Nesvjesno ponavljanje života svojih roditelja – Put promjene

Nesvjesno ponavljanje života svojih roditelja – Put promjene


 

Nikada neću imati takav život, a pogotovo takav brak kao što su imali moji roditelji.“ Ovu rečenicu izgovore (ili barem jednom u životu pomisle) svi oni koji odrastaju u obiteljima u kojima je bilo svega, samo ne sklada, ljubavi i mira. Tada se upletu nevidljive sile koje vas odvedu u potpuno suprotnom smjeru od onog kojeg ste si zacrtali.
Jednog dana se probudite i shvatite da živite nečiji tuđi život. Uglavnom nesvjesno slijedimo put oca ili majke (ili kombinaciju). Obitelj je živi sustav i sve što se u njemu događa utječe na sve članove. U disfunkcionalnim obiteljima dijete od malih nogu preuzme na sebe ulogu spasitelja, odnosno ono će uspjeti popraviti sve što ne valja u toj obitelji. Dijete vjeruje da je svemoćno i da to može napraviti, ali problem nastane kada sa tim uvjerenjem odete u odraslu dob te na tome gradite svoj život.
Primjer iz prakse:

Mlada žena (38) odabire stalno iste muškarce, ovisne, vječne dječake koji ne žele odrasti te odlaskom u ovisnost bježe od odrastanja. Stalno joj se ponavlja isti obrazac u kojem se vrti već godinama. Na neki način svim tim partnerima ona glumi majku ili se kraj njih ponaša poput djeteta. U pozadini njezine priče je otac alkoholičar i majka suovisnica, ali se u njezinoj obitelji taj problem nikada nije priznavao te se sve „guralo pod tepih“. Svi su se pravili da je sve u redu, ali nije bilo. Ova mlada žena kao djevojčica je već u ranoj dobi naučila brinuti sama o sebi, potiskivati svoje emocije, potrebe i želje. Morala je vrlo rano naučiti preživjeti u toj nestabilnoj i nesigurnoj okolini. Briga o ovisnicima (kao i onima koji ne traže pomoć nego samo nastavljaju igru) postala je njezina svakodnevna uloga koju je prenijela i na odraslu dob, pogotovo u svoje veze. Takvim muškarcima je uglavnom glumila mamu koja se brine za njih kao što je činila njezina majka sa ocem ili bi kraj njih bila nevina, potrebita djevojčica željna pažnje i ljubavi kao što je bila u odrastanju kraj svog oca. Malo po malo u terapijskom radu je osvijestila te uloge u kojima se ukalupila te polako narasla do identiteta zdrave žene. Sa tim novim identitetom je mogla odraslije ulaziti u odnose te privući zdravije muškarce.
Najteže joj je bilo prihvatiti da ne može spasiti sve ovisne muškarce kao što nije mogla spasiti ni oca i mirenje sa time da ne mora kao žena ići putem svoje majke. Kao dijete nemate utjecaja (moć) na odluke svojih roditelja. Mnogi su odrasli vjerujući da su oni krivi što su se njihovi roditelji oženili i uopće ostali zajedno. Tada u odrasloj dobi počnu ulaziti u odnose u kojima mogu biti u ulozi oca/majke/djeteta te zapravo živjeti njihovu priču. I sve sa cilj ne bili ovaj put ta priča dobila drugačiji završetak. To je naravno iluzija jer pritom gubite svoj život. Nesvjesno spašavate roditelje jer je djetetov najveći dar da mu roditelji budu sretni. Ako nije tako, tada ni ono nema pravo biti sretno. Koliko god bila velika bol roditelja, dijete ju ne može izlječiti ili ih spasiti. U toj najranijoj dobi, upravo su odrasli ti koji bi trebali oblikovati biće i duh tog malenog čovjeka.

Pročitaj  Autosugestijom se može utjecati na „biološki sat“. Da li to može objasniti čudesna izlječenja?

S druge strane ponekad ne želeći ni na koji način ići majčinim ili očevim stopama, odrasla osoba može početi živjeti tako da svemu i svakome što je imalo nalik roditeljskim identitetima, postavlja kontru i pobunu. Tada na neki živi u buntu, pobuni te zapravo i dalje živi prema roditeljskim uputama iako na prvu bježi od toga. Bježeći najčešće se vraća na početak kruga i susreće se sa svime od čega bježi. Primjer toga bi bio muškarac koji je imao majku koja je bila jako kontrolirajuća te pri najsitnijem znaku kontrole potencijalne partnerice bježi od nje (iako to druga strana uopće ne čini). Time zapravo uvjetno i dalje ostaje vezan za svoja najranija iskustva vjerujući da ih vješto izbjegava te da još nije našao onu pravu.

Pročitaj  Potisnute traume ranog djetinjstva mogu biti pravi uzrok emocionalnih, društvenih I neuspjeha u karijeri

No, kao odrasle osobe imate pravo odabrati drugačiji put od vaših roditelja. Čak je i zadatak budućih generacija da budu svjesniji i bolji u odnosu na prošle generacije.

„Imam li ja pravo na svoj život?“

„Što će drugi reći?“

“Što ako ih razočaram svojom odlukom?”

U pozadini življenja vlastitog života je strah od toga da ne razočarate i/ili ne povrijedite roditelje svojim odlukama. Ako se oni s time ne slože, mogli bi vas odbaciti. Dijete u vama nesvjesno i dalje traži odobravanje, onoj blagi pogled i osmijeh koji kaže da imate pravo na svoj put.
Osvijestiti svoju priču kroz identifikaciju sa ocem i majkom u terapijskom radu jako je bitno. Nakon prorade, otpuštaju se okovi svega iz pozadine te možete dalje slobodnije u život. Osviještena, pogledana i emocionalno prorađena vaša dotadašnja životna priča svemu u vašem životu daje jednu novu dimenziju.
Čim osvijestite što se događalo, ne morate više tapkati u mraku te slijediti nečiji tuđi život. Prihvaćanje da se sve to zaista događalo je također važan dio vlastitog razvoja. Odrastanje znači da ste dovoljno snažni prekinuti veze koje vas ograničavaju te poći svojim putem te stvarati svoja nova iskustva.

Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt edukacije, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:marta.putpromjene@gmail.com

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com





Vir

Moja uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, misli i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo mo guća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email