Pretjerano razmišljanje ne donosi rješenja, ono oduzima slobodu i odnosi radost življenja…

Pretjerano razmišljanje ne donosi rješenja, ono oduzima slobodu i odnosi radost življenja…

Kada pogledam svoj život i sve ono što se dogodilo u njemu ( u meni ) proteklih deset godina, mogu da budem siguran oko jedne stvari, a to je da jedan od glavnih kradljivaca naše osobne sreće jeste pretjerano razmišljanje o svemu. Jasno je da čovjek o svemu treba promisliti, no kao i sa svime drugim tako i sa razmišljanjem ne treba pretjerivati.

Ono što mora biti jasno svakome od nas jeste činjenica da je naše razmišljanje uvijek ograničeno sadržajem kojega nosimo u umu, što znači da je podložno strahovima, uvjerenjima, željama i emocijama. Takvo razmišljane će mnogo češće donijeti negativne umjesto pozitivnih ishoda, jer u pozadini najčešće stoji strah koji za sobom povlači negativna očekivanja.

Kada čovjek istinski voli, onda on ne razmišlja o tome trebam li ja voliti ili ne, da li je to dobro za mene ili nije. Ljubav ne ostavlja prostora za neodlučnost, ona ne poznaje strah te ide do kraja, bez obzira na prepreke koje se pred njom nalaze. Ista ta snaga se nalazi u svemu što je autentično ljudskoj Duši, dok ono što je autentično tjelesnom identitetu čovjeka često biva puka suprotnost kvalitetama Duše.

Danas ljudi uglavnom žive svoje priče, propuštajući na taj način da istinski žive sebe i ono za čime u dubini svoga bića žude, a to su ljubav, sloboda, istina i vjera u ono što um još ne može pojmiti. Kada je život pojedinca u potpunosti fokusiran na obranu identiteta, tada misli koje su vođene strahom i uvjerenjima vode glavnu riječ, te dolazi do onoga što se naziva pretjerano razmišljanje ( eng. Overthinking ).

Pretjerano nam razmišljanje oduzima slobodu življenja i onemogućuje nas da uživamo u onim svakodnevnim, naizgled malim stvarima. Uistinu, ništa mi nije ukralo život kao što je to učinilo pretjerano razmišljanje koje sam godinama smatrao ‘zdravom brigom’ za sebe. No kada sam se umalo razbolio od te ‘zdrave brige’ , shvatio sam kako sam neprimjetno postao sam svoj neprijatelj.

Kako bih to promijenio morao sam ići gotov protiv svega u što sam tada vjerovao, što nije bilo nimalo lako, i često još uvijek nije. No shvativši da se razmišljanje ( percepcija ) mijenja sukladno unutrašnjim spoznajama, odlučio sam da ne slijedim svoje misli i da ne razmišljam suviše o onome što je preda mnom. Rezultat toga je bio dublji osjećaj intuicije pomoću koje sam napustio mnoga nezdrava uvjerenja i unio velike promjene u svoj život.

Pročitaj  I kada ti kažu da ne možeš, ti zagrizi najjače

Ako bi uzeli u obzir neke društvene standarde, moglo bi se reći kako ja nisam netko tko za sebe može tvrditi da je iznimno uspješan u onome čemu stremi i što voli. No znajući gdje sam bio prije nekoliko godina, i usporedivši to sa ovim danas, za sebe ja sam najuspješniji čovjek na svijetu. A ono što me iznimno veseli jeste činjenica da idem prema onome što želim, možda to činim malim koracima, no upravo zbog toga imam priliku da uočim ono što mnogi propuštaju.

Kada je čovjek opterećen mislima on ne može da vidi ništa novo, jer njegove misli ga tjeraju da drži fokus na svojim strahovima i uvjerenjima. Upravo zbog toga često pišem o tišini i vjeri, jer tamo se nalazi ono što tek treba biti spoznato. Znanje je odlično i oslobađajuće, bez njega bi ovaj svijet bio taman i surov, no vjera je ono što pali vatru života u meni.

U vjeri, baš kao i u ljubavi, nema previše mjesta za misli i logično razmišljanje. To je više stvar osjećaja i intuicije, ili kako ja to sebi volim reći; vjera je znanje Duše sakriveno od uma i od ega. Uvjerenja su nešto sasvim drugo i nikako se ne bi smjela uspoređivati sa vjerom, ponajviše iz razloga jer je svako uvjerenje uvjetovano određenim informacijama koje su na neki način usađene u našu podsvijest, kao recimo političko uvjerenje ili bilo koje uvjerenje koje se bazira na nekim statistikama.

Ja vas ovim tekstom ne pozivam na to da prestanete razmišljati te da razmišljane zamijenite vjerom, to bi bilo veoma glupo i opasno. Ono što vam želim reći jeste to da u trenucima kada o nečemu promišljate budete sigurni da niste pod utjecajem uvjerenja, straha ili bilo koje druge emocije, veoma je bitno da budete trijezni u svome promišljanju.

Ovim tekstom vas također pozivam na to da date šansu vjeri i intuiciji, jer samo to vas može odvesti u život koji se nalazi izvan vaših uvjerenja, samo to može unijeti jednu novu svježinu u vaš život. Ne dajte da vas prevare oni koji omalovažavaju vjeru, a kojih je danas mnogo, njihov nauk ostavite njima a vi u sebi pronađite svoju istinu. Čak i ovo što vam ja govorim ne uzimajte za istinu sve dok kroz kontemplaciju ne utvrdite točnost mojih navoda.

Pročitaj  Autosugestijom se može utjecati na „biološki sat“. Da li to može objasniti čudesna izlječenja?

Svaki nauk treba poslušati, no ne treba svaki i prihvatiti, čak i onda kada dolazi od takozvanih autoriteta. Jedini i istinski autoritet jeste Bog koji je prisutan u svakome od nas, te je stoga potrebno svako znanje i sve ono s čime se susrećemo ponuditi njemu, a zatim utonuti u tišinu svoga bića ne bi li u njoj čuli odgovor koji dolazi od Onoga koji svo znanje svemira drži na svome dlanu. Kada razmišljate o bilo čemu, uvijek povedite Boga sa sobom, tako laž nikada neće postati vaša istina….

Namaste

Anđelko Katinić

Predstavljanja su uglavnom nedostatna onoga što čovjek uistinu jeste iz razloga jer riječi nikada ne mogu izraziti ono što čovjek u sebi nosi. O nama nikada nebi trebale govoriti naše riječi već naša dijela, a upravo zbog toga volim sebi često da kažem onu Gandhijevu koja veli: ‘Budi promjena koju želiš vidjeti u svjetu’. Uglavnom, ja sam tragalac za istinom, ronilac koji roni duboko u svoje dubine ne bi li u njima dotaknuo svoju suštinu. Volim mir i unutrašnju tišinu, volim istinu, osmjeh i radost u srcima ljudi. Imao sam tu milost da u trenucima kada sam mislio kako ću napustiti ovaj svijet doživim nešto što mi je promjenilo život, da spoznam svoju Dušu i da u Njoj upoznam Boga. Od tada moj život biva posvećen samo jednome cilju – oslobođenje od iluzije prevarenog uma. U posljednjih 12 godina došao sam do mnogih spoznaja uslijed kojih sam u potpunosti transformirao svoj život, a najviše me veseli pomisao da je sve to tek početak. Svojim pisanjem želim ukazati na sve one nepravilnosti u našim životima koje smo prihvatili kao osnovu života i na sve one laži koje smo prihvatili kao činjenice. No iznad svega moje pisanje je vid komunikacije pomoću koje iznosim ono što otkrivam u tišini svoje Duše. U isto vrijeme ja sam učenik i učitelj samome sebi. Namaste
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email