Ljubav koja se ne primjećuje

Ljubav koja se ne primjećuje



Dati ljubavi prostora nije lako jer ona traži individualnost i raste tamo gdje je čovjek napustio sigurno tlo uhodanih društvenih pravila. Ono što ljudi osjećaju u odnosima ustvari je projekcija idealne ljubavi ili onoga kako bi ona trebala biti, ali obično ljudi brzo napuste zanos jer shvaćaju da ustvari traže pažnju, a ne stvarnu ljubav. Nekako bi ljudi htjeli biti u odnosu, ali bi isto tako učestvovali u društvenim obredima gdje vlada korist i ego. Iako smo to puno puta čuli, ovdje je bitno osjetiti da kada se okrenete individualnosti i svojim kreativnim dijelovima sebe, potrebna je hrabrost jer hodati prema neistraženim dijelovima sebe ne ostavlja puno sigurnih putova za povratak natrag.
Neki se izgube na tom putu, ali oni koji upoznaju taj dio sebe se vrate jer tada ljudi imaju potrebu da ono proživljeno i novo što leži u Jastvu ili unutrašnjosti, podijeliti s drugima. Obično ljudi to odbacuju na početku, ali kasnije počinju prihvaćati sadržaj jer ga prepoznaju kao dio vlastitog Jastva kojeg su se bojali proživjeti kroz svoj život.
  Obično na putu individualnosti susretnemo dvije gospođe, depresiju i neurozu. Prvo se zaljubimo i proživimo svoju projekciju i onda kada se odnos slomi, nije otišla samo osoba već vjerovanje za koje se smatralo da je to život. Iako nakon prekida počinjemo ponovno učiti hodati, mislimo da smo prekinuli odnos radi toga jer se nismo slagali, ali ustvari smo prekinuli jer smo voljeli projekciju ne osobu. Kada taj proces prekida ponovimo nekoliko puta, pojavi se neuroza, a onda i depresija. Većina o životu misli u pojmovima sreće i nesreće, ali ne vidimo ovu unutarnju pojavu, smatramo ove dvije gospođe slučajnim susretima. One ulaze u čovjeka sve dublje jer se živi nestvarni život, dok ove dvije gospođe traže stvarnost. Ljubav ne dozvoljava ego projekcije, ali ego pokušava ostati u njima jer one omogućavaju iluziju ljubavi u kojoj caruje egoizam. Zato na Zapadu rijetko susrećete ljubav jer ljudi su se opredijelili za površnost koja košta. Ona se zasniva na trošenju velikih resursa Zemlje, gdje dolazi do opterećenosti narušavanja eko sustava, od mnogih putovanja, pa do kupovanja mnogih nepotrebnih stvari kao kompezacija neostvarenih emocija.
Danas Zapadnjak prođe pored ljubavi bez ikakvih problema, on nema emocionalnih kapaciteta, a pošto ih nije razvijao, ne prepoznaje osjećajnost. Naime, od prevelikih sredstava za uživanje, osjećaji su otupili, ali emocionalna očekivanja su velika što stvara emocionalnu iluziju, pa su česte pojave u kojima gospođe neuroza i depresija predstavljaju stvarnost na Zapadu. Prije ili kasnije dvije gospođe sustignu emocionalne prevarante koji sanjaju sliku ljubavi u kojoj partner dolazi i čini čuda, a druga strana je sama svetost kojoj bi se svijet trebao klanjati. Ovo je slika današnje ljubavi na Zapadu. Spomenute gospođe su fine, suptilno ulaze u dušu poput vječne viroze i tamo ostaju do kraja života. U starosti ih vidimo u čangrizavim i nervoznim ljudima, neproživljeni život i neiživljene emocije se tada se vraćaju nazad kao ogledalo. Anima i Animus prvo odlaze u ekstroverziju, a onda se vraćaju kroz introverziju.
Upoznavanje suprotnosti je individualnost, ali što je veće upoznavanje to je čovjek sve više svjesniji i sposobniji za ljubav. Razotkriva lažne društvene obrede davanja kroz humanitarni rad, razna pomaganja  drugima u kojima se zadovoljava osjećaj krivnje.
Zadovljavanje roditelja i društva nije davanje već  ga ljudi provode radi osjećaja pripadnosti i straha da ne bi bili odbačeni od društva. Nema tu nikakve osjećajnosti, to je niži oblik postojanja kojeg ljudi provode radi preživljavanja ili životarenja. Kada se čovjek indivudalizira onda lako pronalazi način za davanje ljubavi, dok ljudi koji čekaju ljubav ili su nezadovoljni što nemaju nikoga, duboko u sebi preziru individualnost. S individualcima se ljudi ne druže jer oni su kao ogledalo, jako zanimljivi, ali nekako im se ne prilazi, oni ne učestvuju u obredima, u njima ljudi vide odbačenost, dok upravo u odbačenosti se pronalazi individualnost. Individualci puno rade na sebi ili svom izričaju jer ih unutarnji proces tjera na rad. Iznutra vode borbu i dinamičan život i ne mogu stati raditi.
Zbog toga je u individualnosti ljubav stvarna, primjećuje se, a skrivena je od većine jer kako da se ljubav prikazuje u ego projekcijama u kojima vlada pir samoljublja? Ljepota koja slavi pir samoljublja ne vidi stvarnu ljepotu, ali kroz mnoge pirove puno je praznine i želje da se upozna stvarna ljubav, ali krivi način života stvori toliko hedonističkih navika i kruto srce koje ne može vidjeti ono što se njeguje van svijetla pozornice. Tko je njegovao tišinu i tajnu vještinu ljubavi, taj zna da je prošao ponore i hladne predjele duše i pustinjske samoće brušenja dijamanta. To je vještina koja nije zanimljiva jer nema vanjske primječivosti javnosti, već unutarnji osjećaj koji se dijeli samo s onima koji razumiju.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Misao: Žena i Psiha



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email