Ljubavni filteri

Ljubavni filteri



Prošlost je tabuizirana i svako sagledavanje obrazaca u kojima se skrivaju mnogi ljubavni problemi ljudi prihvaćaju samo načelno, otkriti obrasce izaziva udarac na svjetonazor jer smo tako oslobođeni odgovornosti za ljubav koja je naša odgovornost jer njenim odbijanjem odbijamo prihvatiti život. Otkrivanje obrazaca prošlosti u nama se oslobađa zarobljena fantazija i tako bivamo oslobođeni utega uvjerenja prošlosti. Živjeti pored stvarnosti i nije neki život jer je dosadan, isprazan i neispunjen. To je kao da smo van svih tokova iako većina misli da je u toku jer prati trendove, a ustvari kako je to rekao jedan učitelj: To su već mrtvi ljudi.
Nas još uvijek opterećuje mišljenje otaca prošlosti kroz koje poimamo ljubav koji nam nameću osjećaj krivnje što govori o duševno nezreloj civilizaciji. Ono što zovemo napredak zapravo je dominacija. Svoj nagon za ljubavlju zamjenjujemo potiskivanjem i gomilanjem stvari jer poslije posla mi više sebi ne možemo dozvoliti da se prepustimo kreativnosti na koju nas potiče ljubav već se okrećemo gomilanju nepotrebnosti, a kada nestane novaca onda se bunimo jer nam je ukinuto sredstvo potiskivanja. Stvorili smo kulturu kao sredstvo potiskivanja svoje prirode pa se divimo nečemu što je prirodno, a da toga nismo uopće svjesni.
Trenutak zaljubljivanja se ne događa ako nije uključen filter otaca. Zato su zaljubljivanje ne može dogoditi češće, dok pjesnik ili mistik se mogu zaljubiti u cvijet jer oboje žive bez filtera. Sve prolazi kroz filtere predaka otaca, društva, jer oni su ono s čime ću biti prepoznat od drugih i što na kraju puta ostaje u zaljubljivanju? Ostaje zaljubljivanje u narcisoidnu osobu koja je dovoljno ispeglala svoju masku i koja u početku priča divne stvari kakve žele čuti naši filteri, a na kraju se događa duboko razočarenje. Zaljubljivanje je nesvjesni proces u koji su uključeni transgeneracijski filteri koji ne donose ljubav jer oni su protivni ljubavi.
U zaljubljivanju se ne čuje sebe jer transgeneracijski obrasci ne dopuštaju osobnosti da se oslobodi i tako se polako umire duševno jer živimo ono što su nam drugi rekli da je dobro za nas iako se duša osjeća izdano jer robuje maski. Samokažnjavanje predaka preuzima se kao jedini obrazac življenja. Prihvaća se kao jedina stvarnost, a tako ostajemo zakinuti za mnoge aspekte ljubavi koji su nepoznati jer se ne razgovara o stvarnim osjećajima osobnosti. Osjećaji su najbitniji aspekt prirode u odnosima jer oni nam pomaže da se susretnemo sa sobom. To je jedini način da se dođe do stvarnog odnosa.
Nikola Žuvela
 
 
 

Pročitaj  Duhovnost ne isključuje radost I ispunjenost raznolikošću kreacije



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email