Mitovi koji su nestali i koji nam preostaju u suvremenosti.

Mitovi koji su nestali i koji nam preostaju u suvremenosti.



Danas su znanost i tehnologija smanjile fizičke patnje, ali su istodobno donijele psihičke patnje jer smo iskorijenjeni iz mita. Slavenski narodi su napustili i slavensku mitologiju zamijenivši je kršćanstvom koje je za neke narode bilo preporađajuće, dok za neke nije donijele promjene. Germani su potajno ostali vjerni Wotanu jer onakvo obožavanje za vrijeme nacizma doista nitko nije mogao očekivati što se krije ispod praga Nijemaca. Također, Amerikanci se pozivaju na Bibliju kao na najvišu knjigu moralnosti, a imaju više samoubojstava i ubojstava od Japanaca koji slijede pretežno šintoizam ili prvotnu animističku religiju.
Naša egzistencija je postala puno lakša, ali psihički, ljudi nikada nisu bili na nižem nivou bivanja. Materijalistički pogled potpuno briše moralnost i mit a posljedica je da malo tko danas vjeruje u danu riječ koja se poštuje. Prema kojoj se to unutarnjoj instanci čovjek može obvezati na poštivanje etike ako je vrijednost koju promičemo hedonizam?  Tradicija je barem dala ljudima da se drže riječi, dok danas, ako se držiš riječi, za ovo društvo si konzervativac bez obzira o čemu razmišljao i što ti dana riječi daje. Znanost ne može ispuniti niti jednom riječju ili lijekom čovjekovu dušu značenjem, dok nas mit ispunjava jer u ljubavi mi živimo svoje značenje.
Prema Friedrichu Nietzscheu i Carlu Gustavu Jungu, pad kršćanstva uveo je Zapad u razdoblje bez mita koje se zadržalo do danas. Ova dva mislioca govore da čovjekov pad započinje nedostatkom mita, napredak u znanosti i tehnologiji ne dovodi nas to davanja značenja životu. Danas to zovemo različitim imenima poput krize srednjih godina, menopauza i dr.
Mnogi neurotičari danas ne bi imali svoju dijagnozu da su živjeli u razdoblju povezanosti s mitom tj., “bi bili pošteđeni ove podjele u sebi. ”  Carl Jung.
Mitovi su primitivno-osjećajna-maštena objašnjenja funkcioniranja svijeta.  Znanost kroz brojeve objašnjava svijet, ali brojevi dušu ne hrane. Mitovi daju čovjeku psihološko funkcioniranje psihe, a najbolje nam to pokazuju djeca koja kroz mitove odrastaju. Mit utjelovljuje mudrost prošlih generacija koja su pohranjena u kolektivnom nesvjesnom, sanjamo ih svakodnevno. Oni nam nude rješenja za našu zajedničke egzistencijalne probleme. U Jungovoj psihoterapiji se koriste mitovi koji se čitaju i tako oni mogu pojedincu osvijetliti problem.
Kad društvo izgubi mit ono gubi osjećajnu komponentu, ono danas uopće ne obraća pažnju na emocije. Ono što su mnogi glazbenici starijih generacija primijetili, muzika više ne mijenja svijet, odnosno mit ne može Zapadnjaka više promijeniti.  Nietzsche kaže da su mitovi: “čuvari pod čijom zaštitom odrasta mlada duša …“
Religije su najbogatiji izvor simbola, ali, kako smo rekli, oni danas nemaju utjecaj kako na Istoku tako i na Zapadu.
Simbol daje smisao čovjeku, zato se kod nekih liječenja ovisnosti na Zapadu o alkoholu u grupama koristi nadređena funkcija poput nekog Jastva kojem se obvezujemo da ćemo zbog njega prestati piti. Indijanci Pueblo vjeruju da su oni sinovi oca Sunca. Jung je promatrao Sjeverno-američke Indijance i uvidio je da njima Sunce daj potpuni smisao što ih potpuno ispunjava, oni nemaju toliku potrebu za materijalnim ili ispunjavanjem ogromne praznine koju osjećaju Zapadnjaci.
Uloga simbola služi u psihološkom razvoju i ona je uspješna bez obzira na to što se vani događalo, odnosno vanjski događaji ne mogu promijeniti ovu činjenicu. Simbol ili arhetip je most u razmjenjivanju unutarnjeg i vanjskog svijeta. Neki mitovi nas više razviju neki manje, to ovisi u kojoj se situaciji nalazimo i koji su nam psihološki bliski.
Nietzscheu nije bio drag kršćanski mit – on je kršćanstvo promatrao kao mit koji se odriče života. On je slavio život tj, dionizijski mit Grčke koji se pretvara u germanskog Boga Wotana ili njegovog Zaratustru. Jung je kršćanstvo promatrao kroz alkemiju i dobro je primijetio koliko je ono opčinjavalo Zapadnu svijest sve do kraja 20 st. S druge strane, za Zapadnjaka koji je bio barbar i njemu su više odgovarali poganski bogovi jer oni od njega nisu zahtijevali tako visoku ideju bogočovjeka. Kršćanstvo se na Zapadu poistovjetilo s dobrim i isključilo je drugi princip zla koji se pretovario u znanost i pogubne ideologije 20 st. Zapad nije mogao prihvatiti cjelokupno kršćanstvo i asimilaciju suprotnosti a to znači da bez obzira o kojoj religiji govorimo, one imaju zadatak da spojimo suprotnosti u sebi.
Nietzsche i Jung su smatrali da se kršćanski mit ne može više vratiti za Zapad. Kroz povijest su umirali grčki i rimski bogovi,  zoroastrizam, ali i budizam koji je gotovo nestao. Nešto malo ga ima u Indiji, Tibetu, Indoneziji, Kini, a u Južnoj Koreji i Japanu nalazimo gotovo u tragovima nešto slično kao kršćanstvo na Sjeveru Europe. Jung kaže:
“… u kojem mitu čovjek danas živi? U kršćanskom mitu odgovor bi mogao biti. “Živite li u njemu?” Pitao sam se. Da budem iskren, odgovor je bio ne. Za mene to nije ono po čemu živim. “Pa onda više nemamo nikakav mit?” “Ne, očito više nemamo nikakav mit.” “Ali koji je onda vaš mit – mit u kojem živite?” U ovom trenutku dijalog sa samim sobom postao je neugodan i prestao sam razmišljati. Došao sam u slijepu ulicu. ”
Gubitkom mita i dalje ostaje čovjekova čežnja za smislom koju danas ljudi  pronalaze u političkim ideologijama koje im umjesto Minotaura sada nude strah od velike pošasti ili pandemije. Država tako daje kroz simbole, praznike i zastave osamljenom ja neki smisao da sudjeluje u većem dobrom, a to je preuzeto učenje iz kršćanstva. Klanjati se državi isto tako je idolopoklonstvo.
Jung i Nietzsche su tvrdili da su  kolektivističke političke ideologije neadekvatna i destruktivna alternativa našem nedostatku mita, koji nas dovode do nihilizma, u prenesenom značenju, ljudi žive izgubljeni život. Nietzsche je vidio da nam je preživio samo mit heroja jedini aktivan u našem dobu jer heroj pokušava pronaći put u kaosu suvremenog svijeta.
„… Samo onaj tko je riskirao borbu sa zmajem i nije ga uspio svladati, osvaja blago koje je teško dostići “. On jedini ima iskrenu pretenziju na samospoznaju jer se suočio s tamnim tlom svog ja i time stekao sebe. ” Carl Gustav Jung
Pronaći svoj mit oslanjajući se na heroja ustvari je put u nesvjesno na novi način. Svatko od nas mora pronaći vlastiti mit koji vas pokreće, netko ga doista može pronaći u grčkim mitovima, netko čak i u slavenskim mitovima, a netko u velikim religijama, Mit je ono što vas obuzima i kroz njega se razvijate, ako ga nemate, ona vas preuzimaju vanjski događaji gdje postajete pijun države. Mnogi su kroz psihoterapiju vidjeli novi pokret ili religiju koja sada utjelovljuje heroja u kojoj klijent raste kroz mit heroja suočavajući se s nesvjesnim. Ako želite izaći iz ovog kaosa potražite mit koji odgovara vašem bivstvu.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Utorak – Dobar poslovni dan, slab za odnose



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email