Odgoj djece

Odgoj djece



Odgoj djece ne postoji kao takav, a pedagogija kao nauka je okrnjena i ne daje nikakve rezultate jer ne priznaje psihu i ne usmjerava odgoj prema razvijanju procesa individuacije.
Rezultate pedagogije  možemo vidjeti u obrazovanju ili bilo kojoj ustanovi koja služi za umrtljivanje čovjekovog duha. Odgajati ljude da budu kolektivna bića, a ne individualna, najgori je oblik uništavanja čovjeka i početak svih problema s ovisnošću, psihičkim bolestima i općenito devijacijama koje imamo u društvu.
Odgoj djece za roditelje je njihova želja za sebičnim naslijeđem svog ja, odobravanje samo onog što ja jesam. Stoga, svaki odgoj je trauma.
Ono što roditelji vide u svojoj djeci jest njihov narcisoidni odraz. Kada su prije nekoliko godina otkrili pedofila trenera u “razvijenoj” Norveškoj koji je silovao 300 djece, a 600 mama i tata  nije imalo pojma da se to događa njihovoj djeci tri godine. Toliko o poznavanju svojeg djeteta i shvaćanju ovog problema i eto potvrda gornje teze.
Naravno, mnogi će roditelji reći da nje lako izvlačiti iz njih afekt jer se govori o istini, ali činjenica je da roditelji ne vole svoju djecu što je E. Fromm jako dobro obradio u svojim temama. Nažalost, ovdje se radi o znanosti jer 85 posto obitelji je statistički podatak o disfunkcionalnim obiteljima u populaciji, dok se govori o 80 posto narcističke populacije, a kako Narcis može voljeti?!
Odgoj djeteta je nešto na što se malo može utjecati jer kako možeš odgajati, a ne znaš što je ispod haube tj., u nesvjesnom neosvješteno? Možemo samo sugerirati, dok dijete koje dobivamo u svoj život može biti utjelovljenje Sjene, a to znači prolazak kroz velika i teška iskušenja, odnosno takva iskustva mogu biti isključivo jer nesvjesno će vas pogoditi tamo gdje ste najslabiji i na mučan način vam prirediti vaše odrastanje.
Čovjek može uništiti dijete, a odgoj ustvari počinje sa 40 godina kako su otkrili Platon, Jung ili kabala. Tek tada nam neke stvari mogu biti jasne gdje možemo složiti svoja iskustva i gdje libido teče prema unutra.
Jung kaže: “Ne živi se predugo u infantilnoj okolini, odnosno u krilu obitelji bez izvjesnog ugrožavanja svoga duševnog zdravlja. Život zove čovjeka van u samostalnost i tko se ne odazove ovom pozivu iz djetinje komotnosti i bojažljivosti postaje ugrožen neurozom. Ako se ona već jednom pojavila, uvijek će se pojaviti i punovaljani razlog da se pobjegne od borbe sa životom i da se zauvijek ostane zakočen u moralno zatrovanom infantilnom ozračju.[…]
Bez suradnje s nesvjesnim i njegovim instinktivnim snagama, svjesna bi ličnost bila preslaba da se, s jedne strane, otrgne od svoje infantilne prošlosti te, s druge strane, da se usudi upustiti u tuđi svijet s njegovim nesagledivim mogućnostima.
[…]
Za životnu borbu nužan je sav libido. Tu odluku koja treba raskinuti sve sentimentalne veze s djetinjstvom, s ocem i majkom, snivač/ica […] mora donijeti ako želi slijediti poziv vlastite sudbine.”
Htjeli ili ne, dijete se na kraju mora odvojiti od roditelja i nadići ih ako želi iznutra odrasti. Pošto je to težak zadatak, većina čovječanstva provest će u neurozi poput pandemije, a onda dolazi  ekonomska kriza kao druga pandemija.
Nikola Žuvela
 
 
 
 
 
 
 
 

Pročitaj  Jung o astrologiji



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email