Neosviještene emocije u prijelaznim stanjima nakon smrti

Neosviještene emocije u prijelaznim stanjima nakon smrti


Neosviještene emocije u prijelaznim stanjima nakon smrti

Baviti se sobom je esencijalno jer u trenutku smrti, sve ego projekcije koje nismo osvjestili postaju iluzorna demonska božanstva od kojih bježimo i tako padamo sve dublje u novu reinkarnaciju tj. odabiremo roditelje u međuprostoru i ponovno ulazimo u novi život. Dakle, ako se ne bavimo svojim projekcijama, one postaju u trenutku smrti strahovi u obliku likova ili osvojenih dijelova osobnosti kao u našim snovima. Ustvari su dio nas samih, te strahom od sebe samih ponovno ulazimo u nova iskušenja u drugom životu. Ako ne osvještavate odnose i sve dijelove sebe, one postaju projekcije i u trenutku smrti počinju se pojavljivati kao suprotnosti koje nismo osvijestili. Od njihovog straha ili nemogućnosti da ih vidimo kao dio sebe, tonemo sve dublje u ponovno rođenje.
Tibetanska knjiga mrtvih govori upravo o tri razine projekcija. One zadnje zbog kojih se vraćamo u ovaj svijet je neasimilirana seksualnost, gdje je partner objekt to je nemogućnost da ljudi žive u stvarnim odnosima kako s partnerom tako i sa drugim ljudima. Stoga, seksualne fantazije postaju u trenutku smrti opsesija jer u ovom životu ne možemo iskomunicirati svoje emocije. Nismo se sposobni suočiti sa složenim emocijama u odnosima i pribjegavamo pojednostavljenju svih emocija. Većina ne želi poznavati partnera jer je zaljubljena samo u zaljubljenost. Stoga se većina želi vratiti u maternicu u kojoj smo bili, želimo se vratiti u taj prvi seksualni odnos ili idealizaciju povezanosti jer upoznavanje drugog i ovog svijeta za nas je trauma s kojom se ne želimo suočiti, pa nije teško zaključiti zbog čega se većina ljudi ponovno rađa i zašto u trenutku prijelaza na ovaj svijet vole uči i osjetiti blagodati maternice. Iako uvijek želimo sve prebaciti na karmu, ovo je pravi uzrok ponovnog rađanja.
Zato u trenutku smrti sve te ego fantazije doživljavamo kao strano tijelo, ne uspjevamo prepoznati dio sebe samog, gdje simboli majke i oca ili igranje uloge djeteta način je funkcioniranja čovječanstva. Tibetanska knjiga govori da upravo spomenute projekcije imaju moć da se pretvaraju u iluzorne utvare jer sve to su stvari kojih se bojimo u ovom životu. Jung u predgovoru ove knjige jako dobro primjećuje razine razvoja, točnije, lako se može iščitati da su ljudi na najnižem Bardou, dok tek trebamo stići do viših stanja.
Bojimo se vjerovati partneru zato ga pokušavamo posjedovati, želimo novac jer se osjećamo emocionalno prazni, osjećamo se nesigurni pa su nam potrebni ustroji poput sustava i religije jer se bojim misliti slobodno. Sve to onda u trenutku smrti poprima realnu formu jer više nema materije koja bi te projekcije držala na distanci, te se otvara u ovom svijetu mogućnost da to  zovemo zlo. Primjerice, nekog mrzimo i obično to projiciramo u drugu osobu i kažemo da je to tako jer ta osoba radi to i to, ali ustvari to je dio naše projekcije. Jung je te projekcije zvao arhetipovi, a jyotish planete.
Budite svjesni da ono što mislite ustvari postaje vaš najveći neprijatelj u trenutku smrti. Ne baviti se sobom veliki je luksuz.

Pročitaj  Petak – Prvi dio dana je bolji od drugog

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email