Prosvjetljenje kao konačni smisao života ima stotinu imena ali nijedno ga ne smj…
Prosvjetljenje kao konačni smisao života ima stotinu imena ali nijedno ga ne smješta u Vrijeme
KONAČNI SMISAO JE UVID U ISTOVREMENO POSTOJANJE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI KAO – SADA
Pitanje svih pitanje jest: koja je razlika između prosvjetljenog, samorealiziranog pojedinca i onog koji to nije, rečeno svakom razumljivim rječnikom?
Za neprosvjetljeno ljudsko biće realno postoje samo prošlost i budućnost. Do detalje se može sjećati svih prošlih događaja, savršeno poredanih u Vremenu i emocionalno je vezano uz njih kao potpuno stvarnih. Tugom ili veseljem.
Može zamišljati apsolutno sve buduće događaje savršeno logično poredane u Vremenu i stvarne kao i sve scenarije koji u budućnost vode. Emocionalno je uz njih vezano kao potpuno stvarne. Strahom od ishoda onog što se još nije dogodilo, čežnjom, strepnjom i nadasve, nadom.
No potpuno je nesvjestan SADA, sadašnjost mu, ma što radio, stalno izmiče, percipira je kao nešto što je već prošlo ili joj se nada u nekom budućem trenutku.
Apsolutno sve doktrine i učenja bez iznimke o Prosvjetljenju govore kao nečemu što treba tek dostići i što se automatski smješta u budućnost. Tomovi knjiga govore što treba raditi da bi se postigao taj smisao života. No, taj budući trenutak ne može doći u budućnosti jer već jest tu.
Prosvjetljeni čovjek prepoznaje istovremeno postojanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kao SADA. Tuga, veselje, strah, čežnja, strepnja i nada time postaju suvišne. To nije odgovor na pitanje već nestanak potrebe za pitanjem.
Zamislite da noću šećete ulicom koja ima niz stupova rasvjete, pravilno razmaknutih. Prolazak ispred jednog svjetla proizvodi sjenu pred Vama koja se smanjuje približavanjem slijedećem izvoru svjetla ali se prolaskom kraj njega i radi njega stvara nova sjena koja opet slabi približavanjem narednom stupu…
A Vi hodate tako da u kontinuitetu pažnje osjećate dodir tabana i tla. Oči su Vam otvorene, ali pažnja Vam je potpuno sažeta na osjećaj dodira i ne zamjećujete svjesno izmjenu sjena koja predstavlja Vaš put od prošlosti prema budućnosti.
Jedina je Stvarnost SADA u točci sažimanja pažnje na dodir.
Dovoljna je samo kratka sabranost pažnje i dodir s Izvorom da doživite anandam, „bljesak blaženstva“ (eng. Bliss consciousness) koji može trajati danima i teško ga može opisati osoba koja nije takvo iskustvo imala. Isto je moguće postići dugotrajnom, iskrenom molitvom.
Sustavom subliminala CD synchro i s dvije vježbe sam pokušao djelovanjem na podsvjesne blokade kod ljudi proizvesti ovakav uvid i najbolji su primjeri toga opisani na www.dragoplecko/svjedocanstva.html , u rubrici „Duhovni uvidi“.
Posebno me se dojmilo iskustvo B.R. koja sjajno opisuje ono što se u zenbudizmu smatra prvim stupnjem satorija:
"…Prva riječ koju Vam želim uputiti je hvala, veliko hvala, napisano najvećim slovima , viknuto najveselijim glasom. Hvala Vam! Slušam već 8 dana vaš CD za ………… Pri prvom slušanju, od početka do kraja, tekle su mi suze, ne znam zašto, ne znam kako. Naprosto su tekle, iz mene, meni neke nepoznate mene. Nakon toga dani mirnog slušanja. Danas, osmi dan, dobro je počelo. Mirno. Onda sam se lagano nasmijala – nešto kao kada skužiš u čemu je vic. A… to je to! I onda – prasak. Do kraja CD-a smijala sam se, tresla se od smijeha, suze su mi tekle kao da netko priča najbolje viceve. I kad je CD prestao još sam se smijala. Jednom ti teku suze – ne znaš zašto: drugi put se treseš od smijeha – opet ne znaš zašto. Mijenja li se sadržaj onoga što slušamo? Priča li netko svaki put neke druge ludorije? Za 8 dana, opet, što mogu očekivati? Plakala sam, smijala se, hoću li možda progovoriti kineski? Kakvo ste to čudo ugradili? Pišem Vam ovo samo zato da potvrdim da to što ja ne znam što je djeluje. Zaista djeluje. Možda Vam ovo posluži u Vašem radu, za nekakvu statistiku ili bilo što drugo korisno.
Bila bih sretna da ovom mom pisanju posvetite malo svog vremena. Ne zbog mene – zbog onog što radite, čemu ste posvećeni cijeli svoj život i zbog čega Vam izražavam svoje duboko poštovanje….“.
Slika 1.: Richard Feynman, genijalni američki fizičar i nobelovac u više je navrata spominjao mogućnost da su „pozitroni zapravo elektroni koji putuju u Vremenu unatrag“ a jednom čak predložio fantastičnu mogućnost da „su svi elektroni samo jedan koji skakuće od početka do kraja Vremena“. To potvrđuje da znanost još uvijek, kao ni religije, ne zna što je Vrijeme zapravo.
Slika 2.: Godine 1955., kada je umro Einsteinov cjeloživotni prijatelj Michele Besso, veliki Albert je napisao: On je sada otišao iz ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas koji vjeruju u fiziku znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo tvrdoglava i uporna iluzija.
Slika 3.: Vrlo je zanimljiva tvrdnja sv. Petra: Nemojte zaboraviti jednu činjenicu, voljeni. Jedan dan s Bogom je kao tisuću godina a tisuću godina je kao jedan dan (engleski prijevod originala).
Vir, Autor: Drago Plečko
Ostavite vaš komentar