Prizori iz bračnoga života

Prizori iz bračnoga života



U američkoj obradi klasika Ingmara Bergmana Prizori iz bračnoga života glume Jessica Chastain i Oscar Isaac. Gluma je odlična i može se reći da je ovo jedan od uspješnijih remakea. Nakon mnogih zaglupljujućih filmova i serija, ovo je pokazatelj kako samo dva lika mogu učiniti film zanimljivim postavljajući mnoga pitanja o odnosima koje, koliko god poznavali, uvijek iznova možemo učiti.  Ova dva supružnika vas usišu, najviše zbog toga što pokazuju ovisničku ljubav koja je simbol zapadnjačke tragične neprevladane ljubavi koju režiser ostavlja upravo onakvu kakva jest, a vidimo je na kraju serije. Više -manje onaj tko je volio, isprobao je ovu ovisnost, a glumci uspijevaju  dočarati različite emocije i kompleksnost problema odnosa.
Priča nas vodi u standardni brak koji pati od rutine i nedostatka mogućnosti da par kaže što želi od odnosa, svatko očekuje da onaj drugi nešto učini kako bi prekinuo rutinu, a onda  Mira pronalazi novog partnera s kojim odlazi. Naivno možemo ući u priču i stati se na stranu ostavljenog muža koji je moralni tip, brine za obitelj i dijete, a eto, ona je ta koja ne zna što želi i uništava sreću. Muž predaje na fakultetu filozofiju, a ona je uspješna žena koja radi u IT sektoru i željna je uspjeha i svega onoga što život daje.
Kroz drugu epizodu u kojoj počinje pravi zaplet, ona je žena koja ne zna što želi, a on je pun ljubavi i želi ostati s njom bez obzira na prevaru. Međutim, kasnije razotkrivaju tko su i kao da se on uspio dobiti. To je ona klasična priča koju slušamo kroz život: pronašao je sebe, sad ona treba pronaći sebe, pretvara se kasnije u to da su i on i ona skloni upoznavati tko su, ali održavajući svoj ovisnički život o tom odnosu u kojem su zajedno kroz neobavezni odnos. Obožavaju se, ali ne žele živjeti zajedno. Upravo u  ovisničkoj vezi derivat je neka zabrana koja ih ne može spojiti, ali zabrana ih štiti od rutine veze i tako seksualnu strast jačaju beskonačnim ostavljanjem, povrijeđivanjem, ali i ponovnim osvajanjem.
Ovisnost mora biti takva jer kada te partner ostavlja, želiš mu se vratiti i osjetiti roditelja koji te je ostavio da te ponovno prigrli, ali roditelj nije sposoban voljeti i zato se partnera mora napustiti kako bi se održao odnos napuštanja i ponovnog prihvaćanja.
Serija mora ovdje završiti kako se ne bi otkrila nit ovisnik – kontroler jer bi odmah vidjeli kako oni pretaču jednu te istu priču, ali vraćajući se na ovaj model kojeg sam objasnio kroz članak. Naizgled, u jednom trenutku on prelazi od ovisnika u kontrolera, a onda ona prelazi u ovisnika. Naravno, oni racionalno objašnjavaju različite razloge kako je do toga došlo, ali su povezani ovom generacijskom igrom koja se odigrava tisućama godina. Kroz njihov odnos se vidi još jedan patrijahalni segment judaizma, glumac je i sam Židov i jako dobro pokazuje religioznu potisnutost koja se izražava kroz opsesivno kompulzivni poremećaj  u seriji i  patrijahat, čak kad  ulazi u drugi odnos, bitno mu je da žena rodi, obitelj na provm mjestu kao što su to činili njegovi roditelji koji su bili u vezi radi djece što je na kraju i majka priznala. Mira je zbog raspadnutog braka svojih roditelja tražila obiteljskog čovjeka i nakon toga se gušila u vezi jer to je samo forma života u kojoj se život preživljava.
Serija otvara mnoga kompleksna pitanja suvremenog života i režiser nas ostavlja u tom raspoloženju. Kod prvog pokušaja vraćanja natrag u vezu to ne ide jer oni nisu odrasli, individualnost im je još uvijek vezana za društvo i društvenu sliku, oni ostaju zarobljeni u te uloge u nemogućnosti da se istrgnu iz modernog konzumerističkog načina života i preživljavaju na rubu narcisoidnosti. Oni jedno drugog slušaju kako bi ostali u ovisničkoj vezi, oni se ne pomiču prema stvarnom slušanju, ne mogu se suočiti s gubitkom i napuštanjem te odrastanjem. To je ono što se Zapadnjaku gadi jer to bi značilo ulazak u psihu. U jednom trenutku nam daje naznake kako je on u tome uspio, ali on je duboko u svojoj religioznosti i opsesivno kompulzivnom ponašanju, spominje religijske praznike ili je u ulozi sina kojem tata određuje što bi trebao, a na taj način ponovno nju uvlači u svoj život kvazi obitelj iz koje ne može pobjeći. Ona opet govori da može sama, ali imaju seksualne odnose što nam govori kako ne mogu biti iskreni, hrane jedno drugog lažima kako bi održavali odnos ovisnik – kontroler, gdje je on opet na kraju ovisnik, a ona kontroler pogotovo jer je sada u ulozi da je ona sama i ne želi brak. Mogli bismo ovdje nabrojati još neke aspekte njihovog odnosa poput lažnog slušanja između njih dvoje, ali i ovaj osvrt je dovoljan. Ovisnički odnosi su predivni, ali ako ne povučete u pravom vremenu ručnu, ovi odnosi postaju razorni što je njega dovelo do potpunog gubljenja u ulozi koju ne može pronaći u sebi.
Odnosi otvaraju mnoga viđenja stvarnosti o sebi i potrebna je hrabrost upoznavati ovaj komplicirani odnos, kako s partnerom, tako i sa samim sobom.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Subota – Potraga za autoritetom i moći



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email