Kad čovjek odraste….

Kad čovjek odraste….



Kad čovjek odraste ne brinu ga titule, ne brine ga mišljenje intelektualca, susjeda, nacije, niti okoline. Ne brine ga što vozi i povlači se u jednostavni život s prirodom. Tamo je prihvaćen jer tamo ga se ne sudi. Svugdje gdje se krećete sudi vam se. Vaš život se sastoji samo od prosuđivanja drugih i zato se velika većina ljudi umori, zato ljudi imaju želju za povlačenjem jer ih stalno netko govori što trebaju, od onoga što ste obukli, kako ste nešto rekli, kako ste napisali riječ sa tvrdim ili mekim ć, što ste završili koliko imate novaca, dok u odnosu ne valjate zbog ovog ili onog i tako u nedogled. Čovjek kad odraste lagano zatvara ta vrata jer se ne želi osuđivati, on zna da su sve to društvene konvencije, točnije, čovjek toliko puno sudi jer mu se nisu ostvarile želje i negdje mora ispucati tu frustraciju pa zato svi ostali moraju platiti. Cijeli život se potiskujem da ne budem ono što jesam a na kraju se nije dogodio očekivano odobravanje i priznanje. Čovjek sluša što mu kažu roditelji, u školi, fakultetu a onda dobije plaču koja mu nije dostatna za život, on promatra kolege koji napreduju nepošteno, na vodeće pozicije u društvu dolazi se korupcijom, on polako shvaća da je potrošio život za lažno tapšanje. Kada se potiskujete trideset ili četrdeset godina mislite li da se čovjek okreće razmišljanju i traženju uzroka? Ne, čovjek se ne može usmjeriti na sebe i vidjeti da je sustav postojao samo zato da bi orlovi mogli biti u svom gnijezdu i da si bio pijun u iskorištavanju svojih najboljih resursa i da su te tako lako odbacili. Pravno čovjek ne razumije da je on zaposlenik on to shvati u starim danima kada društvo do kraja odbaci, u čekaonicama se čuje taj jal odbačenosti. Sjetite se tog blaženog osjećaja kad su vam dali otkaz a u sebi tada osjećate koliko ste dali za poduzeće i koliko ste svojeg truda, znanja i ideala bili uloženi a koji su sada odbačeni. Namjerno koristim riječ uložiti jer ljubav koju nas uče je trgovačka d.o.o. koji su vam skrojili po mjeri, dobili ste značku ili status i vi ste pomislili da ste ta značka, inutra znate da je to laž, ali sad je kasno, toliko ste se uprljali laganjem samog sebe da je teško krenuti natrag. Odrasli čovjek zna da ne može zadovoljiti poduzeće, društvo i nedoraslog partnera. Pored toga društvo je postavljeno tako da budemo nešto što sam čovjek nije, odnosno nismo savršeni a cijeli sustav te uči da budeš savršen iako je posljedica savršenstva opsesivni kompulzivni poremećaj i neizlječiva bolest. Bajka o golom caru upravo govori o ruhu kojeg nema. Odrasli čovjek ne učestvuje u tim igrama jer zna da ne može zadovoljti gladne i žedne a to je bit samog ega. Truditi se biti netko što ne možeš biti, potpuno je promašena koncepcija života. nije perfekcionizam samo onaj društveni, on živi i u religijskim organizacijama koje su vješto izvitoperila učenja i tamo su nametnule perfekcionizam tako da sve što da radite unaprijed ne valja, unaprijed što god učinio netko će reći da si kriv a krivnja je veliki krimen koji se ljudima lažno stavlja na leđa da nose nešto što im ne pripada. Živjeti svoj život je hrabrost a to znači da vas okolina neće razumijeti zato odrasli čovjek ne objašnjava svoje postupke, živi jednostavnim životom i radi samo ono što mu srce govori. Nikola Žuvela



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

Pročitaj  Nedjelja – Suosjećanje umjesto agresivnosti
O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email