Neusklađenost očekivanja iz i djelovanja, glavni uzrok problema
Često ljudi ne primjećuju kontradikciju između djelovanja i onoga što žele. Razočarani su jer se neke stvari nisu dogodile, s druge, ne vide da uopće prema tome ne djeluju. Primjerice, očekuju ljubav, a u odnosu ne razgovaraju o osjećajima, niti čitaju o odnosima i ponašaju se kao da ljubav pada s neba. To je kolektivni samozaborav ili san kako ljudi žive, ne propituju i procjenjuju sebe i svoje mogućnosti. Također, možemo primjetiti da žele nešto, ali cijeli život im se ne dogodi ništa u tom pogledu. Kako to biva, osjećaj razočaranosti je normalna pojava kojoj se ne daje značenje, ne prepoznaje se kao derivat za samokažnjavanje. Ela nakon pet godina izljavuje svom partneru očekivala sam više. Ona je nešto očekivala svog podsvjesnog boga i kroz godinw je shvatila da želi više. Zaljubila se na kratkim poslovnom putu u visokog snažnog i intelektualnog tipa i rekla svom partneru da želi više, ostavila ga je. Iako je nakon dva i pol mjeseca prekinula odnos, nije odustala od projekcije, išla je dalje i dalje i nakon 14 veza se zaustavila u jednoj prosječnoj vezi. Ona je morala proći kroz svoju projekciju, da kojim slučajem nije, mislila bi da postoji taj Apolon i kažnjavala dalje partnera sitnim kritikama jer me ispunjava tu projekciju okrivljujući njega kao glavnog uzroka neispunjenja tog sna. Većina ljudi koja ne ostvari ljubav zarobljena je u volji za moći o kojoj su govorili Schopenhauer, Nietzsche i Adler. Ona se pretvara u želji za novac koji bi trebao omogućiti moć i njegovo nedobivanje ili nedostatak novca donosi kolektivno nezadovoljstvo, nije bitno tko je na vlasti, ako ne ispunjavaš taj san ljudi smjenjuju neistomišljenike a onim skupinama koji su protiv toga sna zovu religijski fanatici ili supkulture na koje policija puca i bojevim mecima od kojih su neki maloljetni. Ljudima to nije bitno boljih doslovno za tu činjenicu ć, policija je u službi vlasti koja treba omogućiti moju volju za moć. Dok san uništenja traje žrtve su nebitne, tek kada dolazi do konačnog pada režima, javlja se kvazi osjećaj krivnje i kolektivno pokajanje. Ovakva ponašanja su kolektivna i prihvaćena, za njih se ljudi ustvari bore u svim revolucijama i ratovima, sentimentalmost koji ljudi očekuju neće dobiti jer nju treba postaviti kao osnovni cilj života i uskladiti djelovanje i misli prema onome što smatram ispravno mije unutarnje Jastvo, ne društvo. Ispravno je samo ono unutarnje, osnovno počelo koje nosi autentičnost, to je spas kako odnosa tako i društva.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar