Neostvarena duhovnost

Neostvarena duhovnost

Mnogi koji se ne ostvare na materijalnom egu pokušavaju se ostvariti u duhovnom egu, pokušavajući na bilo koji način spasiti preživljavanje ega. Ego uvijek pokušava stvoriti svoje preživljavanje. Na taj način ego misli kada slijedi moralna pravila u religioznosti potiskujući nagone umjesto da ih razumije i misli kako  je duhovniji od drugih, dok, s druge strane, kritizira ostale ljude jer ono što potisnuto traži neku naknadu koja se nalazi u osjećaju superiornosti nad drugima.
To zovemo poistovječivanje s mana-osobnošću, čarobnjačkom arhetipskom neafirmiranom strukturom Jastva koja se javlja često kod duhovnih naivnih početaka traženja duhovnosti. Dakle, kada bi to objasnili laički, to je kao da u sebi imamo sliku nekog kralja, moćnika s kojim se poistovjećujemo.  Na taj način iz njega izvlačimo lažnu moć i dobivamo nakratko ‘moćnu’ poziciju, ali ona je isto kao i svako poistovječivanje s nečim (transfer) – brzo se ispuše jer nije stvarna pošto nismo ostvarili unutarnji integritet. Stoga, ovo poistovječivanje je želja za moći bez sadržaja. U materijalnom aspektu mana osobnost se najbolje manifestira kod političara, koji dobiju nagli rast ega zbog pozicije pomisle da su božanstva, a onda dožive neki krah. Ovo se često događa kod diktatora, ili modernih političara poput Trumpa, dok u slabijim demokracijama se to manifestira u sobama poput Orbana, Erdogana i ostalih.
Većina ljudi ne prihvaća sebe iznutra, te pokušavaju na svakakve načine zadobiti lažnu moć i identitet služeći se manipulacijama koje redovno dovode do ekonomskih katastrofa kako pojedinaca tako i naroda. Biti netko drugi a ne ono što jesam vječiti je bijeg čovjeka. Tako i u duhovnosti često se želi pobjeći od svoje prirode jer je ona teška kao olovo. Zato i duhovnost pati od mnogih lažnih duhovnjaka koji se vrte oo dobročinstava ili poštivanju strogih pravila.  U mnogim duhovnim pokretima i religijama se govori o ljubavi, ali se istodobno optužuju pripadnici drugih religija kao i učenja i svatko svoje učenje proglašava kao najbolje i najčišće. To je potrebno čovjeku kako bi pobjegao od olova ili simbolički Saturna, Sjene, svoje prirode koja mu je komplicirana i čovjek ne može vidjeti da u sebi nosi i svoje zlo a ne samo političari, šef, partner i ostali transferi.
Svi imamo Jastvo ili Boga u sebi koje nije otac ili mana. Čovjek ne može zdravo voljeti jer automatski božanstvo stavlja iznad sebe i jedan svoje prirode smatra nesavršenim i stranim. U religijskim učenjima, primjerice, Isusa ili Budhe prije svojih prosvjetljenja susreću se sa tom tamnom stranom koju su svih godina prakse potiskivali i stavljali ispod sebe. Jasno, religija mora čovjeku to objasniti kroz dječja stanja i odnose jer on se ponaša kao dijete koje ne želi prihvatiti činjenice života pa su mnoge duhovnosti djetinjaste a premalo je zrelosti i činjenica je da se onda i mnogi razočaraju u viđeno. Pravo prihvaćanje Jastva donosi zrelost, a to je prihvaćanje sebe i svijeta.

Pročitaj  Narcis u astrologiji

Nikola Žuvela

Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email