Jungov pogled na sedam čakri II dio

Jungov pogled na sedam čakri II dio



Kundalini energija kada osvjestimo prve dvije čakre, putuje u treću čakru gdje nastaje iskra interesa ili uzbuđenja koja nas vodi u avanturu o spoznaji sebe. Ovdje dolazi mali broj ljudi. U Jungovim terminima, ova iskra je psihološka snaga Animus, ili sjena Animusa-muške volje koju nemaju razvijene niti muškarci ni žene, a tko nema volju taj ne može niti voljeti. Porijeklo riječi voljeti dolazi od riječi volja. Većina ljudi radi za druge i ne može razviti volju ili snagu treće čakre. Na taj način možemo vidjeti u kojem je stanju većina čovječanstva. Zato većina ljudi ne voli freelencere ili one koji su se na neki drugi način osmamostalili, demoniziraju ih i svaki kreativni pokušaj osamostaljenja većina optužuje. Kada ljudi govore o promjenama ovo je jedina prava promjena tko može kontrolirati nezavisne?
U trećoj čakri, manipuri, otkrivamo tzv. požar  istinskog Jastva ili atmana. Vatra je povezana s tom čakrom simbolizira plamteću želju s kojom smo u iskušenju. U yogičkom tekstu, kaže se da manipura utječe na probavu i vid. Jedan dio plamena je još uvijek uronjen u materijalno kroz želju za moći ili slavom, tjelesnu razinu postojanja i bavi se senzualnostima, ambicijama i pohlepom. Solarni pleksus je mjesto gdje osjećamo emocije kao što su stare rane, traume i sjećanja koja su ostala zakopana duboko u nama i postaju bolna kada ih ponovno otkrijemo. Jung je vjerovao da se iza te boli skrivaju neostvarne želje.
Ako savladamo ovu razinu postojanja, dolazimo do prekretnice. Dižemo se iznad svjetovnih strasti i možemo razmišljati o sebi odvojeni od emocija i poticaja. Otkrivate da niste ti poticaji, drugim riječima, niste svoj ego. Kada se odvojimo do tih poticaja skrivenih u egu, možete se poistovjetiti sa svojim pravim Jastvom. U sustavu istočne čakre četvrta je čakra povezana s srcem i odgovorna je za ljubav, mržnju, suosjećanje i okrutnost. Jung piše da “kontakt s Suncem u manipuri vas podiže s nogu u sferu iznad zemlje” (Jung, 1932.). To pokazuje da ste u anahati iznad emocija i sposobni se nadići te emocije, a ne osjetiti njihov gnjev. Svjesni ste da niste te emocije, tako da otkrivate Jastvo. Ovo je proces koji Jung opisuje kao individuacija.
Visuddha čakra, peta čakra je pojava iskustva koja je apstraktna. Svijet više nije interakcija ega s vanjskim objektima. Umjesto toga, svijet je odraz psihe. To je više psihički nego fizički i može se povezati s kolektivnim nesvjesnim i arhetipovima. To je razumijevanje sebe i gledanje svijeta na svoj osobni način. Ovo je posljednja čakra koju Jung smatra da može biti asimilirana u zapadnoj misli.
Jung gleda šestu čakru, ajnu čakru, kao psihičku zajednicu Jastva s božanskim. Yogijski tekst opisuje nestanak ega, koji je Jung smatrao nemogućim za ljudsko iskustvo. Jung je napisao da “ego nestaje u potpunosti; psihički više nije sadržaj u nama, ali mi postajemo njezin sadržaj “(Jung, 1932, str. 57). U sedmoj čakri, koju je Jung jedva mogao zamisliti, nema psihološke supstance. Vjerovao je da je to potpuna istinska intuicija koja ih je dovela do formuliranja ove čakre. Jasno je da je oslobođenje koje je cilj yoge, Jung je ostavio sa strane jer je smatrao da napetost jina i janga stvara život. Može postojati ravnoteža tih napetosti, ali ne prestaju postojati. U Yogi, bježanje i oslobođenje od tih napetosti je krajnji, ali ipak dostupan, cilj, a na ovoj točki se svađaju budizam koji kaže da Yoga i indijski sustav filozofije teži stapanjem s Bogom, dok oni smatraju da je potrebno dokinuti svijest kao takvu i utrnuti. To je razina svijesti koja ostaje i dalje špekulacija filozofije, ali i religija jer svatko polaže pravo da je njegova religija najbolja, a argumenti su mršavi jer fali iskustva.
Jung je vjerovao da je ideja da postanete svjesni svih unutarnjih sadržaja, te da postanete svjesni cjelokupnosti svijeta i da vidite stvari onakve kakve uistinu jesu projekcija Istoka ili područje o kojem je jako teško razgovarati po pitanju krajnje stvarnosti. Jung je doživio mnoga duhovna iskustva, umro je i doživio susret s Jastvom, ali bio je oprezan pri davanju zadnjih sudova pogotovo o sedmoj čakri i iskustvu. Vjerovao je da nije moguće izgubiti sebe jer kad se nešto promatra, uvijek postoji promatrač. Stoga, Jung vjeruje da nakon što probudite svoju kundalini, ili drugim riječima, otkrijete svoje nesvjesno, važno je da se ne pokušavate poistovjetiti s njom. Umjesto toga, treba promatrati što se događa (Jung, 1932). Ovdje mnoge religijske osobe napadaju Junga da nije postigao krajnje iskustvo oslobođenja i da je krivo zaključio po pitanju krajnje istine, ali kako vidimo i mnoge religijske osobe sa svojim prosvjetljenjima i dosega krajnje stvarnosti ne mogu pobjediti običnu bolest, odnosno mnoge svete osobe za koje se smatra da su postigle najveća spomenuta dostignuća su umrle od raka. Dakle, Jung je bio realan, ali ljudi pate od tog ideala heroja svetosti iako mnogi sveti ljudi ne postignu ni običnu duboku starost što govori da se moramo zadržati ovdje na Zemlji na realnim stanjima dostignuća, a to je razina treće čakre,  a ako dosegnete četvrtu, možete biti doista sretni svojom praksom i dostignućem. Većina učitelja dosegne petu razinu ili svjesnost pete čakre iako se mnogi hvale da su otišli dalje, što literatura tvrdi kao i mnoga svjedočanstva. Čim postoje prepucavanja hinduizma, budizma, ali i taoizma o ovim krajnjim stanjima, potrebno je zaustaviti se tamo gdje je i Jung stao, a ne tvrditi stvari na bazi vjerovanja. Iz mog iskustva, naslušao sam se i načitao ovog sukoba zadnjih tridesetak godina o krajnjoj stvarnosti i jedino što mogu reći, da je velika većina duhovnjaka upalo u limb inflacije ega. Svaka religija, poput kršćanstva će vam reći da njihova religija govori o najvišim stanjima svjesnosti i tu je kraj jer od tolikih visokih stanja zapne se u jednostranost i jednodimenzionalnost u kojoj dominira perfekcionizam savršenih odgovara i savršenih tekstova. Zato se čovjek često s tim tekstovima nađe potpuno odsječen i nepovezan bez obzira na njihovu istinitost. Zbog toga su nastali novi pokreti pogleda na krajnju stvarnost dok su stare istine tek prilagođavanjem na moderni način života postale ponovno prihvatljive onim putnicima koji traže odgovore.
Ako je promatrač izgubljen, Jung je znao da Zapadnjak ulazi u stanje ludosti. Rekao je da je “mudro ne poistovjetiti se s tim iskustvima, nego ih promatrati kao dijelove sebe izvan ljudskog područja, pa tako i arhetipska stanja ili simbole koji govore o spomenutom krajnjem ishodu. Ukoliko to ne učinimo, riskiramo inflaciju, a inflacija je samo manji oblik ludosti. Krajnji ishod je shizofrenija. Jung je pokazao kroz mnoge slučajeve kako takva iskustva mogu dovesti zapadnjake do ludila zbog nemogućnosti da ostanu uravnoteženi pri dodiru sa tim dubljim nivoima nesvjesnog.
Jung je vjerovao da bi psihologija mogla biti potpuno shvaćena kroz empirijske dokaze na čijem je tragu yoga.  Divio se yogi kao znanosti kroz njene iskustvene dokaze i sam je imao iskustva koja su bila izvan područja ljudskog iskustva. Yogijska iskustva  su mu dala dokaze da su njegova iskustva bila dio ljudskog iskustva, a ne osobne iluzije ili fantazije. Čini se da je Jung bio pod utjecajem nekih yogijskih ideja, poput karme, što je njegova teorija o arhetipovima u kolektivnom nesvijesnom. Njegovo uvjerenje da je sjećanje veće od iskustva današnjeg života je veliki skok za zapadnjačko vjerovanje da se ljudi rađaju kao tabula rasa.
Iako je Jung vjerovao da se psihički dinamički život može empirijski dokazati, bio je svjestan da zapadnjak ne može razumijeti psihu iz yogičke perspektive.
Prema Jungovom mišljenju, Europljani nisu prošli ideje o nesvjesnom i tako nisu prihvatili mistične ideje. Točnije, oni ne vjeruju u mistične ideje unatoč krašćanskoj i islamskoj mistici i danas je to iskustvo daleko od Zapadnjaka. Istok je, međutim, stoljećima radio na praksi yoge i razvijao spomenuto krajnje stanje. Odlazak na posao i pojavljivanje kao produktivni član društva, vrlo je cijenjen kod nas. Dio onoga što zapadnjaci smatraju intelektom je naša sposobnost klasificiranja i objašnjavanja stvari empirijskim dokazima. Neki zapadnjački mislioci vjeruju da “zapadnjačka psihologija prihvaća i uključuje ovih prvih pet stupnjeva svijesti. Nelson smatra da je sposobnost opisivanja sustava čakre na Zapadu bolja od Istoka jer je dalekosežna, odnosno zapadnjaci imaju bolju intelektualnu podlogu. Treba uzeti u obzir da druge kulture ne mogu vidjeti sposobnost klasificiranja znanja u riječima kao pravi pokazatelj znanja. Možda je to razlog zašto se kundalini često opisuje u metaforama, poput “zavojite zmije”. Dakle, opisi kundalinija na Zapadu koji je nisu iskusili, neće točno prikazivati ​​njeno znanje. Krajanja yoga kakvu poznaje Indija prema Jungu nije prikladna za zapadnjake što je jasno jer na Zapadu mi nemamo ljude koje žive u pećinama i meditiraju. To bi bio mentalni skok za ljude na Zapadu pokušati svjesno integrirati ideje koje ne mogu intuitivno doživjeti.  Aktivna imaginacija bi bila bolji način da zapadnjaci dođu u kontakt s nesvjesnim, tvrdi Jung koji je ovu tehniku primjenjivao svaku večer, ali i ona je ostala za zapadnjake nepoznata.  Iako se Jung divi sustavu čakri, a onda i yoge smatrao je da je prenapredna u odnosu na um zapadnjaka, točnije, samtrao je da ćemo na Zapadu stvoriti vlastiti sustav kakvu je stvorila Indija. Dakle, iz mog iskustva, mogu reći da meditacija i asane iz yoge doista čovjeku mogu pomoći, te možete doživjeti dublja stanja koja će vam pomoći da shvatiti kako ovaj život nije kraj, kako je ovo doista samo jedna stepenica postojanja, ali, uvjerio sam u ovo Jungovo iskustvo i došao do toga da čovjek mora tražiti iznutra vlastito iskustvo. Nije dobro nikakvo oslanjanje na druge sustave. Koristiti tehnike da, ali je nužno osluškivati sebe i vidjeti kako su vam građene samskare ili vaša iskustva i na tim temeljima graditi vlastiti doživljaj stvarnosti.
Nikola Žuvela

Pročitaj  Majstor Chuang Tzu: Sanjao sam jednom leptira. Sada ne znam da li sam tada bio č...



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email