Od fizičke do sveprisutne ljubavi



Ljubav je arhetip, ono je najiskonskije u nama. Prva je fizička ljubav koju doživljavamo kroz seksualnost, druga je ona pjesnička idealizirana u zaljubljenosti, a krajnja nas dovodi da volimo ljude i svijet oko sebe i nalazimo je u svemu, a ona nastaje ako smo osvijestili prve dvije.
Muškarci u najvećem broju ljubav doživljavaju najviše kroz seks. Ako nema seksa, za njega odnos kao da i ne postoji. Animus je u svojoj formi puno jednostavniji dok je Anima kompleksnija.
Ženi je ljubav puno širi pojam. Oni koji ne razumiju ženu, moraju znati da žena ima puno više erogenih zona od muškarca što znači da je ona u sebi već moćnija od muškarca po tom pitanju i građena je tako da pobuđuje Eros samim svojim postojanjem.
Ipak, ta razina ljubavi je najviše podložna manipulacijama. Točnije, seksualnost je danas polje manipulacije između partnera, a manje sredstvo koje dovodi par do višeg oblika ljubavi, poput tantre. Ipak, muškarci i žene većinom se u odnosu pokreću na vizualno koje je pokretač kemije koja se tumači kao aspekt ljubavi.
Romatničari, umjetnici i mistici osjećaju više od tog tjelesnog i znaju da ljubav nadilazi fizičku razinu. Ljudi se često povezuju s tjelesnom formom i ne vide spomenutu razinu, ali ne morate se s tim zabrinjavati već pokušati biti radoznali pošto radoznalost čini ljubav živom. Ona nam pomaže da otkrivamo dalje i dublje u našem odnosu. Ipak, ono što je lijepo je krhko, lomljivo i osjetljivo. Kad se razočarani u odnosu teško je sastaviti ono što je jednom puklo. Sjetite se prvog pravog prekida, iza kojeg više ništa u odnosu nije isto. 
Dublji nivou su duboki i ego se gubi u tom stanju, nema tlo pod nogama i tada redovno aktivira obrambene sisteme: tragične prekide, emocionalna zatvaranja, ili pak neki nesretni događaj na kojem se veza prelomi. Zato ljudi ostaju na površini i vanjštini. Dobar status, rad na izgledu, pretvaraju ljubav u plastiku koja se može uvijek lijepo urediti ili namirisati. Volimo plastiku, takva je i današnja muzika, prepuna vanjske forme bez sadržaja. Pablo Neruda, Tagora ili Tin Ujević u ovom dobu bili bi smiješni likovi. Ne bi imali šansu u plastičnom svijetu. Zato niti ne možete spomenuti značajnijeg pjesnika ili umjetnika u javnim prostoru jer su vanjska buka i plastika potpuno preuzeli prostor u kojem se sama umjetnost i ljubav ne mogu probiti. Plastiku današnji čovjek jedino zamjećuje.
Kada savladamo fizičku ljubav, zaljubiti se na svakodnevnoj razini u neki trenutak u kojem zamjećujete nešto lijepo što se neprestano događa jest početak prave ljubavi. Ona dođe kao kroz prozor i tako izađe, kao kakav duh koji je neuhvatljiv i to je ljepota. Ipak, danas se ljudi zaljubljuju na sigurno. Primjerice, u SAD-u su često brakovi ljudi s istih fakulteta, dok će manje doći do brakova onih koji su završili fakultet i onih ljudi sa srednjom školom. Statistički je to poražavajuće, ali sigurnost je još uvijek vrijedan dragulj za prodaju ljubavi.  Podsvjesne zakone malo tko razumije, pa tako i ljubav ne može doći do izražaja jer je ona razina kada čovjek svoj život usmjerava prema unutarnjem svijetu u kojem se rađa spajanje polova, u dubini, gdje nestaje osobnost i nema više povratka na staro. Nakon buđenja ostaje promatrač koji vidi ljubav u malim svakodnevnim susretima. Čovjek je tada slobodan od društva i pokušaja da ikome išta dokaže. To je ustvari sudbina svih nas prije ili kasnije.
Nikola Žuvela
 
 

Pročitaj  Dobro i zlo kao principi jedinog rasta



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Pročitaj  Nedjelja – Emocije
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email