Knjiga o Jobu – Jungovo objašnjenje

Knjiga o Jobu – Jungovo objašnjenje



Prije 25 godina kada sam se susreo s ovom knjigom izgledala mi je nevjerojatno jer kao da se susrećete s Otkrivenjem ili nekim novim početkom za koje znate da će biti vaša prekretnica.
Ova knjiga ne predstavlja teološko objašnjenje Boga već psihološke činjenice na kojima se bazira manifestacija psihičke drame čovjeka. Smatra se jednim od Jungovih najkontroverznijih djela. Ovo je priča o čovjeku koji je izazvao Boga i doživio pakao na zemlji. Jobovo putovanje predstavlja Jungovo vlastito iskustvo, kako je i napisao u Crvenoj knjizi. Spušta se u dubinu vlastite nesvijesti, gdje se suočava sa svojim odbačenim dijelovima sebe pokušavajući ih pomiriti. C.G. Jung je napisao ovu knjigu kad je imao 77 godina rekavši da je ona jedina koju ne bi promijenio.
Kao primjer možemo citirati Junga kada govori što Job osjeća: “Stvoritelj sebe vidi očima čovjekove svijesti i to je razlog zašto Bog mora postati čovjekom i zašto je čovjek progresivno nadaren opasnim dijelom svog “božanskog uma.” Ovu misao pronalazimo u Kristovoj izreci: “Vi ste bogovi”, a čovjek nije ni počeo spoznavati sebe. ”
Knjiga o Jobu govori o “božanskoj drami” u judeo – kršćanstvu napisana u Starom zavjetu, a govori i o transformaciji Boga koji se ostvaruje u čovjeku. Job je pokazao Jahvi da je unatoč njegovoj svemoći, on moralniji i svjesniji i da ga je Jahve mučio neopravdano pod utjecajem Sotone. Ovaj skandal bio je nužan zbog transformacije Boga koji treba čovjeka radi osvještavanja. Bog se sjedinjuje s čovjekom u liku Krista i naviješta ono što je indijska filozofija davno prije govorila o bogočovjeku kao i u mitu o Ozirisu gdje pronalazimo čovjekovu transformaciju, kroz Prometejevu vatru ili intelekt koji je božansko oružje za transformaciju. Sotona je protjeran s neba, ali će na kraju Bog utjeloviti i svoju zlu stranu. Da bi se to dogodilo, Sveti Duh kojeg je Krist ostavio na zemlji, mora ući u “empirijska”, ili starim jezikom rečeno, grešna ljudska bića u kojima se božansko ostvaruje.
Jung obrađuje Knjige Ezekiela i Enoha gdje se naviješta ta transformacija. Sugerira da će moderno doba, u kojem čovječanstvo posjeduje ogromnu tehnološku snagu, biti presudno za ovo drugo božansko rođenje kroz prihvaćanje Anime ili duše kroz koju se odvajamo od zajednice i postajemo individualni u spajanju suprotnosti u sebi. Individuacija stvara individualne ljude koji se odvajaju od zajednice s kojom se više ne mogu poistovjetiti tako što transformiraju Sjenu ili zlu stranu u sebi i oplemenjuju je s Animom.  Osnovna je teza knjige da, osim što ima dobru stranu, Bog ima i zlo Božje lice. Ono se skrivalo prije kroz Sofiju koje stari Bog nije bio svjestan, ali kroz spajanje s ženskim principom dobivamo cjelinu. Ovo je stajalište kontroverzno za nas Zapadnjake, dok je Istok jin i jang ili dvandvu u indijskoj filozofiji davno prije integrirao u duhovnom traženju. Kao Zapad mi još danas imamo problem sa zlom jer smo naslijedili stari sustav vrednovanja. Živimo još uvijek u judeističkom sustavu Bog i narod ili danas država i narod, individualnost ne postoji i ona se tako svako malo pretvara u vidljivo zlo kojeg sada zovemo pandemija, a za desetak godina kada dođe nova nepogoda zvat ćemo je drugim imenom nesvjesni da se radi o bježanju od ovog principa. Živimo tako da neprimjećujemo ovaj dio nas samih pa nam je potrebno neprestano vršiti projekciju na nešto drugo, a sada je to pandemija.
  Jung je ovu zlu Božju stranu vidio kao nestali četvrti element Trojstva za koji je smatrao da ga treba zamijeniti kvaternitetom kojima obiluje indijska kultura kao i kršćanske mandale, a snovi su prepuni ovog simbola. Druga tema u knjizi je biblijske tvrdnja da je Bog poslao svog sina Krista da umre za grijehe čovječanstva. Jung tvrdi da nakon što shvati da se loše odnosio prema Jobu, Bog šalje svog sina u čovječanstvo da bude žrtvovan u pokajanju za Božje grijehe. Jung to vidi kao znak trajnog Božjeg psihološkog razvoja jer istodobno shvaća da njegov razvoj leži u čovjeku. U autobiografiji Nikos Kazantzakis kaže: “Sad je prvi put otkako je svijet stvoren, čovjeku je omogućen ulazak u Božju radionicu i rad s njim.”
Jung od početka života pokušava razumjeti apsurd života i čovjekove prirode. Slavoj  Žižek filozof kaže da Bog ne može postajati upravo zbog toga, naime, da Bog postoji on nikada ne bi mogao dozvoliti strahote koncentracijskog logora. Njegovo razumijevanje dualne prirode Boga i nesvjesnog, nastavila se i u njegovim odraslim godinama s njegovim kliničko-teorijskim raspravama o sjeni i Jastvu. Najveći dio toga što nam Jung govori kao prorok, dolazi tijekom 1930-ih i 1940-ih. Vraćajući se u unutarnji svijet bogatiji iskustvom alkemije i indijske filozofije, ali i sagledavanjem najstrašnijih događaja Drugog  svjetskog rata. Jung je pokušavao shvatiti manifestaciju zla nakon te katastrofe.
Danas je s odmakom moguće razmišljati o onome što je tada imao reći o tamnoj strani ljudske i Božje prirode koja nije prestala. Mrak ljudske duše ponovno promatramo i danas, vraćajući nam se kao bumerang svaki put kada se odbijamo baviti vlastitom dualnošću. Odgovor na Joba  je Jungova najstrastvenija knjiga.
Jung je knjigu napisao pod krajnjom prisilom, “grozničav” i ta je kvaliteta uvida došla do mnogih. Ne ostavlja vas ravnodušnim bilo pozitivno ili negativno. Čak se osjećao dužnim poreći da je halucinirao rekavši islamskom učenjaku Henryju Corbinu: “Ne pripadam slušnom tipu. Dakle, nisam ništa čuo. Jednostavno sam imao osjećaj da slušam sjajnu skladbu koja nije s koncerta.” Ova knjiga predstavlja suštinu čovjekovog života. Bog je bio živ za Junga. Godinu prije napisao je knjigu Aion, ali ta knjiga je neprobojna za bilo koga osim za najposvećenije Jungove čitatelje.
U Jobu susrećemo njegovu intuiciju, gdje govori iz srca o Bogu, hrvajući se s njim, kao Job i Krist, pitajući se zašto ih je Bog napustio. Možda se nakon svog dugog života i nedavnih bolesti i profesionalnih kontroverzi zapitao i Jung.
Mi se borimo s dualnom prirodom u sebi i pokušavamo je spojiti i pratiti kroz odnose i njihov paradoks. To je doista pravi misterij kojeg možemo u ovoj knjizi čitati kao pravu dramu, ali to je drama koja je unutar nas.
Simbolika knjige jest simbolika drame ljubavi od zaljubljenosti do otkrivanja dubljih slojeva ljubavi u kojima se spajaju suprotnosti ili dualna priroda čovjeka.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Izgleda da podsvijest "očitava" vibracije a ne samo poruke riječima N...



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email