Kako Saturn razotkriva lažni moral

Kako Saturn razotkriva lažni moral



Saturn je u Jungovoj psihoterapiji simbol Sjene, a susret sa Sjenom jest susret s alkemijskom supstancom koja rastavara ego i njegove projekcije. Ništa nije kakvim se čini, kontradikcija koja se nalazi gotovo u svemu. Većina onoga za što mi mislimo da je etično, zapravo ne mijenja ništa značajno. Iza društvene etičnosti se skriva ispiranje savjesti koje ništa ne rješava. Primjerice, kada kupimo organsku jabuku, radimo to jer se možemo osjećati dobro, tako sebi objašnjavamo da činimo nešto dobro za Majku Zemlju. Istodobno koristimo auto, avion, sve vrste prijevoza koji su ogromni zagađivači, poput brodova koji dopremaju hranu i mnoge sirovine, a oni statistički zagađuju zrak koliko automobili cijele Europe. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri smo stvarno moralni? Paradoksalno, mi to radimo da se ne bismo bavili sobom i tu nastupa Sjena ili Saturn.
Primjerice,  šaljemo 5 eura mjesečno nekom siročetu u Somaliji i smatramo da smo obavili svoju dužnost, ali zapravo to ljudi rade iz osjećaja krivnje. To je stanje u kojem održavaju status quo kako bi sadašnje stanje u kojem žive ostalo netaknuto i nepromijenjeno. Ukratko, ljudi održavaju stanje egoizma, a to znači da ljudsko djelovanje ne ide za spoznajom, već se s lažnim moralom ide ka uljepšavanju slike o sebi. Tako danas imamo sveprisutnu light duhovnost s kojom ljudi žele poboljšati sliku o sebi gdje se onda osjećaj krivnje pojavljuje jer odustajemo od samorazvoja. Saturn ili Sjena u natalnoj kuću u kojoj vam se nalazi, započinje rastvaranje te slike kroz, primjerice, nesretni događaj. Hedonistička ideologija u kojoj prebiva ego pokušava svim svojim naporima održati taj sjaj, ali na drugoj strani je onaj ocrnjeni Lucifer ili Saturn koji sve to kvari. On pokazuje narav tog hedonizma.  Freud ga je zvao Id, ljepše zvuči jer to je novi način ispiranja svoje savjesti ili stvaranja svoje maske.
Pošto se čovjek boji živjeti svoje nagone jer time sebe svodi na najsebičnije biće, on svoju sebičnost umata u lijepu sliku s mnogo ustanova koje se bave njegovim ispiranjem savjesti.
Osjećaj krivnje je regulator. Opsesija zdravom hranom, spašavanje planeta, sve to je lažni moral koji ustvari pokazuje čovjekovo stanje u kojem je nesposoban voljeti i dijeliti, a onda i usmjeriti život u nešto smisleno. Zdravom hranom želimo održati Edipovu fazu hedonizma što duže, iako na drugoj strani stvaramo radikalizam i terorizam i podsvjesno se zgražamo nad ljudima koji su spremni razoriti sebe radi više ideje. Mi ne možemo vidjeti da mi svojim mislima i ciljevima stvaramo sukobe na drugom kraju svijeta. Mi ne možemo shvatiti da je nesvjesno kolektivno (C.G. Jung), ili kako kaže kvantna fizika, da je sve povezano,  sve je jedno (David Bohm, fizičar). Terorizam ne može nastati ako njega nema u našim mislima i srcima. Mi ne vidimo koliko je naša demokracija totalitarna i kako je puna jednoumlja i da smo mi isto tako puni jednoumlja kao i onaj terorist na drugoj strani. Mi ne vidimo koliko smo zagrizli u svoj ego i da je slika terorista na drugoj strani naše naličje koje boli i zato se užasavamo, a ne nad činom nasilja. Nasilje je samo čin iza kojeg se iščitava naša potisnuta strana, kao i ona teroristička. Ta druga strana je Saturn koji čovjek iz užasa ne može vidjeti kao dio sebe i suočiti se sa svojim zločincem gdje potiskujemo sebe i ne možemo vidjeti da je potrebno nagone prihvatiti i usmjeriti prema samorealizaciji.
Činjenje počinje onda kad je naš stav izmjenjen, a onda se događa čudo jer naš stav pronalazi materijalizaciju, on postaje stvarnost i ta stvarnost podržava ono što smo spoznali iznutra. Događa se već davno rečena činjenica da su svijet i materija jedno. Spoznaja je ono što možemo učiniti, gdje možemo odbaciti sve ono što smo naučili, bez natruha intelekta, a takva spoznaja više ne može u nama pokrenuti želju da odemo na posao koji ne volimo ili ostanemo u vezi koja nam stvara lažnu sigurnost.
Ljubav ili spoznaja je bez okrutnosti nemoćna; okrutnost bez ljubavi kratkotrajna je strast. Kako bi rekao jedan filozof: “Ako parafraziramo Kristovu deklaraciju o jedinstvu ljubavi i mača – u oba je slučaja osnovni paradoks da ono što ljubav čini anđeoskom, što je uzdiže iznad nestabilne i patetične sentimentalnosti, jest sama okrutnost te ljubavi, povezanost ljubavi s nasiljem – upravo je ta povezanost ono što potiče ljubav ‘da prijeđe ljudska ograničenja.”
Saturn kao ono tamno u nama govori upravo o onome što neprestano radimo u odnosima, dajemo lažna obećanja, volimo svoje projekcije  a ne osobu, točnije, on raskrinkava lažnu ljubav i pokazuje pravu narav čovječanstva koje nije za sada sposobno voljeti niti rješavati stvarne probleme. Možemo to promatrati kroz jyotish ili kroz psihoanalizu ili neku drugu metodu, ali to je lako dokazati. Ljubav zato ne živi u laži ljudi, ona traži više čovjekovog dostojanstva i ne može se spustiti u dječje bolesti u kojima prebiva stvarna ljudska oholost. Stoga, Jung dobro upućuje na činjenicu da nije problem Sjena već ljudsko zlo. Čovjek je najveća opasnost upravo jer ne poznaje sebe.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Stručnjaci tvrde da je depresija bolest koja je u većem porastu od bilo kojeg dr...



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email