Kako izgleda svijet sebičnog djeteta i njegovog tate?

Kako izgleda svijet sebičnog djeteta i njegovog tate?


Kako izgleda svijet sebičnog djeteta i njegovog tate?

Stvarnost ne izgleda onako kako mi mislimo, ona je potpuno suprotna od onoga što uopće pretpostavljamo. Psihoterapija je otkrila da je emocionalna faza čovjeka i materijalizma vezana za njegovo stanje svijesti od 3 do 6 godina (sebična faza razvoja).
Dakle, to je današnja svijest čovjeka koji kada je u tom stanju ima već poznato razrađeni mehanizam ponašanja. On se prvo iracionalno štiti prevelikom kupovinom bespotrebnih stvari, a pogotovo je važno napomenuti igračke kako bi potvrdio sebi da je dijete i da nema nikakvu odgovornost. On misli da autoritet ili tata mora voditi obitelj ili državu.
   Kao i svaki narcis, a to je nešto viša faza razvoja koja se hrani moći kroz koju narcis dobiva pažnju, uviđa priliku te moći i koristi je u svrhu maltretiranja i zadržavanja što veće moći postavljajući slične narcise oko sebe koji oduzimaju moć spomenutoj djeci.
   Europa koja se dičila kulturom, slobodom, revolucijom, demokracijom ostatku svijeta je držala predavanja o demokraciji i važnosti slobode. U par mjeseci se odrekla svih prava, i ono najgore, prekršila je Ustav. Zabranila je pravo kretanja, a to je u udžbeniku sociologije totalitarizam. Nebitan je razlog njegove zabrane jer SLOBODA JE TEMELJNA BIT ČOVJEKA. Ipak, ovo je već isprobani  neonacistički model  koji je proveden tridesetih godina prošlog stoljeća i koju je podržala tadašnja srednja obrazovana klasa.
Najbolji primjer je što se mnogi ljudi u Europi indetificiraju sa srednjom klasom, prepuni su riječi o toleranciji i jednakosti, a sada im to uopće više nije važno. Kakva beskarakternost i narcisoidnost, savršen prikaz lažne obrazovanosti. Ovo što imamo sada pokazalo je da se radi o poluobrazovanosti. Freud je davno prije razotkrio Zapadnjaka prikazujući ga kako se koristi intelektom kako bi prikrio svoje inferiorne sadržaje.
 Paradoks današnjeg doba je taj da se Europa kao koljevka demokracije pred prvim izazovom odrekla svih svojih tekovina. Ona nikada nije ni postojala zbog spomenutog problema emocionalne nedoraslosti jer ona se dokazuje na ovim slučajevima.
  Država je ustvari personifikacija Superega ili oca, nedoživljeno priznanje koje želim dobiti od nekog tko je autoritet, a on mora biti lažni jer nitko izvana nam ne može dati vanjsku podršku da bi se osjećali priznati. U pravilu, ljudi traže potvrdu od lažnog autoriteta kako bi nesvjesno upoznali svoje razočarenje. Kako ti netko izvana može biti autoritet, a da ne ostaneš ponižen ili se samokažnjavaš?
Često žene kada traže u partneru oca, obično se zaljube u lažnu figuru oca koji to nije kako bi uvidjeli svoje laži o zaljubljivanju i očekivanje spasitelja.
Što je onda ta realnost u kojoj živimo?
U realnosti državu stvaraju spomenuta djeca, ona im je potrebna kako bi opravdali vlastita samokažnjavanja ili nesposobnost donošenja odluka. Njih ne intersira to što je većina zakona zasnovana protiv etičkih pravila i samog čovjeka, oni ni ne znaju da pravna znanost nema veze s etikom i humanošću.
U Zapadnim zemljama malo su humaniji u tom PR-u, oni daju socijalnu pomoć, gdje provode ostalu dehumanizaciju čovjeka gdje direktno cijeli obrazovni sustav, a onda i djecu usmjeravaju prema potrošačkom mentalitetu gdje se stariji čude kako su djeca stalno na mobitelu, a čije su to vrijednosti? Roditelji čitaju Hermana Hessea, Dostojevskog, Kanta, Tagoru, kontempliraju nad pročitanim pa onda o tome pričaju za vrijeme ručka. Roditelji na portalima čitaju istraživački članak ili portali imaju najviše klikova na riječima mržnje?
Ovu priču pokušavam prikazati primjerima kako bi se vidjela suština sebičnog djeteta koje pliva u vlastitoj projekciji stvarnosti u kojem stvara sam svoj zatvor na način da mediji rade upravo ono što on želi jer ih on sam kreira. Revolucije i primjene čovjek pokreće samo kad je ugrožen njegov hedonistički modus. Pojam prave slobode daleko je od stvarnosti kada je razina postojanja još uvijek u samim začecima ljudskog postojanja. Za kraj ovo djeca ne mogu učiti u školi jer malo koji roditelj želi da im netko otkrije obrazac ponašanja odraslih.

Pročitaj  Četvrtak – Pripazite na odnose, kreativnosti dajte prednost



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email