Navike stvaraju uskogrudnost
Ljudi su skloni inerciji, navici zbog koje je najvjerojatnije da će istu stvar iznova ponoviti iako su posljedice bolne. Od svih mentalnih navika, emocionalno su najjači oni modeli stvarnosti koji se odnose na to kako razmišljamo i osjećamo sami sebe i ljude u svom okruženju.
Te sheme ponašanja stvaraju negativan teritorij u umu koji privlači loša iskustva u našem životu. Iskrivljeni modeli stvarnosti, u velikoj većini slučajeva, postaju način života.
Kada takve navike postanu karakterne osobine, čovjek se više ne može izvući iz ambisa ponašanja, gdje kopira druge i gdje negativna ponašanja postaju način života. U odnosima ovo kopiranje ponašanja gdje ljudi žele biti isti kao drugi, postaje pravilo ponašanja.
Na terapiji kada se uoči taj obrazac ljudi znaju da ga čine, ali strah da napuste to ponašanje najveći je problem terapije. Izgubiti tu toplinu dijeljenja negativnih sadržaja s drugima je bolno iskustvo u kojem postaješ odbačen i pripremaš se za individualnost. Ako imaš dobru vezu društvo te ne prihvaća. Ako si zadovoljan s onim što radiš okolina to ne prihvaća. Ako kažeš da mrziš posao da imaš loš odnos i da mrziš ovog ili onog, vrata društva su ti otvorena. Portali i forumi i svijet oko tebe podržati ćete u potpunosti s tim ponašanjem. Ako pogledate dobitnike Oscara redom se radi o socijalnim tematikama u kojima se slavi spomenuto ponašanje i duboko opravdava samokažnjavanje kao način života. Kada čovjek uđe u individualnost ostaje sam sa svojim dušom i kada se pronađe ta točka uživanja u samoći, dolazi do prave mogućnosti dijeljenja ljubavi. Osoba točno zna što se može davati, a što ne, što je stvarna pomoć, odnosno tada se dolazi do spoznaje da je malo onih koji traže stvarnu pomoć. Kako kaže jedna stara, zašto nam se Bog ne objavljuje? Zato jer se čovjek ne može dovoljno prepustiti Bogu.
Nikola Žuvela
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar