, sljepoću i ranu smrt bez obzira kakvi ljudi za života bili, dobri, loši, nasilni, miroljubivi, konstruktivni, destruktivni, egoisti, altruisti, čak zločinci ili spasitelji?

Nasljednici istraživača Libeta su zakomplicirali stvari kada su prije nekoliko godina pomoću funkcionalne magnetske rezonancije dokazali da neuroni našeg mozga donose odluke o našim akcijama čak 10 sekundi p r i j e no što smo mi sami toga svjesni a mi se kasnije svojih akcija sjećamo kao onih za koje smo se opredjelili mi sami, svojom voljom. To dakako ima nesagledive posljedice. Mnogi iz toga izvode zaključak da smo potpuno determinirani, određeni, fizički i djelomično psihološki genomom a i načinom funkcioniranja naših neurona i u donošenju svakodnevnih ali i dalekosežnih odluka. Ispada da je netko napisao scenarij naših života od prve do zadnje stranice a mi moramo samo to odglumiti na pozornici života.

No, ipak se čini da takav ekstremni fatalizam nije opravdan. Već sada znamo da se neki loši impulsi koji bi trebali stići od poremećaja u našim kromosomima ipak ne realiziraju kod svih ljudi a i okružje u kojem odrastamo i rana iskustva djetinjstva čini se da igraju ulogu u našim sudbinama. No, ako i jest tako, Libet jasno pokazuje da eventualna naša posredna kontrola u donošenju životnih odluka ne dolazi od svjesnog dijela naše ličnosti, već dubljih, nesvjesnih slojeva.

Pažljivim promatranjem možemo vidjeti jasnu sličnost u postavkama dijelova indijske mistike i modernog shvaćanja dometa našeg utjecaja i želja u stvarnom životu.
Izgleda da se naš usud formira utjecajem genoma, socijalnim faktorom (sredina u kojoj smo odrasli, utjecaj roditelja, materijalno stanje, razni oblici inteligencije, osobe koje na nas utječu..) i našim vlastitim akcijama, ma otkuda one bile inspirirane. Ovaj zadnji dio vjerojatno možemo izmijeniti utjecajem na nesvjesne razine naše ličnosti.

Pročitaj  Čudesne moćI životinja – mačak čarobnjak

Preneseno u rječnik istočnjačkog fatalizma radi se o tri oblika karme koji nas određuju: p r a l a b d h a (nepromjenjiva, definirana rođenjem), k r i y a m a n (ona koja se manifestira u ovom životu u sklopu životnih okolnosti i odluka koje one sugeriraju) i s i n c h i t (različito tumačena, može se shvatiti kao rezultat uvjetno rečeno voljnih odluka i izbora).

Slika 1.: Charles Darwin – umro je od u njegovo doba nepoznate, danas podosta raširene Crohnove bolesti
Slika 2.: Legendarni Elvis je točno slijedio svoju genima određenu sudbinu – patio je od iritabilnog kolona, oslijepio od glaukoma i umro mlad od miokardiopatije
Slika 3.: Znanost je ustanovila da duljina života, fizički gledano, ovisi o tzv. telomerima ali se procjenjuje da genom dozvoljava maksimalno 120 godina života u istom tijelu. Nejasno je zašto je Priroda stvorila tako fantastično složenu strukturu kao ljudski mozak radi tako kratkog boravka na Zemlji.



Vir, Autor: Drago Plečko

Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email