Primjer rasta od narcističke do stvarne ljubavi

Primjer rasta od narcističke do stvarne ljubavi

Ana je prije mnogo godina ostavila Dadu. Taj događaj u trenutku prekida za njega je bio poput pada u ponor. Rekla mu je da je to kraj, a dok je odlazila u daljini je vidio kako ulazi u auto. Novi dečko došao je po nju. Ono što ga je najviše boljelo jest mnoštvo ljubavnih pisama koje mu je napisala, a na samom kraju rekla mu je da želi više. Rekao joj je da nije problem raskid već činjenica da ga nije voljela onakvim kakav on jest. Prekid odnosa radi naše najdublje biti, glavni je početak našeg odrastanja.

Romantična ljubav kad se jednom prekine, ustvari je inicijacija u odraslost. Ana nije pronašla ono nešto više, a Dado je jako teško prihvaćao smrt idealne romantičnosti jer njihova veza je tako započela i  bila je obavijena tim velom. Mogli bi svaliti krivnju na Anu jer Dado je vjerovao u onu idealnu ljubav, točnije, da je ništa ne može zaustaviti i da je svaki problem riješiv, istodobno nije vidio da je stvarao ljubav sa svojom projekcijom sa svojom unutarnjom kraljicom Animom, ali istodobno mu je za sve to davala povoda svojim pismima i djelima.

Ipak, kada se raspadne taj idealni trenutak, romantični dio nas samih, nastaje rana kralja Ribara. S njome hodate obilježeni jer tada počinjete jesti s drveta dobra i zla, upoznajete svoju suprotnost. Dado je puno čitao i meditirao, a pored toga, poslovno mu nije uopće išlo. Gotovo je puzao i pored svog znanja morao je raditi i fizičke poslove. Tako je mitološki prolazio kroz podzemni Had kao pravi junak ili Sunce koje se pojavljuje na obzoru Istoka, a prije toga prolazi kroz izazove tame. Prave knjige ubijaju, ali one su mu pomogle da shvati ranu kralja Ribara kroz koju se muškarac inicira, dok Ana nije prihvatila tu inicijaciju.

Tada iz sebe upoznajte ono što je za ljubav suštinski važno. Kako je rekao Borges: “Kada bih mogao svoj život ponovo da proživim, Pokušao bih u sljedećem da napravim više grešaka. Ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.” Dado se na tom putu okretao prema idealu duhovnosti, ali onda se vratio ovoj običnosti u kojoj je sve više vidio život dok u savšenosti nije mogao ostati pošto je u njoj sve više mrzio ono ljudsko. Nakon deset godina kada se slučajno sreo s Anom, ni nakon toga nije mogla uopće reći oprosti. Dado tada nije znao da ljudi nemaju pojma zašto prekidaju i da je slabost sastavni dio običnosti. Kada su se sreli nakon dvadeset godina, Dado je tada shvatio da se ljudi teško mijenjaju, on je vidio da je bio zaljubljen u zaljubljenost, a da je Ana ostala ista ona cura koja je i bila prije 20 godina, ali s više gorčine. Dado nije mogao svoju idealnost izbrisati iz sebe jer svatko od nas ima neku ranu Kralja Ribara (Jedan muškarac i jedna žena, više o tome u knjizi) koju ne možeš promjeniti.  Ipak, da nije bilo te rane ili idealizacije, mislite li da bi kopali po odnosima?

Mislite li da bi se upuštali u rizike odnosa i strasti? Mislite li da bi upoznali granice duhovnosti i sve one emocije koje ste prigovarali partneru, a bile su u vama? Dado se susreo sa svojim tamnim dijelom, njegova kraljica Anima bila je božanska, a pored njega je bila nesavršena Ana koja se s jedne strane uplašila njegovog perfekcionizma znajući da ona nije ta, ali, istodobno je slušala svoga kralja – ego, koji je mislio da mu pripada prijestolje svijeta. Kada je Ana osvijestila svoju ljepotu i kada su je drugi kao takvu prepoznali, tad je došao kraj veze, ušla je u pakao ili mit lijepih žena i egu nije bilo kraja, ali tronovi lako padaju. Dado nije bio svjestan svoje boginje ili arhetipa žene. Kako kaže Ester Harding: “Iskazuje se kao slijepa sila, plodna i okrutna, stvaralačka, sila koja njeguje i sila koja razara”. Mitska, iskonska žena je “divlja i u svojim ljubavima i u svojoj mržnji.

To je žensko načelo u demonskom obliku”. Anima ima tisuću lica, a Ana je bila jedno vrijeme Afrodita, ali ona nema odgovornost, zaljubi se i kad se osjećaj istopi krene dalje (početna Anima). Dado je kasnije vidio da je Afrodita dijete i da ona ne prihvaća odgovornost ženstvenosti. Ipak, Dado je tada u svojem neznanju ili crno bijelom svijetu koji je svima svojstven ustvari skrivao činjenicu da okrutno srce ne prašta to da je bilo zavedeno, već svaljuje krivicu na žrtvu ili ono slabo. Iako žrtva manipulira svojom nemoći, odraslost je povlačenje i promatranje iz daljine kada se može uživati u običnosti ljudi. To je bio put Dade koji govori da svatko od nas treba prepoznati svoju inicijaciju gdje romantičnost traži odraslost u kojoj partner više ne treba biti bog i gdje svatko od nas može biti ono jedinstveno i različito biće što nas čini svojima.

Nikola Žuvela jyotish savjetnik i terapeut Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email