Lažna etika u odnosima | Vedski jyotish

Lažna etika u odnosima | Vedski jyotish


Lažna etika u odnosima

 
 
 
 
 
 
 Nesvjesno se ponaša tako da izbjegava apsolutne generalizacije. Stoga zlo i dobro žive unutar čovjeka koji ima priliku voljeti, graditi, stvarati; isto kao i mrziti, uništavati i ubijati. Ljubav je spajanje tih polarnosti.
Život u društvu je moguć kroz potiskivanje agresivnih i seksualnih nagona. Jedino nam potiskivanje omogućuje život u društvu. U tom smislu možda možemo govoriti o ‘etici represije’, budući da nije moguće živjeti u društvu prema principima iluzornih i neposrednih ostvarenja želja (agresije ili ljubavi); neophodno je uzeti u obzir stvarne činjenice. Stoga zbog tog potiskivanja, mnogi psihički sadržaji ostaju nedostupni, a oni se najviše potiskuju kroz školovanje i odgoj roditelja. Kada osjećamo da se potiskujemo, javljaju se otpori, ali radi prihvaćanja društva mi izabiremo potiskivanje. Suprotan proces jest konflikt, jer ne želimo osvijestiti potisnuto, skrivene sadržaje vraćamo natrag u svijest i uviđamo postojanje unutarnjeg života. Time se oslobađamo dodjeljivanja sebi nerealnih uloga; da smo bolji od drugih, a da su drugi loši. Ovo osnovno gledište se može smatrati uzrokom teškoća u odnosu između ljudskih bića.
Neophodno je shvatiti postojanje u sebi agresivne i destruktivne želje, ljubomore, zavisti, seksualne pohlepe, želje za iskorištavanjem drugih radi postizanja osobne nadmoći.
Kroz  svjesnost jednih i drugih želja, možemo imati priliku učiniti etički izbor. Ipak, ovog potiskivanja je malo tko svjestan i ljudi se u etičkom izboru koriste oponašanjima, nametnutim potiskivanjem, strahom, licemjerjem i projekcijom. Primjer je opsesivno-kompulzivni neurotik (ovo je društvena pojava) čije ponašanje može izgledati krajnje etično, poslušno zakonu, pokazuje veliku ljubaznost i ljudskost u kontaktu s drugima. Ipak, znamo da su takva ponašanja redioaktivni načini postavljanja prema snažnim nesvjesnim agresivnim porivima kojih on nije svjestan. Njegovo ponašanje nisu izbori između vanjskog ili unutarnjeg dobra i zla, on ne priznaje unutarnje zlo. Njegove intenzivne destruktivne želje on vidi izvan sebe i u drugima.
Cilj života je postići cjelovitost i osvijestiti potiskivanje. Potiskivanje je nesvjestan mehanizam zabrana i cenzure agresivnih težnji.  Svjesnost počinje tek kada zauzmemo etički stav procjenjivanja takvih težnji obzirom na stvarnost kojoj pripadaju. Dakle, ako nam netko kaže da ćemo umrijeti ako ne radimo i da nije dobro biti kreativan, mi ćemo se odlučiti za kreativnost, ali biti svjesni i toga da ćemo morati sebi dati određeno vrijeme u kojem će nam i loš posao pomoći da počnemo živjeti ono što osjećamo. To je sadržaj koji daje robotima u Spielbergovom filmu ‘Umjetna inteligencija’ dobru, racionalnu značajku. Primjerice, ako uzmemo neku cjelovitu osobu, vidjet ćemo da ona nema te dileme jer nju ne proganja strah od smrti, podvojenost između ljubavi i omjera bezizlaznosti i boli koja iz toga proizlazi.
To je proces koji ide od djetinjstva gdje kada se odvajamo od majke, pokušavamo dugotrajnim procesom, gdje jednom prevladamo mi, a nekada vanjske okolnosti.
Mi ustvari ono što zovemo materijalno, ne promatramo realno i ne priznajemo njegovo postojanje, a kada nešto ne poznajemo onda ono postaje nadmoćno. Mi vidimo samo sebe u objektu, ali malo kada vidimo objekt u njegovoj širini.
Etički odnos, ravnopravni odnos je moguć ako postoji poštovanje totalnih razlika, radikalnih razlika između njih i mene. Ako još imamo narcistički odnos s objektom ili ljudima, mi ljude i svijet vidimo u fantaziji koja je iskrivljena našom čežnjom.
Ljudi žive u narcističkim odnosima, budući da objekt ne postoji kao takav; on je samo puka projekcija i materijalizacija nečije želje. Mi živimo ovako: Ne želim preuzeti rizik da imam dijete ili partnera, jer bih bio izložen patnji i gubitku; od mene bi se zahtijevalo da volim bez garancije da mi se uzvrati ljubav; bilo bi teško prihvatiti odnos gdje bih morao prihvatiti i poštivati drugoga sa svim njegovim različitostima u odnosu na mene; ne želim ništa od toga, želim kupovati stvari koje jednostavno volim, ili savršenog sina, savršenog ljubavnika koji ne traži ništa od mene, koji jedino postoji da me zadovolji.
Dakle, mi živimo tako u nesnošljivosti prihvaćanja drugoga i njegovih različitosti; zahtijevanje ispunjenja svih želja, ne vodeći računa o stvarnosti. To je patetika života: vjerujemo u priču za koju znamo da je bajka. Nalazimo se licem u lice s nevjerojatnošću predstavljene situacije. Paradoksalno ona sadrži neočekivano čovjekoljublje u sebi. Kada izgubimo nekoga ili nešto u životu, mi se trudimo vratiti izgubljeni raj idealiziranog stapanja s majkom, a to je trenutak koji se nikad nije dogodio jer u tom trenutku stapanja osobnost kakvu poznajemo još nije postojala.
Civilizacija u kojoj živimo, ne želi sagledati da gradi idealne okvire života u kojima isključujemo sve one koji su slabiji i koji ne odgovaraju našoj slici stvarnosti.

Pročitaj  Plešeš li kroz život ili propuštaš svu zabavu promatrajući one na podiju?

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email