Jung o cilju

Jung o cilju



Put prema cilju isprve je kaotična i nedogledan i tek postepeno množe se znaci upravljenosti cilju. Put nije pravocrtan, već se čini kružnim. Točnije upoznavanje pokazuje da je riječ o zavojnici: motivi sna neprestano se, u stanovitim razmacima, vraćaju određenim oblicima koji po svojim značajkama tvore središte.
Zapravo se radi o središnjoj točki ili rasporedu oko središta, koji se mogu pojaviti već u prvi snovima. Snovi kao očitovanja nesvjesnih zbivanja kruže ili obilaze oko sredine, približavajući se u sve jasnijim i opsežnijim naznakama rješenja koje nas vode prema rješenju.  (…). Mnogo je snova u kojima sadrže brojne simbole sredine, odnosno, cilja. Razvoj tih simbola je istoznačan s procesom iscjeljenja. Središte, odnosno, cilj imaju dakle – u pravom smislu riječi – značenje spasenja. Sami snovi opravdavaju takvo nazivlje; jer ovi su toliko povezani s vjerskim pojavama da su neki od njih postali i predmetom moje rasprave “Psihologija i religija”. Mislim da nema nikakve dvojbe kako se u tim zbivanjima radi o arhetipovima. Bez obzira na to što je inače vjera – njezin iskustveno spoznatljiv, psihički dio nedvojbeno je sadržan u takvim očitovanjima nesvjesnog. (…)
Opiranje svijesti nesvjesnomu, kao i njegovo omalovažavanje, nužnosti su povijesnog razvoja, jer se inače nikada ne bi mogla lučiti svijest od nesvjesnog. Međutim, svijest današnjeg čovjeka malo se odveć udaljila od činjenice nesvjesnoga. Čak se zaboravlja kako psiha nipošto nije naša nakana, već je uglavnom samosvojna i nesvjesna. Stoga približavanje nesvjesnoga izaziva golem strah u uljuđena čovjeka, ali ni najmanje zbog prijeteće podudarnosti s duševnim poremećajem. Razum se ne opire “raščlambi” nesvjesnog kao pasivna predmeta; ta je djelatnost, naprotiv, primjerena razumskom iščekivanju. Ali pustiti da se nesvjesno zbiva i doživjeti ga kao zbilju, nadmašuje hrabrost i umješnost prosječna Europljanina. Njemu više odgovara, naprosto ne razumjeti taj problem. Za duševno slabe osobe i bolje je tako; jer to nije neopasno.
Doživljavanje nesvjesnog osobna je tajna, teško dokučiva tek malom broju ljudi; stoga ono osamljuje, kao što je već rečeno. Ali osamljivanje dovodi do kompenzacijskog oživljavanja psihe, što je neugodno.
Dok nesvjesno ne učinite svjesnim upravljat će vašim životom i zvat ćete ga sudbinom.
Za mladog čovjeka može izgledati kao opasnost ili skoro grijeh da se previše bavi samim sobom, za starijeg je dužnost i neophodnost svoje biće podvrći ozbiljnom razmatranju. Umjesto ovoga, mnogi stariji ljudi radije postaju hipohondri, tvrdice ili vječiti mladići – što je sve posljedica sumanutosti da se drugom polovinom života upravlja principima iz prve polovine.
Čovjek sigurno ne bi doživio sedamdesetu i osamdesetu, kada ova dugovječnost ne bi odgovarala njegovoj vrsti. Zbog toga i njegovo popodne života mora imati vlastiti smisao i ne može biti žalostan privjesak prijepodneva.
Kada je taj cilj postignut, treba li stjecanje novca, osvajanje i proširivanje egzistencije i dalje nastavljati preko svakog razumnog smisla? Tko ovaj prirodni cilj prenese u popodne života, bit će prinuđen platiti to psihičkim gubicima. Isto kao što mladić koji dječji egoizam želi prenijeti u odraslo doba, svoju grešku plaća socijalnim neuspjesima.
C.G.Jung

Pročitaj  Ljubav je cjelina a ego centar



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email