Načitanost kao kvantiteta bez sadržaja

Načitanost kao kvantiteta bez sadržaja



Kako bi pojednostavio današnju tezu ili članak započeti ću jednim primjerom. Prije par godina sam postavio pitanje jednom učitelju koji je proveo dosta godina u Himalajskim pećinama, kako on vidi danas načitanosti ljudi i obrazovanost, vodi li ona prema mogućnosti da se spozna duhovno. Odmahnuo je rukom i rekao da od toga nema ništa.
Često sam kroz sociološka istraživanja čitao o načitanosti nacija poput Izraela, ali ta odmahnuta ruka, simbolički ili intuitivno je sve rekla u današnje vrijeme. To je kvantiteta načitanosti bez sadržaja, ispunjena beletristikom i podilaženje izdavača radi zarade pučanstvu kako bi samo potvrdili formu čitanja bez sadržaja. Nekoliko prijatelja je radilo u izdavaštvu i potvrdili su tu tezu, odnosno da su morali birati upravo tu literaturu za prijevode i objavu. Dolazimo do toga da se radi o načitanosti koja nije stvarna, većina ljudi iz prirodnih znanosti nemaju osnovna znanja o svojoj kulturi, drugim kulturama, ne poznaju povijest filozofije, povijest književnosti, a kamoli o povijesti religioznosti. Dakle, načitanost je lažna, a najviše je možemo vidjeti kroz situaciju koja nam se događa, odnosno svi imalo pametniji ljudi koji razmišljaju i govore o psihičkim posljedicama krize potpuno su potisnuti iz javnosti. Ljudi ne vole čuti da u toj načitanosti nema sadržaja i da ona izbjegava pričati o psihi jer ona ne potiče konzumerizam.
To je kultura bez sadržaja jer da čovjek koristi svoje znanje mora imati hrabrosti da razmišlja i da svoje misli njeguje i dorađuje kako bi svoju individualnost mogao izraziti potpuno. Nekakve rang liste o razvijenim obrazovnim sustavima skandinavskih zemalja potpuna su laž jer kako vidimo kritička svijest zadnje dvije godine je iščezla. Konzumeristička kultura koja nema nikakvo određeno mišljenje o ničemu. Edipov kompleks ili vraćanje u naručje svoje majke, gdje Edip ne može prihvatiti odgovornost Europi se već dogodio prije sedamdeset godina. Tu se vraćamo na najbitniji element Edipovog uživanja. Umjesto da profit odmah konzumira u kapitalizmu, to nije moguće jer da bi on opstao, on treba biti reinvestiran i tako je  potpuno zadovoljstvo zauvijek odgođeno. Kakav je to paradoks, Edip tako čezne za jabukom koju gleda ali je ne može do kraja pojesti.
Drugi aspekt o kojem se javno ne govori jer se slabo poznaje problem, ali i povijest je Hegelov zaključak: “Iskustvo i povijest  nas uče da narodi i vlade nikada ništa nisu naučili iz povijesti i da nikada nisu postupali prema poukama koje su se iz njih mogle izvući. Oni koji ništa nisu naučili iz povijesti osuđeni su na to da je ponove.”
 Pošto ne živimo u stvarnoj načitanosti, ljudi nerazumiju jednu činjenicu a to je da postoje filozofski stavovi. Znanstvenicima nikako nije jasno da filozofija postoji puno duže od znanosti i da oni koji imaju svoj stav je stav koji se zasniva na filozofiji poput cara Marka Aurelija koji je bio stoik i koji se držao svojih asketskih stavova. Nepovredivo je pravo čovjeka da ima svoju filozofiju života i pogled na život. Ako je tvoj pogled konzumerizam ili Edipov kompleks iz kojeg nastaje narcizam u kojem si samo ti u pravu, a drugi pretvaraš u građane drugog reda jer si ti zastao u razvoju, onda moraš vidjeti da sa tobom nešto nije u redu jer živiš u dječjem igralištu u kojoj Edip odlazi u naručje mame.
Kako je je dobro primijetio suvremeni filozof Slavoj Žižek: “Upravo je to radila Majka Tereza u Kalkuti: njezina misija je bila da se brine o gladnima, golima, beskućnicima, osakaćenima, slijepima, gubavcima, svima koji se osjećaju neželjenim, nevoljenim i zanemarenim u društvu. Ljudima koji se osjećaju kao teret društvu i odbačeni su od svih. Ali, kao što su kritičari to dokazali, ona se brinula više za njihovo spasenje i konverziju na samrtnoj postelji, za katoličanstvo, a ne za njihovo zdravlje i oporavak. Tako da si lako možemo predstaviti što bi Majka Tereza sada radila za vrijeme naše pandemije koja ranjava svijet: ne cijepljenju, ne respiratorima, nego samo duhovni mir u sivoj okolini u posljednjim satima čovjekova života, umrijeti. “
  Većinu bolesti koju medicina nije riješila u mojem slučaju kao i u slučajevima mnogih mojih klijenata koji su koristili upravo duhovnu dimenziju stvarnosti od meditacije, yoge, bioterapije, alternative, psihoterapije govore činjenice, a ne ideologija. Načitanost je jedino dobiva snagu ako razvija individualnost. Svaka načitanost koja se zasniva na nekoj ideologiji jest narcizam. Čitajte, ali one autore koji su bili individualci,jer svjedočanstva njihovih života govore samo o jednoj istini: ne smijemo biti ničiji, samo odani svojoj duši, zato zaboravite sve što sam napisao i slušajte samo sebe, tamo je pravi spas.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Rasha Sadhana -emocionalni post



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email