Polariteti kao uvjet za rast
Problemi ili izazovi nas čine inteligentnijim i na taj način učimo o stvarnosti oko sebe i mijenjamo se. Loša veza vam može pokazati puno više o životu nego stotine knjiga koje ste pročitali. Loša veza može vam otkriti mnoge sadržaje o sebi koje niste niti znali da postoje i da ste ustvari potpuna drugačija osoba. Nije lako, ali je iscjeljujuće za one koji žele učiti i koji su takvo učenje shvatili kao dio rada na sebi. Tko je zapeo u moralnim sudovima, taj se skriva i brani od svijeta ne želeći ga upoznati kao dio cjeline koji počiva u svakom biću. Mnogi moraliziraju o odnosima, ali ih ne zanima bit odnosa. Najopasniji segment u unutarnjem traženju sebe su: banalizacija, racionalizacija i moraliziranje. To znači, ako ste u tim kategorijama razmišljanja, onda ste zapeli i bojite se dalje istraživati sebe. Polariteti su ustvari hramoniziranje sebe kada morate malo popustiti ili kada morate djelovati, nema pravila jer svatko je individua koja mora regulirati principe u sebi prema jačini Anime ili Animusa.
Problem u odnosu počinje zbog odbacivanja Anime
Prije nego li govorite o problemu, pokušajte vidjeti gdje je on započeo jer tamo ćete pronaći i riješenje. U odnosu to je Anima. Kao što je Jung rekao, gdje je “Sjena to je šegrtovanje u razvoju pojedinca… Anima je remek-djelo.”
James Hillman kaže: “Anima je analogna Mayi, Shakti, Sophii i p’o duši, ukazuje na vrstu života, života koji se projicira iz svijesti….“.Čovjek je ne može stvoriti; naprotiv, ona je uvijek prije svakog iskustva u njemu, u njegovim raspoloženjima, reakcijama, impulsima i svemu što je spontano u psihičkom životu. To je nešto što živi samo od sebe, što nas čini da živimo; to je život iza svijesti koji se s njom ne može potpuno integrirati, ali iz kojeg, naprotiv, proizlazi svijest.
Anima je “žena u sebi” ili personifikacije svih ženskih psiholoških sklonosti u muškarcu kojeg u pravilu oblikuje majka. Ako muškarac osjeća da je njegova majka negativno utjecala na njega, njegova će se Anima često izražavati u razdražljivom, depresivnom raspoloženju, nesigurnosti i agresiji. S druge strane, žena se neće moći povezati s ženskim atributima i biti će negativna prema ženskom principu te će više biti žena lovac koja se okreće poslu i osvajanju muškaraca, dok je u odnosima potpuno nekompatibilna.
Anima je osnova svijesti. Ona razgrađuje ego koji je izgrađen na mitu o heroju. “On” je vođen željom za osvajanjem i potiskivanjem drugoga. Koristan je u dječjoj i adolescentskoj fazi života, mit o heroju ili ego treba odbaciti odrasla osoba koja otkriva svoje pravo biće i gradi se kroz Animu ili odnos otrkivajući svoje emocije dovodeći ih u svijest kroz odnos. Kada muškarac postane opsjednut svojom Animom, kaže Jung: “on iznutra postaje žena”. S druge strane, žena koju obuzme njezin Animus: “ uvijek je u opasnosti da izgubi svoju ženstvenost”.
Danas mnoge žene govore: “Nije me briga ako ti se ne sviđam, to me neće spriječiti da radim ono što želim.” U The Devil Were Prada ; zahtjevna šefica Miranda, predstavlja današnje društvo koje cijeni takozvane muške osobine u odnosu na ženske, ona kaže: “ali da ste više poput muškarca, bila bi bolja nego sada. Zaradili biste više novca. Dobili biste više poštovanja. Imale bi više moći.”
Muškarac treba ženu da ojača svoj ego kako bi odrastao i došao do svoje Anime. Ipak, nije poželjan većini žena što mu stvara problem u procesu odrastanja i napuštanja svoje Anime. Stoga, imamo potpuno minirane odnose u kojima se ne mogu uspostaviti mostovi razvoja, preskaču se koraci i poptuno ih se zanemaruje pogotovo vidljivo što više idete prema Zapadu. U Zapadnim kulturama muškarac je postao nešto suvišno i patetično jer muškarac ne može sebe razvijati jer su mi limitirani i srušene glavne poluge, postaje potpuno opsjednut Animom koju ne može obuzdati jer nije proživio herojski mit, nije izgradio svoj ego.
“Unutar duše takvog čovjeka negativna figura majke-anime beskrajno će ponavljati ovu temu: “Ja sam ništa. Ništa nema smisla. S drugima je drugačije, ali za mene… ne uživam ni u čemu.” Ova “Anima raspoloženja” uzrokuje neku vrstu tuposti, straha od bolesti, impotencije ili nesreća. Cijeli život poprima tužan i depresivan aspekt. Takva mračna raspoloženja mogu čak i povući čovjeka na samoubojstvo, a u tom slučaju Anima postaje demon smrti.”
Marie Luis von Franz
Muškarci su izdvojeni iz borilišta, zabranjuje im se mit o heroju i demonizira se svaka njegova agresija a posljedica je ono na što na M.L. von Franz upozorava:
“Mladi ljudi koje su nadvladale njihove majke [često] bježe u carstvo intelekta, kako bi pobjegle od majčine moći i pritiska Animusa, ulazeći u područje knjiga i filozofskih rasprava – za koje misle da majka ne razumije. On spašava svoju mentalnu muškost, ali žrtvuje svoj falus: svoju zemaljsku muškost i kreativnost. Ovu vitalnost djelovanja, tu muškost koja oblikuje glinu, koja grabi i oblikuje stvarnost, on ostavlja za sobom, jer je to preteško; on bježi u područje filozofije. Iza takve filozofije nema pravog pitanja. Takvi ljudi nemaju pravih pitanja. Za njih je to svojevrsna igra riječima i pojmovima i potpuno mu nedostaje bilo kakva uvjerljiva kvaliteta.”
Nedorasli muškarac bez muškosti prezire ženu i gleda na nju kao na objekt za ispunjenje svojih erotskih fantazija, koje postaju opasne jer ne njeguje dovoljno osjećajne odnose, te ostaje infantilan. Prisutnost Anime uzrokuje da se muškarac iznenada zaljubi kada prvi put vidi ženu i zna da je to “ona”. U ovoj situaciji muškarac se osjeća kao da tu ženu poznaje intimno za sva vremena; toliko se bespomoćno zaljubljuje te to izgleda kao potpuno ludilo. U njemačkom mitu o Lorele sirene pjevaju kako bi zaveli i namamili muškarce u smrt. Anima simbolizira nestvaran san o ljubavi, sreći i majčinskoj toplini (njezino gnijezdo) – san ili maštarija koja odvlači muškarce od stvarnosti ili njihovom kraju. Žene znaju da su muškarci ludi za oblinama koje ih podsjećaju na majku i dojenje kako bi se vratili u rajsko stanje maternice gdje su se zadnji put osjećali sigurnim. Pokušavaju osvojiti takvu ženu, a žene da bi osjećala ovu moć prepuštaju se operacijama i dodacima za ljepotu kako bi dobili moć svoga oca i osjećali ponovno autoritet koji će ih zaštiti. Jačina ili intezitet tih osjećaja glavni su motivator današnjih odnosa koji niti ne mogu pokrenuti ljubav, a dovoljno je prošetati se gradom i vidjeti ovakve scene gdje je vanjština poprimila degenerativne i narcisoidne osobine.
Nikola Žuvela
Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
Vir članka
Ostavite vaš komentar