PROCES INDIVIDUACIJE

PROCES INDIVIDUACIJE



Individuacija znači postati pojedinačno biće. Jung ističe da pod individualnošću podrazumijevamo našu najintimniju posljednju i neusporedivu  jedinstvenost, postati svoja vlastitost. Zbog toga bi se individuacija mogla prevesti i kao ”samoostvarenje” ili kao ”samoispunjenje.”
Razlika između individualizma i individuacije jest ta što je individualizam namjerno isticanje i naglašavanje svog ega. Individuacija znači potpunije ispunjenje kolektivnih opredjeljenja čovjeka, jer dovoljno uzimanje u obzir svojstava individuuma pruža bolje mogućnosti socijalnog uspjeha, nego kada se osobna svojstva  zapostavljaju ili potiskuju., poput individualizma ili narcizma kojeg Jung ne koristi kao pojam. Dakle, možemo reći da ono što je individualizam jest ustvari narcizam.
 Individuacija označava razvojni proces koji ispunjava dana individualna opredjeljenja. Ukoliko je individuum, kao živo jedinstvo, sastavljen od univerzalnih faktora, on je potpuno kolektivan i zato ni u kakvoj suprotnosti prema kolektivu. Individualno naglašavanje samosvojnosti je u suprotnosti s ovom osnovnom činjenicom živog bića. S jedne strane, smisao je individuacije oslobađanje Jastva iz krivog percipiranja persone (persona je maska koja ostavlja određeni dojam na druge i istovremeno prikriva pravu prirodu osobe), a s druge strane, od sugestivne moći nesvjesnih slika.
Promatrajući velik broj ljudi i proučavajući njihove snove (izračunao je da je protumačio najmanje 80 000 snova), Jung je otkrio ne samo to da su snovi, u različitoj mjeri, važni za sanjačev život, nego da su svi oni dijelovi jedne velike mreže psiholoških činilaca. Također je otkrio da oni uglavnom slijede neki poredak ili obrazac. Taj je obrazac Jung nazvao individuacija. Budući da snovi svake noći stvaraju drukčije prizore i slike, vjerojatno je da ljudi koji ih pažljivo ne promatraju neće zapaziti nikakav obrazac. Ali ako tko promatra svoje snove u razdoblju od jedne godine, i ako proučava čitav niz, opazit će kako se određeni sadržaji pojavljuju, nestaju i zatim se opet vraćaju. Mnogi ljudi uzastopce sanjaju iste likove, krajolike ili situacije, i prate li se od početka do kraja, primijetit će da se mijenjaju polagano i uočljivo. Te se promjene mogu ubrzati ako se na sanjačev svjesni stav utječe odgovarajućim tumačenjem snova i njihovih simboličkih sadržaja. Promatra li tko taj složeni obrazac dugo, moći će opaziti djelovanje neke vrste prikrivene težnje koja upravlja ili usmjeruje neprimjetan proces psihičkog rasta – proces individuacije. Budući da se taj rast ne može postići svjesnim naporom snage volje, nego se događa nenamjerno i prirodno, u snovima ga često simbolizira drvo. To vladajuće središte, iz kojeg potječe učinak upravljanja, Jung je nazvao Jastvom i opisao ga kao cjelovitost psihe, kako bi ga razlikovao od Ja koje čini samo djelić te cjeline.
Ljudi su od davnina bili intuitivno svjesni postojanja takvoga unutrašnjeg središta (Jastva). Grci su ga zvali čovjekovim unutrašnjim daimonom, u Egiptu je izražavan pojmom Ba-duše, a Rimljani su ga obožavali kao genius prirođen svakom čovjeku. U primitivnijim ga se društvima često zamišljalo kao zaštitnički duh utjelovljen u nekoj životinji, ili kao fetiš.
Kako smo vidjeli, Jastvo je unutrašnji vodeći činilac koji se razlikuje od svjesne osobnosti i koji se može shvatiti samo istraživanjem. U snovima se pojavljuje u obliku mandale i izaziva dozrijevanje osobnosti. Prema Marie-Louise von Franz, čini se kako priroda nije stvorila ‘Ja’ zato da bi neograničeno slijedilo vlastite proizvoljne poticaje, nego zato da bi pomogla uozbiljiti cjelinu – potpunu psihu. Ja služi rasvjetljavanju cjelokupnoga sustava dopuštajući mu da postane svjestan,  da bi se tako uozbiljio.
Proces individuacije zbiva se u čovjeku sam po sebi i u nesvjesnom, to je proces u kojem čovjek proživljava svoju unutrašnju ljudsku prirodu. No taj stvaralački djelatni vid psihičkog nukleusa može početi djelovati samo kad se ja oslobodi svih svrhovitih i željenih ciljeva i kad pokuša doprijeti do dubljeg, temeljnijeg vida postojanja.
Stvarni proces individuacije, odnosno svjesno pomirenje s vlastitim unutrašnjim središtem ili Jastvom – općenito počinje ranjavanjem osobnosti i patnjama koje ga prate. Ono se može događati zbog gubitka voljene osobe. Taj početni udarac znači neku vrstu poziva, premda se često ne prepoznaje kao takav. Upravo se događa suprotno, ‘Ja’ osjeća ometanje svoje volje ili želje i tu smetnju obično pripisuje nečemu izvanjskom. Zbog općenitog nepoznavanja psihičkih procesa koje Jung spominje, često se ovakva stanja proglašavaju bolesnima, i na njih se ne obraća pažnja iako depresija polako postaje najraširenija bolest na Zapadu. Istok je, s druge strane, upravo njegovao ovaj put procesa individuacije, uviđajući od najranijih početaka filozofske misli njegovu važnost.
Veličina i spasenje svake istinske osobe jest u tome što se sa slobodnom odlukom žrtvuje svojem opredjeljenju i ovu svjesno prevodi u svoju individualnu stvarnost, što doživljeno nesvjesno u grupi dovodi do same propasti. Primjer možemo pronaći u ideologijama koje su vladale u prošlom stoljeću.
Heroj vođa i spasitelj jest onaj tko otkrije novi put k većoj sigurnosti. Moglo bi se ostaviti sve po starom da ovaj novi put bezuvjetno ne zahtijeva da bude otkriven i da čovječanstvo ne pati pod svim patnjama. Prema Jungu, neotkriveni put u nama je kao nešto psihički živo, što klasična kineska filozofija naziva Tao i uspoređuje s vodenim tokom koji neumoljivo teče svojem cilju.
Kao što smo vidjeli, proces individuacije sastoji se od postepenog približavanja psihičkim sadržajima i u priznavanju njihova djelovanja na Ja. Taj proces čovjeka vodi da prizna sebe onakvim kakvim on jest, nasuprot onome što bio on htio biti. Taj proces nije pristupačan svijesti bez specifičnog psihološkog znanja i bez posebnog psihološkog stava. Stoga je potrebno istaknuti da se kod kolektivnog psihičkog radi o fenomenima i iskustvima koje je Jung znanstveno spoznao i opisao. Proces individuacije označava tamni dio osobnih procesa koji nas vodi prema njegovom centralnom dijelu – Jastvu.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut

Pročitaj  Anima i Animus projekcije ljubavi

 
 



Autor: Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut

Vir članka

O jyotishu objavljujem mnoge članke. Od 2002. godine sam instruktor yoge, te podučavam tehnike meditacije. Također, vikendom održavam slijedeće radionice: Deprogramiranje odnosa, radionice o odnosima i samopouzdanju kao i individualna i grupna savjetovanja za one koji imaju poteškoća u braku ili vezi. Završio sam doktorski studij, smjer filozofija na temu filozofije i nesvjesnog.
No Tab Selected
Oznake:
Ostavite vaš komentar
Komentar
Ime
Email