Prepreke su jedino što vidimo kad maknemo fokus s cilja!

Prepreke su jedino što vidimo kad maknemo fokus s cilja!

Što su prepreke? Prepreke se rađaju u našim mislima – kao naši strahovi koje smo kreirali jer nemamo dovoljno povjerenja u život, u sebe i ne smatramo se dovoljno dobrima. Dakle, vibriramo nisko, imamo manjak samopouzdanja i manjka nam ljubavi prema sebi. Tad, naš um kreira osjećaj straha uz popratne misli i slike svega onoga što će nam se dogoditi ako taj strah i dalje hranimo tako što ga spominjemo i mislimo o tome.

Kad se posvetimo jednom cilju, mi obično maknemo fokus sa straha i svih onih opcija koje se mogu dogoditi. Jednostavno zato što smo se odlučili fokusirati na ostvarenje cilja. Poduzeli smo potrebne korake, u mislima smo razradili plan, odredili što moramo dalje činiti dan po dan i prepustili se tome.

No, kad skrenemo fokus s potrebnih koraka, počnemo se osjećati labilnima i opet odmaknemo od one snažne verzije te privlačimo negativno vibrirajući strah. Popusti nam koncentracija, misli se uskomešaju i isprepliću skupa sa strahom, povremeno dignemo ruke i izgubimo onu sliku i viziju koju smo imali tik ispred očiju.

Tad, prepustimo se manjku samopouzdanja, prepustimo se onim lošim iskustvima koja smo proživjeli, bojimo se da će nam se slično ponoviti jer tad nismo znali ni mogli prepoznati katastrofu. Vrlo lako izgubimo kompas, jer slušamo ili druge, ili smo pod prevelikim stresom da će nešto poći po zlu pa vrlo često odustanemo.

Ne bismo trebali. I kad smo pod stresom, ne bismo trebali prizivati ono loše i živjeti strah. Isto tako ne bismo trebali forsirati napredak dalje, nego stati na loptu. Odmoriti, čitati, ležati, meditirati, učiniti nešto lijepo što nas veseli, što nas potiče na smijeh i pozitivu, što nam otvara novu verziju kreativnosti i potpomaže novim vizijama.

Tad, kad napunimo baterije, mi smo spremni iznova graditi ondje gdje smo stali, iznova vratiti fokus na ono što smo željeli. Prepreke su javljaju kad padnemo s vibracijom, te tad vidimo samo njih, nižemo ih kao bisere na ogrlicu, i zaglibimo toliko duboko da zaboravimo koji je bio prvobitni cilj.

Nemojte gledati prepreke, niti smatrati da je nešto nemoguće. Sve dok naš um ima mogućnost smisliti put do toga, kreirati kompletnu viziju do najsitnijih detalja, isto tako možete u sadašnjem trenutku ponoviti sve ono što ste zamislili, jer imate dovoljno srčanosti i dovoljno snage. Samo si dopustite da budete i ostanete autentični i kreativni.

Prihvatite faze kako dođu i prođu, shvatite da su sastavni dio nas, da bismo spoznali što još moramo učvrstiti i promijeniti da bi naša vizija bila kristalno jasna i jaka.

Postavite namjere i ciljeve, gledajte u njih svakodnevno. Zapišite si sve što vam je potrebno da biste do nečega došli. Svaki dan napravite jedan mali korak naprijed i vidjet ćete, kroz par mjeseci ili godinu dana, mnogo toga će biti prekriženo na listi i savladano, a ciljevi će biti nadomak ruke.

Fokusirajte se na ono što želite, uspjeh će doći s vremenom, i uspjeh ne bi trebao biti jedini cilj. Cilj bi trebao biti da ono što radite, radite s ljubavlju i guštom, da u vama izaziva promjenu i ljepotu življenja.

S vremenom, prepreke u vašim glavama će se rasplinuti kao balon od sapunice, ostati će samo opcija a, opcija b ili c, mnogo raznih puteva do vaših ciljeva, koji će biti dovoljno dobri i jednako šaroliki da biste ih zaživjeli.

Shvatit ćete, imate mogućnost kreirati više puteva do cilja i prilagoditi sve onako kako vama paše. I ne gledajte koliko vremena će biti potrebno za nešto, gledajte koliko sebe unosite u ono što radite. Radite li dovoljno i možete li dati još više.

Marija Lombarović

Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email