Put kroz vrijeme – iluzija ili mogućnost?

PUTOVANJE KROZ VRIJEME JE VELIKI SAN ČOVJEČANSTVA I SVE SU VARIJANTE OBRAĐENE U ZNANSTVENO-FANTASTIČNIM FILMOVIMA. DAKAKO, SA STANOVIŠTA ZNANOSTI TO JE – NEMOGUĆE. ODNOSNO KAKO MI JE ŠEF KATEDRE ZA FIZIKU NA OXFORDU TO POJASNIO – ZA SADA NEMOGUĆE. UPRKOS TOME IMA DOSTA AUTORA I ISTRAŽIVAČA KOJI SU OSTALI PRI TVRDNJI DA JE PUT KROZ VRIJEME OSTVAREN U NEKOLIKO INSTITUCIJA I JEDNOJ SLJEDBI, ŠTO ME POTAKLO NA ISTRAŽIVANJE. SAZNANJA IZNOSIM OVDJE U NASTAVCIMA.
NIJEDNO NIJE OGLEDALO MOG OSOBNOG STAVA.

PUT KROZ VRIJEME – ILUZIJA ILI MOGUĆNOST?

Nema ničeg uzbudljivijeg od traganja za tzv. Vremenskim strojem, spravom koja bi nas na pritisak gumba odvela u daleku prošlost ili, još bolje, u daleku budućnost. Uz H.G. Wellsa i njegov legendarni roman ima niz urbanih legendi o tome kako su neke grupacije uspjele ovladati tehnikom putovanja kroz Vrijeme i tako pronikle u nezamislive tajne. Nitko nije imun na ovakove priče, ma kako one zvučile nevjerojatno, pa tako to nisam bio ni ja. Od svih priča, dvije su mi zapele za oko još prije više od jednog desetljeća. Prva i puno maštovitija bila je ona o projektu Montauk, koji se od 1963. naovamo navodno odvijao u vojnoj bazi Montauk, točnije u njenom dijelu poznatom pod imenom Camp Hero. Baza se nalazi na vrhu Long Islanda, nedaleko New York Citya i obično je obavijena mističnom maglom. Sada napuštene vojne instalacije više ne pružaju mnogo argumenata da se ovdje odvijalo nešto toliko fantastično da i najveći vjernici teorija zavjere na priču o Montauku dižu obrvu. Druga se legenda odnosila na nešto živo i stvarno u talijanskim Alpama, nedaleko Torina. Zabačena dolina Valchusiella skriva podzemni hram poznat kao Damanhur. Ovo mjesto je stvorio neobičan, stidljiv lik Oberto Airaudi koji je stvorio čitavu mistično-znanstvenu dogmu o putovanju kroz Vrijeme. I ne samo to. Na još uvijek nejasan način je u tajnosti izgradio podzemne dvorane i to nakon što je uklonio čak 4000 kubičnih metara žive stijene a da to nitko nije primjetio. Prekrasno uređene dvorane podzemnog kompleksa skrivaju poprišta netipičnih poganskih rituala kojima se pokušava evocirati drevna božanstva i iskoristiti energiju koju ona imaju u jednoj verziji kolektivne svijesti. I Airaudi (koji je u međuvremenu naglo umro od karcinoma crijeva) tvrdi da Damanhurijanci mogu putovati kroz Vrijeme, ali je njegova verzija nešto manje atraktivna. Naime, putovati je moguće samo u prošlost ili posjećivati udaljene asteroide u sadašnjosti. Budućnost je zbir različitih mogućih ishoda događaja koji su pokrenuti u našem vremenu, dakle nije definirana. Pa se onda u nju ne može ni putovati.

Pokušao sam doći do Prestona Nicholsa, čovjeka koji je u svojim sada već kultnim knjigama podrobno opisivao kako se prisjetio potisnutih sjećanja na svoj rad u podzemnom kompleksu baze u Montauku. Cijelo se područje prostiralo ispod samog mjestašca Montauk, a zapošljavalo je nekoliko stotina istraživača smještenih na 12 podzemnih katova. Nakon što je prestao raditi za svog poslodavca, neku od bezbrojnih tajnih agencija, Nicholsu je navodno izbrisano sjećanja na sve što je vidio. Na ne baš posve jasan način memorija mu se vratila i on je odlučio progovoriti o najvećim misterijima svih vremena. Znao sam da živi negdje na Long Islandu, ali točnu adresu nije nitko znao, pa sam posegnuo za još jednom vezom iz američkog okultno-znanstvenofantastičnog podzemlja – dr Davidom Andersonom.