Mit o bogatstvu i o tragičnoj ljubavi, temelj je naše civilizacije

Mit o bogatstvu i o tragičnoj ljubavi, temelj je naše civilizacije



Ono što je bitno naučiti jest kako informacije koje dobivate iz vanjskog svijeta prihvatiti u sebi. U tome je poanta života. Primjerice, danas čitamo, mnoge strašne informacije, ali ako uzmete nekoliko izvora statističkih podataka i istražujete prikupljene podatke, dobit ćete potpuno drugačije informacije, potpuno drugačije nego što je većina zaključila. To ovisi o vašem osobnom razvoju. Tumačenje stvarnosti je jako bitno, a i kako dobivenu informaciju primate u sebe, što ovisi koliko ste radili na vlastitoj unutarnjoj podlozi, kroz sva četiri elementa, intelektualnom, emotivnom, moralnom i intuitivnom (astrologija: voda,zemlja, zrak i vatra). Jedan ili dva elementa su nam slabiji i tu onda nastaje krivo tumačenje stvarnosti ili pojava Sjene. Kroz mnoge analize događaja vidjeli bi u kojem dijelu stalno padate na ispitu i onda se na njima radi godinama i tako uspijevate svijet vidjeti na drugačiji način i shvaćanje ljubavi postaje sve inteligentnije.
Slično je i sa Velikim Getsbyjem, jučerašnjim člankom analize te knjige. Ljudi za sada nisu u stanju istraživati, tako da će pročitati ovu knjigu ili pogledati film, vidjeti nesretnu priču, ali na dubljoj razini oni priželjkuju isti scenarij kao i Gatsby jer scenarij oslobađa: u njemu ne moram ništa učiniti, a najvažnije je sačuvati ego svijest u kojoj je sve sigurno i kontrolirano makar i negativno, držim se komfor zone. Da je Gatsby uspio psihološki raditi na sebi, knjiga ne bi imala uspjeh i malo tko bi je pročitao jer Zapad je izgrađen na tragičnim ljubavima, drugačije vrste ljubavi ljude ne interesiraju, dosadne su im jer su površni ne mogu zahvatiti dublju poruku odnosa. Da takvi sadržaji ljude intersiraju onda ne bi govorili o samo 5 posto uspješnih odnosa koji su rezultat rada, a ne sreće. Složene emocije za ljude su preteške, ali vidjet ćemo zašto.
Ova knjiga je bila popularna jer je govorila o mitu današnjeg vremena i zato su je tako lako uspjeli prepoznati, to su njihove najdublje želje ili stupovi civilizacije. Jedan je mit o bogatstvu i uspjehu, mit o zemaljskom raju, a drugi je mit o tragičnim ljubavima, na tim mitovima počiva Zapad. Da je Gatsby počeo čitati Junga, Upanišade, Fausta, da je meditirao, proučavao snove, većina bi zaspala od dosade, a takav film bi doživio neuspjeh. Također, malo je književnika koji pišu o alkemijskim sadržajima poput Hermana Hessa, a kod nas Omer Rak.
Čim spomenete riječ projekcija, svi mehanizmi se zatvaraju za većinu, to je dječji um koji još nije spreman prihvatiti polaritete dobra i zla, on se primi Edipa ili užitka i tako se rješava straha. To je ono što je tako vidljivo danas, kako je arhetip smrti ljude odmakao od užitka, gdje se pokazuje da je užitak ustvari bijeg od smrti, ne postoji stvarna želja za užitkom.
Danas mnogi pišu o novom dobu, o novim energijama. Shri Yukteshvar to zove Dvapara yuga. Ipak, još ne vidim kako ljudi mogu preskočiti sve faze razvoja. Jung je rekao da bi se osvijestile sve faze razvoja, potrebno bi bilo puno života. Da pojasnim, ako bi ljudi radili kundalini yogu i recimo da su inicirani u petu kriju (kako stupnjevi inicijacije rastu, sve se jače energije osjećaju), velika većina živčanog sustava ljudi bi se spržila i završili bi na psihijatrijskom liječenju. Višu energiju ljudi ne mogu primiti u sebi jer nisu spoznali, nemaju razvijeni složeni sustav prepoznavanja svojih emocija i prihvaćanja informacija tako da žive u obrambenoj stvarnosti u kojoj umjesto odluke imaju autoritet, neuspješnu ljubav, imaju tragične mitove, umjesto razmišljanja imaju razrađene teorije zbog čega nevolja dolazi. To je pojednostavljena stvarnost koja se nakon smrti pretvara u stvarne projekcije koje čovjeka toliko preplaše jer u njima vidi zlo i ponovno se osoba vraća u ovaj život kako bi pokušala prihvatiti barem dio te stvarnosti. Kako to izgleda, najbolje je Jung opisao u uvodu knjige Tibetanska knjiga mrtvih.
Zato postoji karma, ona je priprema psihofiziologije na prihvaćanje muške i ženske energije koju ljudi moraju vidjeti i osjećati tako dramatično kao u ljubavnim filmovima jer žive projekcije, a ne odnose.
Ljudi izbjegavaju jake tehnike ili duga meditiranja jer im se psihofiziologija raspada, a to znači da ne mogu primiti ljubav i moraju učiti na ovakvim jednostavnijim razinama shvaćanja, primarno njihovom razvoju, poput koronavirusa, ekonomske krize, bolesti. Zato su Isus ili Budha za današnji svijet nešto nepojmljivo. Oni su više kao mitovi, a ljudi ih tako tumače i njima se klanjaju jer ne razumiju kodove unutrašnjosti koje ne znaju dešifrirati i vidjeti u sebi kao atman ili Nesopstvo (Buddha) u kojima se spajaju energije dobra i zla, muškog i ženskog. Oni su simboli unutarnje transformacije, ali ljudi nisu u stanju pročitati unutarnje procese, pa većina to zahvaća kroz bajku u kojoj je važno suosjećati, pomagati siromašne i biti dobar prema drugima. To je za većinu odlična mantra, vjernici sada imaju potvrdu kroz koronavirus Božje znakove i kazne koje sustižu pokvarene kapitaliste koji će se u realanosti bolje snaći nego vjernici jer su već napravili velike bunkere za novce i za sebe.
Jako je lako razmišljati u tim dječjim simboličkim slikama jer u njima uvijek imam i rezultat, ako ništa ne učinim, Bog će me spasiti. Hoće, ponovnim rođenjem dok ne shvatiš da si osoba, da ne možeš biti ničiji, da ne pripadaš nikome i da jedina religija je ona u kojoj moraš shvatiti TO SAM JA, na kraju epiloga.
Zato su iskustva ekonomske krize i koronavirusa lakša za ljude koji nesvjesne sadržaje vide kroz projekcije zla. Čovjek tako zna s čim se bori i on unutarnji sadržaj mora vidjeti kao vanjski: kao pokvarene političare, kompanije, pokvarene odnose, ili druge krajnosti, ljude iz Sjene ili očekivanja novih svemirskih vibracija. Svi imamo u sebi svemirske vibracije, kroz dugotrajna meditiranja ih unosimo u sebe, ali čovjek više voli Spasitelje, točnije, dijete voli Spasitelja. Dakle, ljudi su danas arhetipski zarobljeni u kršćansko – judeističko razmišljanje koje nas upućuje na jedan uzrok ili jednog Spasitelja, a krivac je Sotona, a danas su to ljudi iz Sjene. Dakle, u pojmu mišljenja ljudi ne mogu uopće vidjeti ovaj jednostavan arhetip razmišljanja. Sjena se ne može vidjeti u svojim grudima. U sastavu svojih rečenica ne prepoznaju osnovne konture naslijeđenoga arhetipskog religijskog mišljenja, a to je karakteristika dječjeg uma koji se boji zakoračiti u sebe, stoji i radije projicira. Ako pogledate portale, postove, vidjet ćete ova arhetipska naslijeđena razmišljanja.
Preporučujem film Zaselak režisera M. Night Shayamalana koji se i u drugim svojim filmovima poigrava s ovim arhetipovima.
Za naše portale koronavirus je veliki strašni iracionalni neprijatelj, a Vlada je spasitelj ili tata koji nas štiti, a za teoriju zavjere, Vlade su veliki strašni neprijatelj koji su pijuni vlade iz Sjene, a spas je u razotkrivanju prevare. To je isti koncept kršćansko-judeističkog načina razmišljanja ili Edipovog kompleksa koji je zaštitni mehanizam nesuočavanja sa unutrašnjim zahjtevom za promjenom.
Jasno, kroz mnoge primjere natalnih karata bi se ovo moglo lijepo objasniti  i onda vam postane jasno zašto karma ili arhetipovi postoje. Karma nije isključivo isporuka loših djela već razina razumijevanja sadašnjeg čovjeka koji jedino uči kao malo dijete kada ga se grdi ili još gore lupi jer nema razvijene mehanizme shvaćanja, a onda ni odgovornosti da se brine o svijetu i sebi.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Srijeda, 26.2. – stižu odgovori koje tražite



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email