Mitologija i pandemija, skrivena značenja

Mitologija i pandemija, skrivena značenja



 Jungova, Frommova psihologija, ili mnoga sociološka istraživanja, objašnjavaju opasnost autoriteta ili države koje zatiru u pravilu pojedinca, ali to se događa onda kada je individualna svijest iznimno niska u društvu. Kako bi dočarali ovu teoretsku rečenicu pokazati ću je banalnim primjerom u kojem nametnuta autoritativna vjera pobjeđuje činjenice. Nedavno je jedan uglađen pedesetogodišnjak intelektualnih manira sjedio sa svojim poznanikom, odjednom je “uglađeni” ustao sa stola, pravdajući se da ne može sjediti s poznanikom jer mu je rekao da je prebolio koronu. Poznanik ili prijatelj mu je tvrdio da je mjesec dana prošlo od bolesti i da nikakve njegove tvrdnje nemaju osnovu. Na to je osoba odgovorila da je to njegovo subjektivno uvjerenje, te da ima puno bolesnih u svojoj kući i da ih ne može dovesti u opasnost. Pošto je “uglađena” osoba to učinila jako glasno, nekoliko osoba za susjednim stolovima je navuklo masku i nakon što je otišao “paranoičan” gospodin, podigli  nekoliko njih i izašli su iz restorana. Ovdje nije toliko bitno moraliziranje, bitnije je vidjeti kako paranoja briše značenje čovjeka,točnije, sve prijatelje koje imamo možemo izbrisati jer postoji samo pandemija ili Sofoklova kuga o kojoj ćemo govoriti u ovom tekstu. Uglađeni intelektualac je iskoristio vanjsku pandemiju za svoju unutarnju paranoju u kojoj pokazuje veliku potrebu za kontrolom i gubitak važnosti čovjeka, a onda i prijatelja. Također koristi trikstera ili arhetipa lukavosti kojom dobiva na prednosti kada govori o subjektivnom dojmu pokušavajući pred drugima ga staviti automatski u inferioran položaj, a glasnoćom postaje glasnik države i lažne odgovornosti, te zadnje poentiranje, izvlačenje na bolesti drugih. Moralnost odgovornosti se koristi kao lažni manipulativni segment kompleksa oca većine ili inferiornosti ili vlastitog neizražavanja sebe. Pogledajmo kako ova predstava funkcionira u Sofoklovoj tragediji
U Sofoklovoj tragediji  Kralj Edip kroz tragediju pokušava oktriti poniznost, ironiju, sljepoću. Predstava je smještena usred pošasti pandemije.
Građani grada Tebe, mole svog mudrog i snalažljivog vladara Edipa da ih spasi od ove katastrofalne bolesti. Edip, ganut njihovom nevoljom i siguran u svoje sposobnosti, obećava da će im pomoći. Ovu ulogu preuzimaju dana mnoge vlade u svijetu.  Njegov napor da lovi zločinca čiji nekažnjeni grijeh zagađuje grad i uzrokuje kugu dovodi do Edipovog vlastitog izlaganja kao izvora tog zagađenja, odnosno Edip postaje sam zagađivač.
Ali on ustraje u svojoj potrazi za istinom – iako se istina,  da je on sam zagađivač kojeg traži. Vlade su izbor straha i nepovjerenja gdje brišu individualnost, dok se virus i dalje širi.
Posljednje riječi tragedije zbor upućuje građanima Tebe. Vjerojatno će kuga biti usmjerena; grad je doista očišćen. Iako se ovaj trijumf zbora očekuje dolaskom cjepiva, u kojem Edip ili vlade objavljuju kraj,ovdje je pored učenja o poniznosti, skrmonosti i suojećanju važno sagledati lažni aspektili ili Sjenu kojim se koristi svaka vlast ili kompanija. To su riječi kojima se mame naivni koji postaju samo gorivo ili koletralne žrtve koje vjeruju da će ih Edip spasiti, a on je ustvari zarežen i opijenost vašću samoga naroda jest stvarna zaraza ili opijum koja je puno opasnija od samog virusa.
Aristotel u svojoj knjizi “Poetika” preporučuje da postoji u doba zaraze stožer koji svoje uporište ima u znanju – ananagorisom ili prepoznavanju. Ipak u Eshilovoj tragediji se kaže: mudrost dolazi kroz patnju.
Aristotel se divio ovoj drami. U ovoj tragediji prepoznajemo aroganciju koja je praćena odmazdom, love se superširitelji koji će biti obilježeni, kao vještice ili kao gospodin za stolom koji postaje etiketiran.
Što je Edip naučio? Za svoju nevolju može kriviti bogove ili sudbinu, ali preuzima i odgovornost za ono što se dogodilo.
Poniznost,suosjećanje, poštovanje stručnosti što nadodaje Aristotel, poruka je ove tragedije i ono najvažnije bit je u tragediji, a ne u pripovjedi morala u kojoj se neprstano traži krivac, ne priznaje se činjenica.  Tragedija stvara patnju, a ona stvara mudrost. Koliko god pokušavali izbjeći ovu situaciju, potrebno je vidjeti da bez obzira na uzroke, treba priznati činjenicu da se ova situacija neće smiriti samo tako. Povlačenje ljudi donosi svakom čovjeku izgradnju osnovnih vrijednosti koje se ne mogu dobiti u društvu već u tišini samoga čovjekovog bića.

Pročitaj  Autosugestijom se može utjecati na „biološki sat“. Da li to može objasniti čudesna izlječenja?



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email