Kako je nastao Intenziv direktnog iskustva istine

Kako je nastao Intenziv direktnog iskustva istine

Tvorac Intenziva, Amerikanac Charles Berner (1929 – 2007) bio je do svog “penzioniranja” 1995. godine jedan od najkreativnijih i najautentičnijih duhovnih učitelja Zapada. Po njegovim sopstvenim riječima, za konačna pitanja ljudske egzistencije zainteresirao se kao vrlo mlad, i svoje prvo iskustvo prosvjetljenja doživio je kao tinejdžer, intenzivno meditirajući o značenju drevnog Lao Ceovog djela “Tao Te Đing”.

Iako to Berner kasnije nije javno navodio, on je pedesetih godina prošlog stoljeća počeo izučavati alternativnu metodu terapije i ličnog razvoja zvanu Dianetics, koju je razvio Ron Hubbard, poznat i kao popularan pisac znanstvene fantastike. Berner se kasnije, sredinom 60-ih, distancirao od Hubbarda i osnovao svoju sopstvenu školu ličnog razvoja, pod nazivom Abilitism, od engleske riječi za sposobnost (ability).

Berner je zajedno sa svojom tadašnjom suprugom Avom vodio centar za lični razvoj i alternativnu medicinu u mjestu Costa Mesa, California. Nudili su obuku iz oblasti međuljudske komunikacije, zdravstvene programe, te programe iz oblasti proučavanja ljudskog uma, te druge slične procese.

U skladu sa iskustvima koje je imao prakticirajući metode proizašle iz Hubbardovog rada, Berner je utvrdio da je iskrena, istinita i otvorena komunikacija između ljudi ključni element koji pomaže da se ljudi oslobode mentalne napetosti, razriješe lične probleme i ponovo aktiviraju svoje uspavane potencijale. On je stoga svoj rad sa klijentima usmjerio na to da im pomogne da “otvore” komunikacijske puteve između sebe i drugih, da potpunije i istinitije prezentiraju sebe drugima, kao i da postanu bolji slušaoci, odnosno da poboljšaju svoju sposobnost da slušaju druge i da ih razumiju.

Jedan od najvećih svjetskih autoriteta po pitanju Intenziva, američki terapeut i duhovni učitelj Lawrence Noyes-Skanda, koji je dugi niz godina izuzetno blisko surađivao sa Bernerom, napisao je u svojoj izvrsnoj knjizi “Enlightenment Intensive: Dyad Communication as a Tool for Self-realization” da je Bernerova supruga Ava imala glavnu ulogu u formiranju one vrste rada koja se na Intenzivu naziva “dijada”. Sama riječ dolazi od grčke riječi “dyo”, što znači “par, dvoje”, a u kontekstu terapeutskog rada, te Intenziva, odnosi se na dvoje ljudi koji rade zajedno, u paru. Tačnije, odnosi se na dvoje ljudi koji sjede u paru, jedan naspram drugog, i naizmjenično komuniciraju jedan drugom, dok onaj drugi samo sluša.

«Berner je uvijek puno ovisio od žene sa kojom je bio», rekla je Lawrencu Noyesu Bernerova bivša supruga Ava, u intervjuu koji je on vodio sa njom 1996. godine. «Žena mu je bila kao neka vrsta gurua. Više nego samo inspiracija. Postojala je intenzivna svakodnevna komunikacija».

«Rad sa dijadama sam mu ja prva predložila», priča Ava. «On je u početku bio protiv… Kada su počeli da dolaze mladi ljudi koji nisu sebi mogli priuštiti da plate individualni rad, ja sam počela da razmišljam: kako ti ljudi mogu da iskuse dobiti od te izvanredne tehnologije i tako sam dobila ideju za dijade. Rekla sam, hajde da dvadesetak ljudi postavimo u dva reda, damo im pitanja za rad, mi mjerimo vrijeme i kažemo im kada da se promijene. To je bila potpuno moja ideja. Trebalo je onda razgovarati sa Charlesom i ubijediti ga da pristane na to».
Ava dalje kaže da se Berneru ideja dopala onda kad su jednom pokušali da je primijene.

Jednog proljećnog popodneva 1968. godine Berner se nalazio u brdima pored mjesta Santa Kruz u Kaliforniji. Po njegovim riječima, bilo je to prvi put nakon mnogo, mnogo vremena da je nekoliko sati bio slobodan i nije imao šta da radi. Šetao je i gledao drveće.
Iznenada mu je nadošao cijeli koncept Intenziva prosvjetljenja. Bio je to direktan, praktičan odgovor na njegovo pitanje: “Kako pomoći ljudima da se što prije prosvijetle?”
“Ja nisam sjedio i razmišljao o tome dugo vremena”, pisao je Berner. “Samo sam se upitao kako pomoći ljudima da ubrzaju proces samootkrića”.

Po svjedočanstvima ljudi koji su poznavali Bernera iz tog perioda, on je bio veliki genij sistematizacije, ali nije to bilo neko nadnaravno «otkrovenje», već trenutak kada je u bljesku uvida jednostavno spojio zajedno različita znanja koja je do tada stekao – terapeutski rad, dijade, Zen, samoistraživanje iz joge – i napravio ono što danas znamo kao Intenziv.

Suština novog koncepta bila je da se tehnika komunikacije praktikovana u dijadama kombinuje sa drevnim pitanjem “Ko sam ja?” Drugim riječima jedan partner u dijadi bi drugom partneru dao instrukciju “Reci mi ko si ti”, ovaj bi kontemplirao i potom rezultate te kontemplacije saopćavao svom partneru.
Kada partner primi instrukciju “Reci mi ko si ti”, napravio bi voljni pokušaj da direktno iskusi tko je on zaista, u sadašnjem trenutku. U isto vrijeme bio bi potpuno otvoren za sve što se može desiti kao posljedica tog pokušaja, uključujući direktno iskustvo. Nakon što bi kontemplirao na taj način, otvorio bi oči i svom partneru detaljno saopćio, prezentirao, sve što se pojavilo u njegovoj svijesti kao posljedica tog pokušaja, ništa ne dodavajući niti oduzimajući. Njegov partner bi za to vrijeme samo držao pažnju na njemu, slušao i trudio se da što bolje razumije to što mu se komunicira, odnosno prezentira. On bi tako kontemplirao i komunicirao sve dok ne istekne pet minuta. Oni bi zatim zamijenili uloge i radili tako, naizmjenično, sve dok ne istekne 40 minuta. Svatko bi tako imao četiri perioda od po pet minuta za kontemplaciju i komunikaciju.
Zanimljivo je još jedno Avino viđenje Bernera iz tog vremena nastanka Intenziva.

«On je uvijek bio do kraja prisutan sa onima sa kojima je radio…», kaže ona. «To je bila njegova jaka strana. Kada ga posmatrate u terapeutskim sesijama ili na Intenzivu, on je bio kao Betoven. U privatnom životu i u mnogim drugim stvarima bio je veoma slab. Imali ste utisak ponekad da se tu radi o dva sasvim različita čovjeka. Izgleda kao da kad je čovjek veoma kreativan po nekom pitanju ili oblasti, kao da njegova energija presuši sasvim po nekim drugim pitanjima ili oblastima».

Po sopstvenim riječima, Berner je tog ljeta 1968. imao samo oko 30 dolara u džepu. Oglasio je svoj prvi Intenziv, otišao na parče zemlje u južnoj kalifornijskoj pustinji koje je nedavno kupio, stavio prostirke na zemlju, kupio stubove, zabio ih u zemlju i napravio improvizirani krov. Sve je zaklonio mrežama za zaštitu od insekata.
Na taj prvi Intenziv došlo je 26 učesnika, ljudi koji su već ranije radili sa Bernerom i imali iskustva u dijadnom radu.

“Nisam im mnogo pričao o tome šta će se dogoditi”, pisao je Berner. “Samo sam kazao da ćemo raditi na tome ko smo mi i da će taj rad biti intenzivan… Ono što sam imao u glavi bio je samo bljesak jedne ideje šta bi Intenziv prosvjetljenja trebalo da bude”.
Ustali su rano ujutro, učesnici su uplatili novac, a Bernerova žena Ava je tokom pauze za ručak otišla u grad i kupila još hrane, za svih pet dana koliko je taj prvi Intenziv trajao. Kasnije, sa iskustvom, Berner je standardno trajanje Intenziva sveo na tri dana.
Berner je vjerovao da će biti potrebno pet ili deset Intenziva dok neko ne doživi iskustvo prosvjetljenja. Na njegovo veliko iznenađenje, neki učesnici su već drugog dana rada imali iskustvo prosvjetljenja. Do kraja Intenziva, kaže Berner, iskustvo prosvjetljenja doživjelo je oko četrdeset procenata učesnika.
Na kraju, svi su bili oduševljeni, pa su se dogovorili da uskoro održe i drugi Intenziv.

Naravno, učesnici nisu neprekidno radili samo dijade. Dnevni raspored na Intenzivu načinjen je po uzoru na zen seshine, tako da su se između dijada učesnici odmarali, imali periode za individualnu meditaciju bez partnera, objedovali, konsultovali se sa Bernerom i sl.

Standardna satnica Intenziva danas izgleda tako da on obično počinje četvrtkom uveče, uvodnim predavanjem voditelja na kojem on objasni šta će se raditi, koji je dnevni raspored, i trudi se da motiviše učesnike. Sam Intenziv počinje sljedećeg dana u 6:00 sati ujutro, kada voditelj održi predavanje o tome kako se radi tehnika prosvjetljenja, odnosno kako se rade dijade. Nakon pauze tokom koje se posluži čaj, učesnici u 7:30 sjednu u parove i počinju svoju prvu dijadnu vježbu na tom Intenzivu. Do 12:00 sati, kada se služi ručak, učesnici su već uradili četiri dijade, doručkovali i imali jednosatnu meditaciju u šetnji, tokom koje izlaze napolje, ali i dalje usmjereni na pitanje sa kojim rade. Nakon ručka opet slijedi dijada, pa popodnevno predavanje voditelja na kojem se pojašnjavaju aspekti tehnike, učesnici iznose svoja iskustva, postavljaju pitanja… Do kraja dana, u 23:45 kada se ide na spavanje, učesnici će uraditi još šest dijadnih vježbi, jednu meditaciju u šetnji, jednu individualnu sjedeću meditaciju, imaće vrijeme za popodnevni odmor, dvije užine i večeru. Isti raspored, sa malim varijacijama, slijedi i sljedeća dva dana. Hrana na intenzivima je uvijek lagana i vegeterijanska, čaj je biljni, ne služe se kofeinski čajevi ni kafa, a zabranjeno je pušenje i konzumiranje alkohola.

Do kraja svoje karijere kao voditelja Intenziva, Berner je održao točno 99 Intenziva. Svoj posljednji Intenziv održao je u 12. mjesecu 1976. Nije želio održati 100. Intenziv. Nakon toga se povukao i posvetio isključivo svojoj sopstvenoj meditacijskoj praksi i podučavanju učenika u maloj joga komuni u Australiji, u brdima iznad grada Adelaide.
Naime, on je u međuvremenu postao učenik indijskog učitelja joge po imenu Swami Kripalvananda (1913 – 1981), te je promijenio ime u Yogeshwar Muni. Nakon smrti svog učitelja nastavio je podučavati jogu kao samostalni učitelj. Umro je u svom domu u Australiji 24. 06. 2007.

Emir Salihović – Brahmananda

e-knjiga o Intenzivu direktnog iskustva istine: Spoznaj samog sebe
https://cakre.eu/spoznaj-samog-sebe-e-knjiga

kontakt i info:
https://esalihovic.wixsite.com/intenziv

Intenziv događaj
https://www.facebook.com/events/641576296333727/

 

Intenziv direktnog iskustva istine je suvremeni metod, tehnika duhovnog razvoja koja se na najdirektniji mogući način bavi upravo sa smislom, razumijevanjem sebe i svijeta u kojem smo. To je trodnevni praktični seminar (radionica, workshop), čiji je jedini, isključivi cilj postignuće prosvjetljenja, koje ovdje definiramo kao “direktno iskustvo istine”. “Direktno” znači bez bilo kakvog procesa. Za um je praktično nemoguće da to logički razumije. U prirodi uma je da spoznaje putem nekog spoznajnog procesa. Za um, svako iskustvo je indirektno iskustvo, jer podrazumjeva proces kojim se to iskustvo stiče. Direktno iskustvo je, stoga, apsurd za um i za logiku. Logički posmatrano, direktno iskustvo ne može postojati, jer bi to – po uobičajenoj logici – bilo jednako tvrdnji da dva objekta mogu zauzimati isti prostor, ili da jedan objekat istovremeno može biti na dva mjesta. To je naravno nemoguće u logičkom svijetu strukturisanog vremena i prostora. No, direktno iskustvo neovisno je o zakonitostima vremena, prostora i uma.
No Tab Selected
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email