Nada kao obnavljanje starih obrazaca

Nada kao obnavljanje starih obrazaca



Tijekom pedesetih, dr. Curt Richter osmislio je eksperiment s laboratorijskim štakorima. Eksperiment je bio sadistički, ali on može otvoriti oči u pogledu našeg ponašanja i iskrivljenih percepcija o nadi, a ne o stvarnom traženju rješenja. Stavio je desetak laboratorijskih štakora u visoku staklenu bocu, napola napunjenu vodom. Primijetio je da je nakon 15 minuta većina štakora odustala od plivanja i utopila, zatim je proveo isti eksperiment, ali s manjim zaokretom. Uzeo je štakore iz staklenih posuda samo nekoliko trenutaka prije nego što su se utopili. Osušio ih je, nahranio i dopustio da se odmore. Zatim ih je vratio.  Štakori su izdržali oko 60 sati u istim uvjetima. Jedan od njih preživio je oko 80 sati. Ovdje vidimo činjenično kako nada može imati utjecaj na štakora. Ona se primjenjuje na čovjeka tisućama godina jer religija se sastoji upravo od davanja nade dok je moderna država preuzela taj koncept i primijenila taj stari obrazac ili koncept nakon gubitka utjecaja religije na čovjeka.
Nada služi za zadržavanje na starim uvjerenjima o preživljavanju i NAUČENOJ BESPOMOĆNOSTI. Umjesto da se otvaramo mogućnostima, većina se vraća na nešto što je već mrtvo gdje se onda prirodno pali arhetip smrti.
Nada zamjenjuje putokaze govoreći da su osnovne i bezvrijedne stvari dobre, istiskujući stvarne vrijednosti i istinu. Ovaj eksperiment je danas uspješno izveden i primjenjen na ljude jer najviše se duševno od malih nogu branimo konceptom nade i od nje pokušavamo živjeti kao u nekom ovisničkom krevetu bolesnika koji prima infuziju.
Dakle, ljudi se zbog utjecaja nade ne mogu upitati jesu li oni neki eksperiment jer na najdonjoj razini života gdje vladaju samo instinkti, ljudi se bave preživljavanjem. Kada je kapitalizam ljudima ponudio mogućnost da više ne moraju razmišljati o preživljavanju onda su postale najpopularnije emisije o preživljavanju poput serije Squade game. Danas je ljudima zbog pandemije oduzet hedonizam, a mediji i interes ljudi vrti se samo oko nade, nipošto oko pitanja smisla. Freud, kojeg je velika većina razapinjala, danas pokazuje stvarnost, a to je da smo svedeni na osnovne instinkte.
Nada može biti smrt čovječanstva jer današnja nada nudi kulturu smrti odnosno kraj civilizacije koja živi na razini preživljavanja i ne vidi ništa dalje od toga. Stvarnost je neprestano u opozitu, u suprotnostima, ljudi ne mogu razmišljati dalje od preživljavanja, a hedonizam je odmor od preživljavanja. Kada je čovjek u problemu, zaziva nadu od države ili Boga, on ne može vidjeti da sam stvara svoj kaos i svoje spasitelje ali kroz level preživljavanja. Čovjek u naučenoj bespomoćnosti sam sebe drži u vodi kao i u eksperimentu iako voda uopće ne postoji. Primjerice, znam nekoliko ljudi koju su bogatiji od velike većine, ali su u konceptu preživljavanja i ne donose odluke koje bi ih okrenule prema kvaliteti života, točnije, preživljavanje je koncept kako da se ne donose odluke.
Na taj način pojedinci se ne mogu suočiti sa smrti i dubljim značenjem života. Vjernici se bave nadom, ali tragalac je nadišao fazu preživljavanja jer druga faza razvoja kod alkemičara nakon nigreda je alebedo, mogućnost za ljubav kroz koju spajamo suprotnosti života. Nada ne može biti spas jer se ne zasniva na istini. Kad bi čovjek težio istini, onda bi vidio da je ono što se nadao ustvari značila njegovu smrt i svođenje sebe na puko preživljavanje.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
 

Pročitaj  Zašto metoda nekada djeluje, a nekada ne?

 



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email