Novi pokusi fizičara možda upućuju na fantastičnu mogućnost da istovremeno posto...

Novi pokusi fizičara možda upućuju na fantastičnu mogućnost da istovremeno posto…

Novi pokusi fizičara možda upućuju na fantastičnu mogućnost da istovremeno postojimo na milijunima raznih mjesta ili paralelnih dimenzija

RELIGIJE, DUHOVNOSTI I LIJEČENJE ZA 1000 GODINA ĆE SE TOLIKO RAZLIKOVATI OD DANAŠNJIH DA IH NE MOŽEMO NI ZAMISLITI

Zamislite jedan elektron koji putuje prema prepreci na kojoj se nalaze dva razmaknuta proreza. Dakle, elektron mora „odabrati“ jedan kojim će proći na drugu stranu, jel da?

E, ne! To se neće dogoditi već će se on iznenada pretvoriti u val i proći kroz oba proreza istovremeno! Odnosno, u određenom će smislu biti na dva različita mjesta u isto vrijeme. Taj fenomen je u znanosti poznat relativno dugo i vjerovalo se da on postoji samo na najfinijim razinama materijalnog svijeta, u tzv. subatomarnoj sferi. Ono što se događa nakon što elektron prođe barijeru je još bizarnije („double slit experiment“, op.a.) ali bi nas ta priča previše udaljila od osnovne teme.

Članak od 23. rujna ove godine objavljen u „Nature Physics“ mijenja štošta. Naime, fenomen „kvantne superpozicije“, istovremenog postojanja istih čestica na raznim lokacijama dokazan je na 2000 atoma a to više nije mikrosvijet pa autori komentara spekuliraju sasvim otvoreno da je moguće da se u valove mogu na taj način pretvoriti i velike molekule, bakterije a u konačnici i ljudi! Iako se za sada radi samo o vrlo smjeloj pretpostavci možda smo na korak do dokaza da ljudska bića, barem teoretski, mogu istovremeno boraviti na bezbroj raznih mjesta!

Kao grubu usporedbu uzmimo televizijski signal koji nosi golem broj informacija ali se ista slika vidi na milijunima međusobno udaljenih ekrana. Val je vječan i sveprisutan, u određenim okolnostima dakako.
Dakle, to je još fantastičnija opcija of „Beam me up, Scotty…“ odnosno teleportacije.

I tako taj zamršeni, naizgled nevažni pokus možda predstavlja početak razumijevanja Univerzuma koji će potvrditi postojanje milijuna paralelnih dimenzija, postojanje svakog od nas u bezbrojnim svjetovima u kojima se naš život odvijao u raznim smjerovima s raznim ishodima, mogućnosti uskrsnuća, realnosti indijskih loka (viših dimenzija u koje se navodno selimo nakon fizičke smrti, op. a.), pet Viših sfera Sikha, budističke Nirvane, siddhija („nadnaravnih“ moći, op.a.) kakve danas ne možemo ni naslutiti i teze da se u trenutku smrti neka vrsta naše esencije pretvara u složeni val koji otputuje u beskonačne prostore Svemira…Možda…

I kako kaže ona latinska „Quod licet bovi, non licet iovi“ („Ono što je dopušteno bogovima nije dopušteno volovima“), o tome već otvoreno govore neka od najvećih imena moderne fizike dok drugi još šute, nešto u strahu da ne povrijede teritorijalnu dominaciju samo nedodirljivih znanstvenih imena a nešto zato što ovakova razmišljanja idu na živce teolozima svih provenijencija. No, često se kao istina nudi ono što isprva iritira i znanost i religije. Paradoksalno, zar ne?

No kako vrijeme prolazi neumitno se znanstvene dogme i teološke postavke moraju prilagođavati da bi se, kad tad, srele u istoj točci, tamo negdje u budućnosti, vjerojatno daleko bližoj nego što može naslutiti i znanstvena fantastika.

Sve teče. A tome se opiru sve dogme. Jer bi to značilo da ono što danas u znanosti i religijama znači sve može sutra značiti – ništa. Kakva je to noćna mora za cijelu industriju prosvjetljenja, duhovnosti, kvaziduhovnosti, gatanja, svih oblika praznovjerja, milijuna sekti, gurua i nebrojenog broja religija! Jer se sve baziraju na vječnim, nepromijenjivim istinama.
I kakva je to blagodet za istinskog tragača! Jer se može nenaporno predati unutarnjem vodstvu, bez grča traganja za garancijama, bez patološke ovisnosti o učenjima i običnim ljudima koje idolizira, bez osjećaja razočaranja kada život donese patnju i bliži se kraju, neizvjesnosti onoga što slijedi….

Mi, ljudska bića, smo predvidivi. Lanza i Libet, na osnovu nekih mjerenja funkcionalnog MRI-a, tvrde da naš mozak, na podsvjesnoj razini, donese odluku o tome što ćemo napraviti već deset sekundi prije no što to napravimo a nama se kasnije samo čini da smo tako odlučili mi svojom voljom. Drugi tvrde da su svi nesvjesni procesi samo metafora za svjesne procese samozavaravanja, treći da misli teku definiranim stazama, od asocijacije do asocijacije. Ernst Wood je tvrdio da postoje samo četiri Staze mišljenja, odnosno smjerova u kojima jedna misao slijedi drugu. U kandžama smo uvjetovanosti, nagona, refleksa, predrasuda, neurofiziologije, sjećanja cijele vrste i tko zna čega još ugrađenog nam od Evolucije samo da preživimo.

Podsjeća me to na onaj eksperiment s rojem muha. Zatvorite ih u poveći lonac u kojem mogu letjeti i poklopite poklopcem na dva sata. Kada podignete poklopac nijedna muha više neće ni „pomisliti“ odletjeti iz lonca! Jer je njihov svijet ograničen dvosatnim iskustvom za vrijeme kojeg je postojao krov iznad kojeg nisu mogle prodrijeti.

Naravno da je rizično nešto tumačiti naknadno kao na primjer Nostradamusova predviđanja po kojima je sve jasno nakon što se dogodi. Jer naša želja se prilagodi tekstu. Kažu skeptici.Tako da tvrditi da su drevni mitovi i sveti spisi doista predvidjeli spoznaje fizike o kojima je riječ ipak ne bi bilo objektivno. No, s druge je strane neobično da naznake o postojanju paralelnih stvarnosti i širenja svijesti izvan tijela, na vanjske objekte i prostore doista – postoje. Neki dijelovi Biblije, Ahura Mazde, majanskih učenja i plemenskih mitova zvuče intrigantno i još čekaju tumačenja a ja još pamtim moj susret sa Maharishi Mahesh Yogijem koji mi je u razgovoru 1979. godine rekao da „čovječja fiziologija može poslužiti za razvijanje Kozmičke svijesti u kojoj smo svjesni sebe 24 sata u danu, ali i Proširene kozmičke svijesti kada shvatimo da je sve oko nas napravljeno od iste tvari ko i naša svijest, dakle samo je produljenje naše svijesti…“. Na pitanje što je još moguće za razvoj ljudske neurofiziologije odgovorio je još tada da „u konačnici prvo postajemo jedno sa svime što vidimo a prema zapisu Rishija Jaiminija krajnje je postignuće da postajemo jedno sa cijelim Univerzumom, istovremeno smo svuda…“.
Svega godinu dana kasnije sam u Bostonu sreo tada 22-godišnjeg doktoranda fizike na Harvardu Johna Hagelina (kasnije predsjednika Atomske komisije u Ženevi, op.a.) i šefa Odjela za kemiju Sunčevog sustava na MIT-u, prof. dr Johna Lewisa koji su bili uvjereni da „je pitanje dana kada fizika više neće moći napredovati ako kao bitan faktor u razumijevanju fizikalnih procesa ne uzme u obzir i ljudsku svijest…“.
Kasnije ću se s opisom beskonačnog broja svjetova koji postoje istovremeno sresti u mitu Sikha o „razini svijesti Banwar Gupha gdje se zamjećuje vrtlog iz kojeg vode izlazi na sve strane Svemira“ pa tezama da „rishiji mogu stvarati bezbrojne svjetove..“ (sumnjam u točnost tog prijevoda i mislim da je preciznije „mogu percipirati bezbrojne svjetove“, op.a.). Tu se upliću i neka mistična učenja koja nalazimo i na Zapadu a govore o tome da „adept može imati beskonačan broj astralnih tijela s kojima može biti istovremeno na raznim mjestima…“.

No, istini za volju, drevni mistični spisi, pa tako i Vede, ponekad sadrže neutemeljene tvrdnje, praznovjerje, naivne formulacije i nevažne podatke. Zato ništa ne treba prihvaćati bez kritičkog odmaka.

Svega smo 40,000 godina ljudi a do Homo erectusa nam je od prve stanice na površini Zemlje do danas trebalo čitavih 3,4 milijarde godina. Da postanemo „razumni“, kako si laskamo mada to ne može biti dalje od istine. Objektivno, na samom smo početku razvoja naše vrste. To jasno pokazuje iznimno niska iskorištenost najvažnijeg organa – mozga. Tako da nam do naše nezamislive budućnosti vjerojatno neće trebati veći broj neurona već njihova aktivacija. Svakom većom grupom novih neurona koji se bude mijenja se viđenje Stvarnosti.
Mišljenja sam da će koncepte Istine mijenjati proširenje svijesti u ljudi (ako prije toga ne uništimo sami sebe, op.a.). Pa sada ono što zovemo samospoznajom ili uvidom doživljavamo samo u granicama današnjih neurofizioloških kapaciteta.

Glavna prepreka s kojom će se sučeliti ljudi budućnosti jesu automatski obrambeni mehanizmi u podsvijesti koji ne samo da nas mogu spasiti nego nam mogu isto toliko zagorčiti život. Oslijepiti nas za ono lijepo, produhovljeno i plemenito u nama. Otuda je počela moja fascinacija subliminalnim metodama uklanjanja tih prepreka. Koje imaju samo jedan cilj. Oslobađanje blokiranih potencijala. To nije ni religija ni filozofija ni nešto nadnaravno ni duhovnost. Samo tehnika za oslobađanje potencijala s kojime će svaki čovjek kasnije načiniti što želi. Zavirio sam u svoju 30-godišnju arhivu svjedočanstava uz napomenu da zasigurno postoje i drugi načini kojima se mogu postići slični učinci.

“Vaš CD je super! U 4 tjedna dobila sam brže rezultate nego dugogodišnjom meditacijom. Preporučam ga svim svojim prijateljima koji i dalje tumaraju uokolo tražeći “pravo rješenje”, a ja sam oduvijek znala da se ono nalazi u podsvjesti. Moja istraživanja su me dovela na put frekvencija, glazbenih oktava i vibracija i na kraju do Vas! Hvala puno i lijep pozdrav od E…e iz Istre!” (E. V.)

“…Moram reći da su se stvari drastično promijenile. Shvaćam odmah, barem ono malo situacija koje su se zasad dogodile. Prezadovoljna sam. I osjećam se stvarno dobro. San: ležim i muž dolazi i podiže pokrivač, a onda umjesto njega neka nebeska snaga drži pokrivač gore. Osjetila sam strah i vrisnula iz sveg glasa. Ujutro sam se osjećala preporođeno, puna snage i elana. Jednostavno preporođena! Ovo je nešto novo. A bit će i bolje. Vi ste genije i žao mi je što više ljudi ne vjeruje u moć podsvjesti… Pozz. (G.)”

“CD je ZAKON! Dok ga slušam iz solarnog pleksusa mi vibrira radost, prekrasan osjećaj lakoće i osjećam se staloženije i pozitivnije, a tek 3 dana imam CD. Naravno da je život i dalje pun izazova, ali moja reakcija na njih je sad vidljivo drugačija, kao da napokon imam tlo pod nogama. I misli su mi puno pozitivnije!” (T. F.)

“A sad ja: odlično sam! Kad slušam CD sinhro odlazim, u ležećem položaju, na neki nivo (visinu) kao srebrno belo telo i tamo oko mene bude 8 takvih tela. Oni ponekad stoje sve vreme, a ponekad se razmaknu i onda “znam” da mogu da krenem u “prostor” iznad. Tamo se krećem a “prostor” osećam (nije redak kao vazduh a nije ni gust kao voda kad se zagnjuriš – nešto izmedju). Da li je to proširenje svesti ili sam “odlepila”? I da, dva puta sam imala onaj divni osećaj – uslovno rečeno – pre doživljaj da plešem medju zvezdama (to ne znam ni da opišem) ” (N. R.)

Više na https://dragoplecko.com

Tu dolazimo do kraja ove priče. S konstatacijom s početka: uvidi, duhovnost, iskustva i kapaciteti spoznaje relativno skore (u kozmičkim razmjerima, op.a.) budućnosti će biti toliko moćniji da će ovakovi tekstovi vjerojatno djelovati naivnije od dječjih slikovnica tog vremena (koje će valjda tada biti na tabletima).
Zato iskoristimo ovo što imamo – SADA.

Slika 1.: Leonardo Da Vinci je rekao: Neki ljudi vide, a neki vide kada ima kažeš što trebaju gledati. Neki pak ne vide ni onda…
Slika 2.: Kako se bude neuroni tako gledamo Stvarnost na novi način.
Slika 3.: Maska vitezova Hramovnika (Templara) na ulazu u tajnu prostoriju za inicijacije pokazuje da su došli na ideju da se prošlost, sadašnjost i budućnost odvijaju – istovremeno.



 

 

 

 

Vir, Autor: Drago Plečko

Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email